REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4898/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 5318/2024-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-28/2024-10 od 10. listopada 2024., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbacuje.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5318/2024-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P -28/2024-10 od 10. listopada 2024. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„Je li za odlučivanje o poštenju posjeda – što je oboriva predmnijeva propisana odredbom čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96… i 94/17/) – bitna okolnost što stjecatelj nekretnine nije izvršio geodetski premjer koji u današnje vrijeme predstavlja isključivi standard preciznog određivanje granica nekretnina?“,

pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne iznosi razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. u svezi sa čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno ne poziva se na pravna shvaćanja iznijetih u odlukama viših sudova u pogledu kojih pravno shvaćane na kojem se temelji pobijana presuda odstupa.

3.2. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 3. ZPP u pogledu postavljenog pravnog pitanja odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

4. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana p resuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

4.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja pozivom na relevantne odredbe materijalnog prava.

4.3. Također je pobijanom odlukom odgovoreno i na žalbene navode tužitelja koji su bili od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP) pa stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom presudom bilo povrijeđeno pravo na djelotvorni pravni lijek (čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. Konvencije).

4.4. Navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj nije učinio niti vjerojatnim da bi mu pobijanom presudom bilo povrijeđeno pravo vlasništva (čl. 48. Ustava). Naime, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj je prilikom kupnje svoje nekretnine uveden u posjed a kojom prilikom je nekretnina već prethodno bila ograđena na način kako je u konačnici (linijom postavljene ograde) bila uređena među u izvanparničnom postupku koji je prethodio ovoj parnici. Stoga ne postoje okolnosti koje bi upućivale da je pobijanim odlukama nižestupanjskih sudova bilo povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja zaštićeno čl. 48. Ustava, već da je tužitelj vlasništvo svoje nekretnine stekao upravo uvođenjem u posjed do postavljene ograde.

5. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek