REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-545/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž -656/2025-2 od 26. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1995/2024-10 od 29. svibnja 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-656/2025-2 od 26. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1995/2024-10 od 29. svibnja 2025., pozivajući se na odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik je postavio pravna pitanja: „1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?,

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?,

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Prema ocjeni vijeća pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na pitanje uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno nače lu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, pri čemu pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda Rev - 673/2023 od 13. veljače 2024., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. S obzirom da je tuženik prijedlog za dopuštenje podnio pozivajući se na odredbu čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Iz sadržaja tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom navedenog, vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina