REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-741/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JI, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnice ugašenog obrta za poslovno savjetovanje i ostale usluge [obrt] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Kobašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PROTECT PHARMA d.o.o., OIB 34165642573, Rakitovica, Venoseva 1c, zastupan po punomoćniku Nikoli Sabljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2163/2023-2 od 22. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-148/2022-31 od 16. svibnja 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika te je presuđeno:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 148/2022-31 od 16. svibnja 2023. u pobijanim točkama I. i III. izreke te se sudi:

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-132/2018 od 22. kolovoza 2018. po kojem je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 2.820,36 EUR (dvijetisućeosamstodvadeset eura i tridesetšest centi) / 21.250,00 kn (dvadesetjednatisućadvjestopedeset kuna) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih kao i nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka 269,18 EUR (dvjestošezdesetdevet eura i osamnaest centi) / 2.028,13 kn (dvijetisućedvadesetosam kuna i trinaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužiteljici JI naknaditi tuženiku PROTECT PHARMA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.373,51 EUR / 10.348,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba protiv odluke o trošku postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 286,18 EUR / 2.156,22 kn.“.

2.1. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica, a temeljem dopuštenja ovog suda kao u rješenju poslovni broj Revd-769/2024 od 28. siječnja 2025. i to zbog razrješenja pravno procesne dileme povrede prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka.

2.2. Iz obrazloženja citiranog rješenja ovog suda slijedi da je ocijenjeno da je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, kao i u vezi s pogrešnim pozivanjem na odredbu čl. 373. toč . 3. ZPP-a povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve iz razloga jer u konkretnom slučaju odlučno je da se radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) u kojem se na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, a što drugostupanjski sud zanemaruje, utvrđujući činjenično stanje drukčije od onog kako je utvrdio prvostupanjski sud.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je neosnovana.

5. Prema stanju spisa i sadržaju odluka sudova nižeg stupnja nije sporno da je u tijeku postupka utvrđeno da je sporno potraživanje proistječe iz ugovornog odnosa tužiteljice s tuženikom za vrijeme dok je tužiteljica bila nositeljica obrta za poslovno savjetovanje [obrt]. Tužiteljica je Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline - obrta, s društvom Avelant d.o.o. iz Zagreba od 21. prosinca 2018. (na listu 15. i 16. spisa) prenijela obrt kao gospodarsku cjelinu na to društvo, a odredbom čl. 4. Ugovora je određeno što čini gospodarsku cjelinu i to dugotrajna i kratkotrajna imovina, vlastiti kapital, potraživanja i obveze. Nesumnjivo je, prema sadržaju isprava u spisu i datumu utuženog računa i sporno potraživanje bilo prenijeto na društvo Avelant d.o.o. Stoga žalitelj s pravom ukazuje na odredbe o prijenosu tražbina, to jest na odredbu čl. 80. ZOO-a, kojim se ovlaštenjem može koristiti i tužiteljica kao fizička osoba, prenoseći svoju tražbinu nastalu tijekom obavljanja obrta na treću osobu.

6. Sud drugog stupnja na temelju tako utvrđenih činjenica ocjenjuje da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti jer je tužiteljica prenijela spornu tražbinu prema tuženiku na treću osobu na temelju ugovora o ustupu tražbine, koji je sadržan u točki 4. predmetnog Ugovora.

7. Istovremeno sud drugog stupnja ocjenjuje da pravno shvaćanje suda prvog stupnja da do prijenosa tražbine nije moglo doći na opisani način, već samo nas ljeđivanjem nije pravilan.

8. Dakle, dilema zbog koje se dopušteno podnijeti reviziju jest je li sud drugog stupnja bio ovlašten ocijeniti dopuštenost prenose tražbine drugačije nego što je to učinio sud prvog stupnja, je li time povrijedio odredbe parničnog postupka koje reguliraju postupanje suda u sporovima male vrijednosti, i ako je došlo do povrede radi li se o osobito teškoj povredi procesnih odredbi.

9. Odredbom čl. 457. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70,19 – dalje: ZPP), određeno je da ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog Zakona.

10. Iz odredbe čl. 467. ZPP-a slijedi da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona (st. 1.) i da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona (st. 2.).

11. Odredbom čl. 370. ZPP-a kojom se regulira redovan parnični postupak propisano je ovlaštenje suda drugog stupnja da ukine presudu suda prvog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja ako je zbog pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno novu glavnu raspravu.

12. Iz odredbi ZPP-a kojima se regulira postupanje u sporima male vrijednosti (čl. 457. do čl. 468. nigdje je stoji da bi u postupku u sporu male vrijednosti bila nedopuštena primjena odredbe čl. 373. ZPP-a.

13. Prema ocjeni ovog revizijskog suda kada je sud drugog stupnja na temelju isprave

- Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline (točka 5. obrazloženja ove presude) koju ispravu je utvrdio i cijenio sud prvog stupnja, iznio drugačije pravno shvaćanje, o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud drugog stupnja nije prešao ograničenja koja mu daje zakon o pravičnom postupku u sporu male vrijednosti, a sve temeljem odredbi čl. 457. u svezi s čl. 373. st. 3. ZPP-a.

14. Nadalje kada je sud drugog stupnja dao drugi pravni značaj ispravi, time što je ocijenio da je prijenosom gospodarske cjeline došlo i do prijenosa tražbine on nije uopće utvrdio drugačije činjenično stanje, to jest nije se koristio ovlastima iz čl. 373 .a ZPP-a već je iz sadržaja isprave koju je pribavio i cijenio sud prvog stupnja izveo drugačiji pravni zaključak o dopustivosti i pravnim dometima te isprave za stranke u sporu.

15.1. Vodeći računa o svemu gore izloženom, prije svega treba reći da uopće nije došlo do povrede procesnih odredbi na štetu tužiteljice, a kamoli da bi se radilo o grubim povredama odredaba procesnih pravila.

15.2. No kada bi sud drugog stupnja u sporu male vrijednosti usprkos tome što sud drugog stupnja temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a stoga u sporu male vrijednosti u kojem nije dopušteno presudu pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne bi bio ovlašten utvrđivati činjenično stanje drugačije nego što je to učinio sud prvog stupnja, pa ocjeno ovog suda kako je cilj svakog parničnog postupka konačno, zakonito i pravično okončati spor među strankama, te pružiti pravnu zaštitu strankama koje tu pravnu zaštitu s pravom traže, i sud im ju je dužan pružiti, prema ocjeni ovog suda kada bi se sud drugog stupnja, da bi postigao cilj i svrhu vođenja parnice, i u sporu male vrijednosti poslužio ovlastima iz čl. 373.a ZPP-a time ne bi grubo prekršio odredbe ZPP-a koje bi dovele do povrede kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

15.3. Da je tome tako govori i odredba čl. 354. st. 2. ZPP-a gdje opisano postupanje suda drugog stupnja nije definirano kao apsolutna povreda odredaba parničnog postupka, koje su i propisane zato da svaka povreda dovodi do poništavanja presude jer se radi o tako gruboj povredi koja krše temeljna prava stranaka na pošteno suđenje.

16. Zbog svega gore izloženog ako je ocijenjeno da nije bilo povrede procesnih pravila koje bi dovele do povrede ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbe čl. 393. st. 6. ZPP-a.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić