Poslovni broj: Us II-4/2026-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PLANIGRAD PROJEKT d.o.o., Svetošimunska cesta 82, Zagreb, OIB: 41389203676, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Ulica grada Vukovara 23/V, Zagreb, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687 i Termogradnja Baković d.o.o., Novska, Antuna Arbanasa 47, Hrašće Turopoljsko, radi javne nabave na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev PLANIGRAD PROJEKT d.o.o., Zagreb za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/634, urbroj: 354-02/15-25-5 od 25. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana (točka 1. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka 2. izreke rješenja).
2. Protiv rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu kojom rješenje tuženika pobija u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi u bitnom navodi da naručitelj u ponovljenom postupku, kao niti u predmetnom postupku nije otklonio utvrđene nedostatke već je iznova čak dva puta sasvim neosnovano isključio tužitelja iz istovjetnih razloga onima iz paralelnog postupka te pritom iznova donio sasvim paušalnu i činjenično netočnu, a posljedično i nezakonitu odluku, iako nije ni u ponovljenom postupku dokazao da je raskinut ugovor o nabaviv radova (zaštitna tunelska skela) sklopljen između naručitelja i podnositelja 25. siječnja 2023. kao ni da je obavijest o raskidu naručitelj valjano dostavio tužitelju. Dakle, naručitelj iznova u pobijanoj odluci ispušta iz vida da je isključenje tužitelja, kao gospodarskog subjekta, iz postupka nabave krajnja i najstroža mjera koju naručitelj može poduzeti prema gospodarskom subjektu te da je ona, kao takva u ovom slučaju sasvim neprimjerena i stroga te nezakonita. Naime, naručitelj nije prije donošenja pobijane odluke, obratio pažnju na načelo razmjernosti (proporcionalnost) niti je vodio računa da mjera koju poduzima, težinom i trajanjem nije razmjerna naravi potrebe za tom mjerom, odnosno nepravilno je ocijenio dokaze koje je tužitelj dostavio u poduzetim mjerama samokorigiranja sukladno članku 41. stavku 3. Pravilnika, a koje dokazuju njegovu pouzdanost te je potom propustio pravilno ocijeniti primjerenost poduzetih mjera. Smatra da je pobijana odluka na jednak način neodrživa kao i rješenje jer je naručitelj u odluci iznio sasvim prano neosnovane te činjenično netočne zaključke koji su doveli do nezakonitost njegove odluke. Unatoč svim navedenim činjenicama tuženik je neosnovano odbio žalbu tužitelja zauzimajući pritom dijametralno suprotan pravni stav od pravnog stava iznesenog u rješenju tuženika od 3. veljače 2025. i sasvim paušalno zaključujući da je pobijana odluka ispravna i zakonita, iako naručitelj i nadalje nije dokazao da je raskinut ugovor o nabavi radova (zaštitna tunelska skela) sklopljen između naručitelja i podnositelja 25. siječnja 2023. kao ni da je obavijest o raskidu valjano dostavljena tužitelju, a što je bila izričita tuženikova uputa naručitelju u paralelnom postupku. Predlaže da ovaj Sud održi raspravu u predmetnom postupku, s obzirom da bi održavanje rasprave bilo važno za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Tužitelj je zatražio da sud priklopi spise koji se o predmetnoj stvari vode kod tuženika i naručitelja radi cjelokupnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, a predložio je i saslušanje svjedoka. Tužitelj predlaže da ovaj Sud tužbu usvoji i poništi osporeno rješenje kao i odluku naručitelja o odabiru od 3. listopada 2025. te naloži naručitelju da nadoknadi tužitelju troškove žalbenog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i da naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pored navedenog tužitelj je predložio donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se zaustavio predmetni postupak javne nabave radi nabave usluga izvođenja radova konstrukcijske obnove višenamjenskih stambeno poslovnih i poslovnih zgrada na području Mjesnih odbora August Šenoa, Knez Mislav i Mimara grupa 1 – Savska ulica 6 do pravomoćnosti presude u ovom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je bespredmetno pozivanje tužitelja na drugi postupak odabira sudionika u obnovi i odluke naručitelja donesene u tom postupku jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika donesenog povodom žalbe tužitelja izjavljene u postupku odabira sudionika u obnovi pa se tuženik referira na navode tužitelja koji se odnose na postupak u kojem je doneseno rješenje tuženika od 25. studenog 2025. koje je predmet ovog postupka. Ističe da je u svjetlu primjene načela razmjernosti omogućio ponuditelju da dokaže svoju pouzdanost bez obzira na postojanje relevantne osnove za isključenje, to jest omogućio je ponuditelju dostavu dokaza o (eventualnim) mjerama koje je poduzeo. Nastavno na navedeno, naručitelj traži dostavu dokaza o mjerama koje je ponuditelj poduzeo kako bi dokazao svoju pouzdanost bez obzira na postojanje relevantne osnove za isključenje (mjere samokorigiranja). Dakle, protivno navodima tužitelja, naručitelj je u predmetnom postupku postupajući sukladno pravnom shvaćanju tuženika iz rješenja od 3. veljače 2025. i pripadajuće presude ovoga Suda poslovni broj: Us II-65/2025 od 12. lipnja 2025. pozvao tužitelja na dostavu dokaza o mjerama samokorigiranja, međutim, isti postupajući po pozivu naručitelja nije dostavio nikakve dokaze. Tuženik ističe da je u predmetnom postupku naručitelj uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja (odnosno činjenice i dokaze kojima raspolaže) kako bi ocijenio predstavlja li postupanje tužitelja u izvršenju prethodnog ugovora takvu povredu da čini tog ponuditelja nepouzdanim partnerom za izvršenje konkretnog ugovora na koji se ovaj postupak odabira sudionika u obnovi odnosi. Nakon što je ocijenio da se postupanje tužitelja iz prethodnog ugovora može podvesti pod osnovu za isključenje iz članka 40. stavka 2. točke 7. Pravilnika o provedbi postupaka nabave roba, usluga i radova za postupak obnove („Narodne novine“ 28/23. – dalje u tekstu: Pravilnik) naručitelj je uzevši u obzir da se radi o krajnjoj i najstrožoj mjeri zbog koje ponuditelj gubi mogućnost sklapanja ugovora, omogućio tužitelju dostavljanje dokaza o poduzetim mjerama samokorigiranja. Međutim, tužitelj pozvan od strane naručitelja na dostavu dokaza o poduzetim mjerama samokorigiranja, u svom odgovoru od 30. srpnja 2025. nije dostavio nikakve dokaze o mjerama samokorigiranja, već negira neuredno izvršenje ugovornih obveza iz ugovora o nabavi radova (zaštitna tunelska skela). S obzirom da je naručitelj raskinuo sporni ugovor, za što je u predmetnom postupku dostavio dokaze, s obzirom da razlozi koji su doveli do raskida, prema činjeničnom stanju spisa predstavljaju elemente neurednog izvršenja ugovorom preuzetih obveza, te cijeneći okolnost da tužitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda nije dostavio dokaze o poduzetim mjerama samokorigiranja, naručitelj je opravdano ocijenio tužitelja nepouzdanim partnerom za uredno izvršenje predmetnog ugovora. Tuženik smatra da činjenica raskida ugovora u trenutku podnošenja ponude tužitelju nije mogla biti nepoznata, a osim toga naručitelj je u svom odgovoru na žalbu naveo da je tužitelj 12. studenog 2024., Županijskom državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade štete uslijed jednostrano raskinutog ugovora o nabavi radova. Tužitelj navedeno u žalbenom postupku nije osporio, a niti to čini sada u upravnom sporu. Tuženik smatra da je neosnovano traženje tužitelja za donošenje rešenja o privremenoj mjeri, jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere.
4. Odgovor tuženika na tužbu dostavljen je tužitelju i zainteresiranim osobama u ovom upravnom sporu sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).
5. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i očitovanje stranaka tijekom upravno-sudskog postupka te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da time što je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odabiru u predmetnom postupku javne nabave, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku dao tuženik u obrazloženju osporenog rješenja i u odgovoru na tužbu, budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja na Odluku o odabiru u otvorenom postupku javne nabave naručitelja Ministarstva prostornog uređenja, graditelja i državne imovine, Zagreb, koji je objavljen dana 4. rujna 2024. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, poziv na dostavu ponuda, u postupku odabira sudionika u obnovi, broj objave: 2024/S F02- 0008998, radi nabave izvođenja radova konstrukcijske obnove višestambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih zgrada na području mjesnih odbora August Šenoa, Knez Mislav i Mimara – Grad Zagreb: Savska cesta i 6 i Šenoina ulica 12 (po grupama), a predmet nabave je podijeljen na dvije grupe, s time da je kriterij za odabir ponude najniža cijena. U predmetnom postupku javne nabave za grupu 1 pristiglo je 9 ponuda, od kojih je naručitelj jednu ocijenio valjanom te je 3. listopada 2025. donio Odluku o odabiru kojom je kao najpovoljniju u predmetnoj grupi nabave odabrao ponudu ponuditelja Termo gradnja Baković d.o.o., Novska. Na predmetnu odluku o odabiru za grupu 1 žalbu je izjavio tužitelj te osporavao zakonitost provedenog postupka pregleda i ocjene ponuda te zatražio poništenje odluke o odabiru i trošak žalbenog postupka.
8. Razmatrajući sadržaj tužbe i odgovora na tužbu, kao i dokaza priloženih spisu, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga navedenih u tužbi. Naime, prema ocjeni ovoga Suda tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom u rješenju navedenih odredaba Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16.) i Dokumentacije o nabavi osnovano zaključio da žalba tužitelja protiv predmetne Odluke o odabiru nije osnovana. Tuženik je pri tome dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije te opširno naveo razloge kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni razlozi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su isti utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava.
9. Naime, prema odredbi članka 254. stavka 1. točke 7. Zakona o javnoj nabavi javni naručitelj može isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave, ako gospodarski subjekt dokaže značajne ili opetovane nedostatke tijekom provedbe bitnih zahtjeva iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi ili prethodnog ugovora o koncesiji, čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog ugovora, naknada štete li druga slična sankcija.
10. S obzirom da je u provedenom postupku na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je naručitelj raskinuo sporni ugovor za što je u predmetnom postupku dostavio dokaze te s obzirom da razlozi koji su doveli do raskida ugovora, prema činjeničnom stanju spisa predstavljaju elemente neurednog izvršenja ugovorom preuzetih obveza, a tužitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda nije dostavio dokaze o poduzetim mjerama samokorigiranja, pravilno je tužitelj ocijenjen nepouzdanim partnerom za uredno izvršenje predmetnog ugovora te je osnovano ocijenjeno da ne postoji odnos povjerenja između naručitelja i tužitelja. Pravilna je ocjena tuženika da razlozi koji su doveli do raskida ugovora predstavljaju elemente neurednog izvršenja ugovorom preuzetih obveza, a iz svih dokaza dostavljenih tijekom postupka na okolnost činjenice raskida ugovora proizlazi da je tužitelju ta činjenica, u trenutku podnošenja ponude bila poznata, budući da je uredno zaprimio posljednji dopis naručitelja od 7., odnosno 19. prosinca 2023. te kako u svom odgovoru na žalbu navodi naručitelj 12. studenog 2024. Županijskom državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade štete uslijed jednostrano raskinutog ugovora o nabavi radova, a žalitelj navedeno u žalbenom postupku nije s uspjehom osporio.
11. Prema ocjeni ovoga Suda osporeno rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) te kako tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je rješenje tuženika utemeljeno, ali ih drugačije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari.
12. S obzirom na sadržaj tužbe i odgovor tuženika na tužbu, kao i podataka u spisu predmeta proizlazi da je strankama u predmetnom postupku omogućeno očitovanje o podnescima zaprimljenim tijekom upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora, ovaj Sud je predmetni spor riješio bez održavanja rasprave, ocijenivši da su u konkretnom slučaju raspravljena sva bitna pitanja, odnosno ona koja su odlučna za donošenje pravilnog rješenja te da razlozi zbog kojih se osporeno rješenje pobija ne zahtijevaju daljnja činjenična utvrđenja, pa prema ocjeni ovoga Suda u takvoj situaciji nije bilo potrebe za održavanje rasprave.
13. Zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere je u konkretnom slučaju bespredmetan, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
14. Tuženik je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je žalba odbijena, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
U Zagrebu 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
