REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5564/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika HP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženice VP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske , OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-128/2024-4 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-164/2021-11 od 3. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I Nalaže se I tuženiku HP i II tuženici VP iseliti iz jednosobnog stana koji se nalazi na III. katu, a sastoji se od sobe, kupaonice i predsoblja, površine 24,54 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima koji se nalazi u [adresa], te taj stan slobodan od osoba i svojih stvari predati u posjed tužitelju IP i [adresa], u roku od 15 dana.
II Nalaže se I tuženiku HP i II tuženici VP naknaditi tužitelju IP i umješaču [adresa] troškove parničnog postupka i to tužitelju u iznosu od 2.650,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a umješaču u iznosu od 2.000,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnose tuženici zbog pitanja:
„Koje kriterije testa razmjernosti sud mora primijeniti kako bi miješanje u pravo na dom bilo opravdano i u skladu sa zahtjevima legitimnosti, nužnosti i proporcionalnosti u užem smislu?
Kako uravnotežiti pravo na dom i pravo vlasništva u situaciji kada je u pitanju gubitak jedinog mjesta stanovanja bez alternativnog smještaja?“,
za koja ističu da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na dom.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koje postavljaju u prijedlogu tuženici zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
7.1. Naime, odgovor na postavljena pitanja leži u specifičnim činjeničnim okolnostima ovog konkretnog spora, pa stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
7.2. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7.3. To osim toga slijedi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2184/2009 od 13. studenoga 2014. gdje je rečeno da se u svakom ovakvom sporu mora uzeti u obzir konkretan kontekst prijepora.
8. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
9. Glede istaknute povrede ustavom zajamčenog prava na dom, s obzirom na razloge koje je iznio sud drugog stupnja cijeneći je li miješanje u pravo na dom opravdano, a kako je to navedeno u točkama 12. do 15. obrazloženja prema ocjeni ovog suda tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno pravo na dom.
10. Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora na prijedlog nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na prijedlog nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odluč ilo kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
