REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1027/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. TĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mirko Kozina, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Udiljak, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-453/2024-2 od 25. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4333/2023-6 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-453/2024-2 od 25. srpnja 2024. i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno:
„I Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da tužitelji pod 1. . JĆI, pod 2. SĆ, pod 3. TĆ, pod 4. ĐĆ i pod 5. NĆ vlasnici dijela koji je smješten na jugozapadnom dijelu nekretnine, koja se sastoji od prizemlja sa ulazom na jugozapadnom dijelu nekretnine, kata i potkrovlja sa ulazom sa sjeveroistočne strane kuće, sveukupne površine 21,4 m3X3=64,20 m2, a koja se nekretnina označena kao čest. zgr. Br. [katastarska čestica] upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] svaki za 1/6 dijela svojeg prednika pok. VĆ, pa se nalaže tuženoj da tužiteljima izda tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva dijela predmetne nekretnine na imena tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice"
II/ Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv drugostupanjskoga rješenja tužitelji su podnijeli reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu im rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5181/2024-4 od 29. travnja 2025. zbog povrede temeljnoga ljudskog prava zajamčenoga im člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). Predložili su ovom sudu da preinači ili ukine nižestupanjske odluke.
3. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila tvrdnje tužitelja.
4. U skladu sa člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsko rješenje ispitao u cijelosti, kako ga tužitelji prema dopuštenju ovoga suda pobijaju i samo u odnosu na povredu prava u odnosu na koje je tužiteljima revizija dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se presudom utvrdi da su vlasnici nekretnine, konkretno, dijela koji je smješten na jugozapadnom dijelu nekretnine, koja se sastoji od prizemlja s ulazom na jugozapadnom dijelu nekretnine, kata i potkrovlja s ulazom sa sjeveroistočne strane kuće, ukupne površine 21,4 m3X3=64,20 m2, koja je označena kao čest. zgr. Br. [katastarska čestica] upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] svaki za 1/6 dijela te da se tuženici naloži da tužiteljima izda tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva dijela predmetne nekretnine na imena tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice.
7. Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio tužbeni zahtjev i to samo „u dijelu“ koji potom u izreci rješenja citira, pozivom na članak 333. stavak 1. ZPP, nakon što je utvrdio da je predmetna parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno.
8. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje našavši da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da odlukama na koje se pozvao prvostupanjski sud nije pravomoćno odlučeno o zahtjevu koji je predmet u ovome postupku.
9. Ovaj je sud tužiteljima dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja „u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku o bitnom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije“, uz obrazloženje „da su tužitelji učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka sadržane u čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, povrijeđeno temeljno pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke - konkretno, tvrdnjama tužitelja da među strankama nikada nije vođena parnica pokrenuta vlasničkom tužbom, niti da se u predmetima Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-198/2008 i Ps-31/2020 nije raspravljalo o pitanju vlasništva predmetne nekretnine, pa da radi nepostojanja objektivnog identiteta spora između stranaka u ovom postupku i navedenim postupcima, nije bilo mjesta odbacivanju tužbe radi presuđene stvari.“ te da „Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije dao dostatno obrazloženje za odbijanje takvih žalbenih navoda te su stoga u pobijanoj odluci izostali raz lozi za odbijanje odlučnih navoda iznesenih u žalbi.“. Upravo na citirano tužitelji ukazuju u predmetnoj reviziji.
10. Ti su revizijski navodi osnovani.
11. U odnosu na prvostupanjsko rješenje, prije svega valja primijetiti da sud može odbaciti tužbu, kao i svaki drugi podnesak stranke ako su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke za odbacivanje podneska, a ne tužbeni zahtjev, kako je u konkretnom slučaju učinjeno. Zato je i člankom 333. stavkom 1. ZPP, na koji se prvostupanjski sud pozvao, propisano da će sud, ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbaciti tužbu. Osim toga, u izreci prvostupanjskoga suda navedeno je da se tužbeni zahtjev odbija u dijelu, iako iz potom citiranoga tužbenog zahtjeva koji se prvostupanjskim rješenjem odbacuje proizlazi da je zapravo odbačen cijeli postojeći tužbeni zahtjev.
12. Što se obrazloženja drugostupanjskoga rješenja tiče, ono se, nakon konstatacije da je „prvostupanjski sud potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo“ (pri čemu valja primijeti ti da istinita ili neistinita može biti tvrdnja stranke o postojanju ili nepostojanju neke činjenice, ali da nije jasno kakvo je to „istinito utvrđivanje činjeničnoga stanja“ od strane suda, kao i da nije jasno koje je to materijalno pravo sud primijenio kada je odbacio tužbu, dakle, kada o tužbenom zahtjevu uopće nije odlučio), svodi na ponavljanje dijela obrazloženja prvostupanjskoga rješenja u vezi sa sadržajem dviju pravomoćnih sudskih presuda kao temelja za zaključak da je o predmetnom tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno.
13. Ovakvo obrazloženje drugostupanjskoga rješenja ne daje, međutim, odgovor na navode koji su tužitelji iznijeli i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i u žalbi, a tiču se osporavanja toga da presude Općinskog suda u Splitu na koje se prvostupanjski pozvao (Ps-31/2020 od 10. svibnja 2021. i P-198/2007 od 23. svibnja 2011.) mogu predstavljati „res iudicatu“ u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev.
14. U vezi s konkretnim prigovorima tužitelja ovaj sud je zapazio:
- da u predmetnoj tužbi tužitelji ustvrđuju da su „zajedno sa svojim pravnim prednikom nalaze u neprekidnom i mirnom posjedu više od 100 godina, to su isti u zakonitom, istinito i poštenom posjedu“, nakon čega postavljaju tužbeni zahtjev da se utvrde vlasnicima nekretnine, i iz čega valja zaključiti da smatraju da su vlasništvo stekli na temelju zakona, dosjelošću;
- da prvostupanjski sud tvrdi da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps- 31/2020 donesenom u postupku u kojem je tužiteljica bila ovdje tuženica EĆ a tuženik samo jedan od tužitelja u ovom predmetu, naime, ĐĆ, odlučeno o tužbenom zahtjevu za iseljenje ĐĆ iz predmetne nekretnine, pa nije jasno otkud zaključak o postojanju subjektivnoga identiteta ovih dvaju sporova, a i objektivnog identiteta između njih;
- da iz presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-x-1590/11 od 14. prosinca 2011. priložene spisu (listovi 38. – 40. spisa) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-198/2007 od 23. svibnja 2011. proizlazi zaključak Županijskog suda u Splitu da je prvostupanjskom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu istih tužitelja kao i u ovoj parnici, odnosno njihovoga prednika, protiv iste tuženice, za utvrđenje da tužiteljima „temeljem oporuke“ pripada vlasništvo predmetne nekretnine, uz zaključak da se radi o „nasljedničkoj tužbi“ u kojoj se stranke „spore o pravu nasljedstva“ te uz zaključak da je u toj parnici tužbeni zahtjev neosnovan jer su tužitelji „u smislu odredbe članka 144. ZN-a u odnosu na tuženicu izgubili pravo na nasljedničku tužbu, jer je istekao rok od 20 godina od proglašenja oporuke“.
15. U kontekstu navedenoga, proizlazi da drugostupanjski sud nije uopće obrazložio otkud zaključak o tome da je navedenim sudskim presudama već odlučeno o tužbenom zahtjevu postavljenom u ovoj parnici pa osnovano tužitelji u reviziji upiru na to da drugostupanjsko rješenje ne zadovoljava zahtjevima za pravično suđenje u vidu obrazložene sudske odluke, čime je povrijeđeno njihovo ustavno i konvencijsko pravo na koje se pozivaju.
16. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao točki I. izreke ovoga rješenja te će drugostupanjski sud ponovno u povodu žalbe tužitelja ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjskoga rješenja.
17. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
