REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3815/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-885/2022-3 od 6. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pr-906/2021-15 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-885/2022-3 od 6. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pr-906/2021-15 od 12. svibnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja:
"1) Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom? 2) Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?
3) Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?
4) Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?".
3. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj navodi da je ovaj sud u većem broju odluka povodom prijedloga za dopuštenje revizije isti odbacio u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obrazloženjem nižestupanjskih sudova prema kojem su tužitelji (mjesečnim ili dnevnim) rasporedima poslova upućivani na rad na granični prijelaz na području druge države, dakle, izvan njihova mjesta rada i boravišta.
4. Tužitelj se pozvao i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Iz sadržaja prijedloga proizlazi da tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, kao i pravo iz čl. 6. st. 1. Konvencije i protokola broj 1. Konvenciju. Pritom ističe da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja jer da sud drugog stupnja taj pojam tumači proizvoljno.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio da je o ovoj problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao u revizijama povodom dopuštenja te u njima izrazio pravna shvaćanja s kojima je podudarno pravno shvaćanje iz pobijane odluke (tako odluke broj Rev 1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev 1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev 1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023. i dr.). Dakle, u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda je stabilna i određena pa nije od utjecaja pozivanje tužitelja na odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije jer u njima nisu zauzimana pravna shvaćanja o konkretnim pitanjima, već samo odlučivano o dopustivosti revizije. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Predlagatelj se pozvao i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom. Međutim, s obzirom na gore izneseno te stabilnost i određenost prakse ovoga suda u pogledu pitanja tumačenja pojma stalnog mjesta rada nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelju bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
