REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4406/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Lovačko društvo PETNJA SIBINJ, Sibinj, 108. brigade 6, OIB: 34523664237, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek iz Osijeka, Ivana Gundulića 5B, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1555/2025-2 od 4. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-288/2023-38 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1555/2025-2 od 4. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-288/2023-38 od 28. veljače 2025. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Odgovara li lovoovlaštenik za štetu ukoliko se u postupku nesporno utvrdi da šteta nije nastala zbog provođenja lova (čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, NN: 99/18, 32/19 i 32/20)?
2. Je li divljač na cesti "opasna stvar"?
3. Je li tužitelj dužan dokazati postojanje propusta/štetne radnje tuženika kao lovoovlaštenika i uzročne veze između konkretne štetne radnje i nastale štete, kada bi divljač bila opasna stvar te kada bi tuženik odgovarao za štetu po principu uzročnosti (objektivna odgovornost)?
4. Je li tužitelj dužan dokazati osobu lovoovlaštenika tj. tko je lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je divljač potekla na cestu?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da je pobijanom presudom dovedena u pitanje pravna jednakost lovoovlaštenika, te ukazuje na temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), a to jednakost svih pred zakonom.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, o prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu jer sudovi nisu utvrđivali, niti izrazili shvaćanje o (ne)postojanju odgovornosti u slučaju provođenja lova, pa stoga pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U odnosu na drugo naznačeno pitanje, treba odgovoriti, da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske divljač na cesti predstavlja opasnu stvar (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev 2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev 166/2024 od 24. rujna 2024. i dr.), a koje je shvaćanje podudarno shvaćanju u pobijanoj presudi, pa niti drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U odnosu na treće pitanje, treba reći, da su sudovi zaključili da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i da za štetu prouzročenu na kolniku udarom u divljač odgovara tuženik po principu uzročnosti sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/22, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) i tuženik je taj koji je trebao dokazati pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti iz odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO, kao i okolnost da je poduzeo mjere za sprječavanje štete od divljači prema odredbi čl. 75. i čl. 76. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24 – dalje: ZL) jer tuženik odgovora po kriteriju objektivne odgovornosti. Međutim, tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje njegovu odgovornost isključuju djelomično ili u potpunosti (čl. 1067. ZOO). Pravno shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja ovog suda (Rev 352/2022 od 5. travnja 2022., Rev 166/2024 od 24. rujna 2024. i dr.). Prema tome, niti treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje, treba navesti, da iz pobijanih nižestupanjskih presuda ne proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporna pasivna legitimacija pa stoga, niti o četvrtom pitanju ne ovisi odluka u sporu. To znači da niti ovo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. K tomu, ovaj sud ne nalazi da bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu ovoga suda na koju je ukazano ovim rješenjem (tako i ovaj sud u Revd-4770/2025-2 od 19. studenoga 2025.).
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP.
10. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da prema stavu ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) (pravo na jednakost pred zakonom), a kako to tvrdi u prijedlogu.
11. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
