REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-769/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zavoda za stanovanje d.o.o., Osijek, Franje Krežme 18, OIB 00505486048, kojeg zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetnik u Osijeku, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-416/2024-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-93/2022-31 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se odluka tuženika ZAVOD ZA STANOVANJE d.o.o. iz Osijeka, OIB: 00505486048 o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] donesenog dana 6.4.2022.

Poništava se odluka - odgovor tuženika ZAVOD ZA STANOVANJE d.o.o. iz Osijeka, OIB: 00505486048 na zahtjev zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 4.5.2022.

Tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku i neisplaćenu pripadajuću mjesečnu plaću za vremensko razdoblje od 1.6.2022. do 29.12.2023. sa zakonskim zateznim kamatama u visini uređenoj čl. 29. ZOO-a tekućim od dospijeća svakog u 15. mjeseci za prošli mjesec, u roku od 8 dana. Raskida se odlukom suda Ugovor o radu između tuženika ZAVOD ZA STANOVANJE d.o.o. iz Osijeka, OIB: 00505486048 kao poslodavca i tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika na radnom mjestu pravni referent za imovinsko pravne poslove i druge najsloženije pravne poslove s danom pravomoćnosti odluke suda.

Tuženik je dužan tužitelju isplatiti na ime naknade štete 8 mjesečnih plaća koje je tužitelj BČ ostvario kod tuženika prije prestanka radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj čl.29. ZOO-a tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Zavod za stanovanje d.o.o. [adresa], OIB:00505486048, plati trošak postupka u iznosu od 2.125,00 EUR-a (dvijetisućestodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

III. Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.“

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4903/2024-2 od 17. ožujka 2025. u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanoga prava na obrazloženu sudsku odluku zajamčenoga člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). Predložio je ovome sudu da preinači ili ukine drugostupanjsku presudu.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da odbije reviziju kao neosnovanu i tužitelja obveže da mu naknadi trošak sastava toga prijedloga.

4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj revizijom prema dopuštenju ovoga suda pobija, a samo u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava zbog kojega je revizija dopuštena.

5. Revizija je neosnovana.

6.1. Predmet spora zahtjevi su tužitelja opisani ovdje pod točkom 1. Prvostupanjski je sud sve tužbene zahtjeve odbio kao neosnovane. U iznimno opširnom obrazloženju presude prvostupanjski sud je naveo u čemu je predmet spora, koje činjenice je smatrao odlučnim i kako ih je utvrdio, nepotrebno je podrobno reproducirao iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka, opisao koje činjenično stanje smatra utvrđenim i koje je materijalno pravo primijenio. Prvostupanjski sud smatra da su se ispunile pretpostavke za valjanost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23. i 64/23, dalje: ZR) kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnoga odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

6.2. Drugostupanjski sud je odbio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjske presude, a tužitelj smatra da mu je obrazloženjem drugostupanjske presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku. U izreci rješenja ovoga suda poslovni broj Revd 4903/2024-2 od 17. ožujka 2025., kojim je tužitelju dopušteno podnijeti reviziju navedeno je da se tužitelju revizija dopušta u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanoga prava na obrazloženu sudsku odluku „o bitnom navodu stranke“.

6.3. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo:

- da je sporno između parničnih stranaka jesu li se ostvarile pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku, za redoviti otkaz ugovora o radu uzrokovan skrivljenim ponašanjem tužitelja“;

- da je „Pravilno … sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenog otkaza ugovora o radu, povratka na rad, isplatom plaće, za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud“;

- da je „Potrebno … istači da radni odnos je ugovorni odnos a ne statusno pravni, pa stoga predmet spora može biti samo utvrđenje jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o radu. Konkretno, u ovom sporu jesu li postojala u ponašanju tužitelja takve povrede radne obveze zbog kojih nastavak ugovora, svrha ugovora o radu, ne može se ostvariti.“;

- da je „Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju u duljem vremenskom razdoblju ne obavlja zadaću svog radnog mjesta ili ih ne obavlja uredno i pravodobno, zbog čega se ne može ostvariti svrha ugovora.“;

- da je „U provedenom dokaznom postupku tuženik … dokazao da je tužitelj bez znanja i dopuštenja direktora tuženika vodio pregovore s izvođačem radova, te je izvršeno dvostruko plaćanje izvršenih radova, da prilikom revizije poslovne tuženik revizoru nije dao traženu dokumentaciju u svezi poslovanja obrta [obrt].“,;

- da je „Također u dokaznom postupku utvrđeno da se tužitelj na službenim dopisima sačinjenim prije 5. listopada 2021. legitimirao kao pravni referent za imovino -pravne poslove i druge najsloženije poslove, iako je tek aneksom ugovora 5. listopada 2021. raspoređen na te poslove, kojim radnjama je izvršio povredu radne obveze iz članak 128. točka 3., 5. Pravilnika o radu, ne pridržavanjem odluka, odnosno postupanje suprotno odlukama poslodavca.“,

- da „Ne dostavljanjem registra dokumenata za koje je utvrđeno da se nalaze kod tužitelja, tek nakon višestrukog inzistiranja direktora tuženika, a u kojem registru se nalazi bitna dokumentacija za tuženika, sigurno je narušila povjerenje između tužitelja i direktora tuženika. Naime, motiv otežane dostave podataka (registratora) može biti višestruki, a poglavito u situaciji kad su u bitnom narušeni odnosi između tužitelja i direktora tuženika.“,

- da je „Uzimajući u obzir sve povrede radnih obveza tužitelja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su u bitnom narušeni odnosi i povjerenje između tužitelja i tuženika, a koji elemenat je bitna pretpostavka za ostvarenje svrhe ugovora o radu.“;

7. Ovakvome obrazloženju drugostupanjske presude može se, i bez ukazivanja na to u reviziji, na što, uostalom, tužitelj u reviziji i ne ukazuje, na formalnoj razini prigovoriti očita pogreška u oznaci propisa u kojemu je sadržano materijalno pravo na temel ju kojega valja odlučiti o tužbenim zahtjevima, jer se drugostupanjski sud poziva na „članak 115. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku“, no iz ostatka rečenice u kojoj se obrazlaže sadržaj zakonske odredbe jasno je da drugostupanjski sud misli na članak 115. stavak 1. točku 3. ZR.

8. Međutim, obrazloženje drugostupanjske presude sadržava:

- naznaku da je prvostupanjska presuda potvrđena primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, iz čega je jasno da drugostupanjski sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a ni razlozi na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti;

- naznaku tužiteljevih radnji i propusta za koje oba nižestupanjska suda smatraju da predstavljaju kršenje obveza iz radnoga odnosa zbog čega, prema mišljenju sudova, a u konkretnom slučaju, tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu ima temelj u članku 115. stavku 1. točki 3. ZR.

Pritom je za istaknuti da zaključak drugostupanjskoga suda prema kojemu ono što je tužitelj kao radnik učinio odnosno propustio učiniti predstavlja takvo kršenje obveza iz radnoga odnosa koje, u konkretnom slučaju, opravdava odluku poslodavca o otkazu, nije očito nerazumna primjena materijalnoga prava.

9. Činjenica je da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije posebno naveo koji su to svi žalbeni navodi iznijeti, pa onda nije ni za svaki od tih navoda obrazložio zaključak da njime nije opravdan neki od žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP. Međutim, sada tužitelj u reviziji nije iznio niti jedan navod kojim ukazuje na što to konkretno što je on naveo u žalbi, a što je odlučni žalbeni navod, drugostupanjski sud nije odgovorio. Pritom valja napomenuti da je revizija, prema članku 389.d stavku 1. točki 3. ZPP, podnesak koji, pored ostaloga propisanog, mora sadržavati „jasno određene razloge zbog kojih stranka smatra da je revizija osnovana uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka“. To je u predmetnoj reviziji potpuno izostalo. To čak i kada se tužiteljev prethodno podneseni prijedlog za dopuštenje revizije i sama revizija sagledavaju kao jedinstveni pravni lijek, jer je ovaj sadržaj izostao i u prijedlogu za dopuštenje revizije.

10.1. Naime, tužitelj se u reviziji poziva tek na to:

- da je u žalbi „vrlo detaljno prigovorio zaključcima prvostupanjskog suda“;

- da je „drugostupanjski sud donio svoju odliku za cca 20 dana“;

- da „drugostupanjska odluka sadrži, ako izuzmemo izreku i formalni početak obrazloženja, jednu stranicu teksta“;

- da „na toj jednoj stranici ne može se iščitati niti jedan stav ili zaključak drugostupanjskog suda, već isti samo šturo ponavlja što je utvrđeno u dokaznom postupku“;

- da „II-stupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije ocijenio žalbene prigovore“;

- da drugostupanjska presuda „ne samo … da ne sadrži ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, već ne sadrži nikakvo očitovanje, referiranje ili spominjanje bilo kojeg žalbenog navoda, pa čak niti njihovo paušalno odbijanje“ te

- da „drugostupanjski sud nije niti iznio niti obrazložio svoj stav“.

10.2. Potom tužitelj ukazuje na shvaćanja ovoga revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske po pitanju nedostataka u obrazloženju sudskih odluka, osobito kada drugostupanjski sud nije postupio prema članku 375. stavku 1. ZPP.

10.3. Međutim, sam tužitelj nije naveo, a to je bila njegova dužnost na temelju članka 389d. stavka 1. točke 3. ZPP, koji su to konkretni odlučni navodi njegove žalbe na koje drugostupanjski sud nije odgovorio. Revident, međutim, ne može računati s tim da je dužnost revizijskoga suda da sam analizom njegove žalbe i obrazloženja drugostupanjske odluke o toj žalbi nalazi nedostatke koji bi mogli ukazati na povredu članka 375. stavka 1. ZPP, osobito u situaciji kada obrazloženje drugostupanjske odluke nije očito nejasno, nije proturječno, arbitrarno ni utemeljeno na očito nerazumnoj primjeni materijalnoga prava, a što se za predmetnu drugostupanjsku presudu, s obzirom na to što je u vezi s njenim obrazloženjem navedeno ovdje pod točkom 6.3., ne može reći da je. Pritom je važno istaknuti to da je ovaj sud dopuštajući tužitelju podnošenje revizije u izreci rješenja naglasio da se revizija dopušta u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u vidu obrazložene sudske odluke „o bitnom navodu stranke“. Tužitelj, kako je prethodno obrazloženo, propušta opredijeliti se o tome koji je to njegov bitni žalbeni navod ostao neodgovoren, a revizijski sud nije ovlašten nagađati o tome.

11. Zato je revizija neosnovana te je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (točka II. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. i članak 166. stavak 2. ZPP).

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek