Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1031/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Mare visum d.o.o., II okrivljenika ZĆ, kao odgovorne osobe i III okrivljenika DĆ, kao odgovorne osobe, koje brani Ana Šoštarec, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), odlučujući o žalbi I okrivljene pravne osobe Mare visum d.o.o., II okrivljenika ZĆ, kao odgovorne osobe i III okrivljenika DĆ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 6. studenog 2025., broj: Pp-2580/2023, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba I okrivljene osobe Mare visum d.o.o., II okrivljenika ZĆ, kao odgovorne osobe i III okrivljenika DĆ, kao odgovorne osobe, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se izreka pobijane presude u pravnoj oznaci djela, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22).

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba Mare visum d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), II okrivljenik ZĆ, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 180,00 eura (stoosamdeset eura) te III okrivljenik DĆ, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 180,00 eura (stoosamdeset eura).

2. Okrivljenici su istom presudom obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 185. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnom da iz pobijane presude nije jasno koji propis je u konačnici primijenio prvostupanjski sud. To stoga što se u uvodu presude navodi Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), dok se u obrazloženju navodi da je nakon počinjenja prekršaja stupio na snagu novi Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 85/24, 145/24) koji je blaži za okrivljenike, no da istog prvostupanjski sud nije primijenio, iako je to trebao učiniti u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Istaknuli su da je iz potvrde Fine vidljivo da su naknadno predali predmetnu dokumentaciju, no da tu činjenicu prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio prilikom donošenja odluke o kazni, s obzirom da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje od kazne. Predlažu da se pobijana presuda ukine, odnosno da ih se oslobodi od kazne ili da se izrečene novčane kazne dodatno ublaže.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, no pogrešno je primijenio materijalno pravo na način da je pogrešno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20). To stoga što je nakon počinjenja prekršaja došlo do izmjene Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., te je isti propisao neznatno niže sankcije u odnosu na Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja, pa je slijedom toga prvostupanjski sud bio dužan pravilno pravno označiti prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret po, za njih, najblažem propisu u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. S druge strane Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 85/24 i 145/24) koji je već bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a kojeg prvostupanjski sud spominje u obrazloženju svoje odluke, nije niti po čemu blaži propis za okrivljenike u odnosu na Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22.), kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, već je bitno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tim zakonom održan pravni kontinuitet prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Kako ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, to je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačio izreku pobijane presude u pravnoj oznaci djela na način da je djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude pravilno pravno označio po propisu koji je najblaži za okrivljenike, u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude, te je na taj način otklonjena povreda pogrešne primjene materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koju upiru žalitelji. Ispitujući dalje pobijanu presudu ovaj sud je našao da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upiru žalitelji.

6. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, u kojem je izvršen uvid u pisanu obranu okrivljenika i dokumentaciju koja prileži spisu, a naročito u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Iako je iz Izvatka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu izdanog od Fine 17. veljače 2023. godine vidljivo da su dana 12. listopada 2022. okrivljenici dostavili Fini godišnje financijsko izvješće za 2021. i to za javnu objavu, bitno je istaknuti da dostava godišnjeg financijskog izvješća za javnu objavu predstavlja drugu i različitu obvezu poduzetnika i njegove odgovorne osobe od dostave financijskog izvješća za statističke i druge potrebe, pri čemu su i rokovi za predaju istih drugačiji, a za kršenje i jedne i druge obveze propisane su sankcije za dva odvojena djela. Upravo iz navedenog razloga dostavljanjem Fini financijskih izvješća za javnu objavu ne može biti naknadno otklonjen propust nedostavljanja Fini financijskih izvješća za statističke i druge potrebe u propisanom roku, kako to pogrešno smatraju žalitelji, a tu okolnost pogrešno ističe i prvostupanjski sud u obrazlaganju odluke o kazni, konkretno prilikom nabrajanja utvrđenih olakotnih okolnosti. Mogućnost koju predviđa Zakon o računovodstvu i to člankom 32. stavkom 2. da poduzetnici kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj mogu istovremeno dostavom financijskog izvješća za javnu objavu sa dodatnom dokumentacijom Fini do 30. travnja 2022. za 2021. godinu ispuniti i obvezu predaje financijskog izvješća za statističke i druge potrebe, nije primjenjiva u konkretnom slučaju, obzirom na to da je evidentno da su okrivljenici financijsko izvješće za javnu objavu za 2021. predali Fini tek 12. listopada 2022., a uz to nije uz godišnji financijski izvještaj predana kompletna dokumentacija za nadzorne, statističke i druge potrebe propisana Pravilnikom o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe („Narodne novine“ broj: 2/17). Slijedom istaknutog ovaj sud smatra da je prvostupanjska presuda valjano obrazložena te da su dani dostatni i jasni razlozi vezani uz krivnju okrivljenika za počinjeni prekršaj.

8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da su na strani okrivljenika cijenjene isključivo olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti očito nisu nađene, tako da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima primjerena novčana kazna, jer se radi o novčanoj kazni koja je izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja i to za okrivljenu odgovornu osobu bliže općem minimumu novčane kazne propisanog člankom 33. stavka 3. Prekršajnog zakona za fizičku osobu, te za okrivljenu pravnu osobu blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog za pravnu osobu člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem već ovako znatno ublaženih novčanih kazni, niti je iz naprijed navedenih razloga našao da bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno za oslobođenje okrivljenika od kazne.

9. Kako okrivljenici nisu uz žalbu dostavili nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazile imovinske i obiteljske prilike II i III okrivljenika, te uspješnost poslovanja I okrivljene pravne osobe, to ovaj sud smatra da će se upravo ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 30 dana po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena.

12. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.