REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4829/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2215/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 924/2024-11 od 15. travnja 2025., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2215/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-924/2024-11 od 15. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Nadalje, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu nižestupanjskim odlukama povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnosti, pravnu sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3. i čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da je shvaćanje iz pobijane odluke u skladu sa shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu. U odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. je navedeno:
„Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP.“.
5. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u pogledu postavljenih pitanja odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-1056/24 od 30. listopada 2024. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
6. U odnosu na treće postavljeno pitanje, koji se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodi se da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.
7. Slijedom iznesenoga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.
8. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se ne mogu smatrati arbitrarnima. Stoga niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Zbog navedenoga je u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP - a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a i odlučiti kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
