REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5331/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HOO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik u Solinu, protiv tuženice Splitsko-dalmatinska županija, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, koju zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 27. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-325/2024-9 od 28. studenoga 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 27. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-325/2024-9 od 28. studenoga 2024., zbog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Uz naznačeno pitanje tužiteljica se pozvala i na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje, obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek, jer da drugostupanjski sud nije dao odgovor na konkretne žalbene navode.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljeno pitanje podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
4. Naime, predlagateljica je u prijedlogu, u odnosu na postavljeno pitanje, propustila određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo naznačeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, tj. zbog čega bi pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tako navedeni razlozi ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a jer nepostojanje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pitanju automatski ne znači ispunjenje pretpostavki za dopuštenost revizije.
5. Uz to tužiteljica niti ne ukazuje na možebitno postojanje različite prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) niti iznosi druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od predlagateljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava, jer pobijana presuda nije arbitrarna niti očito nerazumna.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima niti je njima tužiteljici povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i uskraćeno pravo na žalbu/djelotvoran pravni lijek zajamčeno odredbama čl. 18. Ustava i čl. 13.1. Konvencije. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
10. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
