REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-425/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. DZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. DZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Berislav Herceg, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija G. Šuška 6, OIB 32206148371 kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-83/2024-2 od 2. rujna 2025. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1897/2022-44 od 15. studenoga 2023., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-83/2024-2 od 2. rujna 2025. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1897/2022-44 od 15. studenoga 2023., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li sud, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete iz članaka 19. 1046., 1100. i 1001. Zakona o obveznim odnosima, dužan u obrazloženju presude navesti konkretne razloge za utvrđeni iznos naknade, osobito u situaciji kad tužitelj zahtijeva povećanje naknade tijekom postupka, te predstavlja li izostanak ikakvog obrazloženja u tom smislu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku?
2. Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku postupanje drugostupanjskog suda koji, preinačujući prvostupanjsku presudu i dosuđujući veći iznos pravične novčane naknade neimovinske štete iz članaka 19. 1046., 1100. i 1001. Zakona o obveznim odnosima, ne navede konkretne razloge, niti obrazloži okolnosti odlučne za veći iznos dosuđene pravične naknade?
3. Koje konkretne okolnosti iz članka 1100. stavka 2. i članka 1101. st, 1. Zakona o obveznim odnosima sud mora uzeti u obzir prilikom individualizacije slučaja i odmjeravanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete, te mora li u obrazloženju presude navesti te okolnosti kako bi se mogla ispitati pravilnost i zakonitost odluke?
4. Je li za ocjenu nastupa zastare na tražbinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, na koju se odnosi preinaka tužbe, odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?“
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi da o tim pitanjima ni praksa viših sudova nije jedinstvena.
1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje.
2. Tužitelji u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporavaju navode iz prijedloga i predlažu prijedlog odbaciti, podredno odbiti uz nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer je drugostupanjski sud, nakon utvrđenja da predmetno potraživanje nije u zastari, preinačujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, prihvaćanjući ocjenu i utvrđenja prvostupanjskog suda. Također, prva tri pitanja prema ocjeni ovoga suda nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe (čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), čl. 1046. ZOO, čl. 1100. ZOO i 1001. ZOO ) jasne i nedvosmislene i ne ostavljaju prostora za različita tumačenja, a nižestupanjski sudovi su ih prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno primijenili.
3.2. Četvrto postavljeno pitanje nije važno jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatsko održanoj 27. svibnja 2024. broj: Su-IV-123/2024-5 te u nizu odluka ovog suda (Rev-1016/2023-4 od 29. svibnja 2024., Rev-1513/2024-2 od 8. siječnja 2025. i dr.), a nije riječ niti o pitanju u odnosu na kojeg bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Pobijana odluka, a koja s prvostupanjskom presudom čini cjelinu, je dostatno obrazložena slijedom čega se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
6. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
