Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3743/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Andrej Šooš Maceljski i Ivana Miloš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2320-2019-54 od 17. lipnja 2025., dana 12. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2320-2019-54 od 17. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i to u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 13.153,53 eura do zatraženog iznosa od 19.278,53 (za iznos od 6.125,00 eura).

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-2320-2019-54 od 17. lipnja 2025. pod točkom I izreke su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu [broj kredita] sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 19. siječnja 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak te u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

- članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi :”Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 138.584,29 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita..”,

- članak 4.1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ”Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...”,

- članak 7 . Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Kredit...se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF... te u dijelu koji glasi: ”…Korisnik kredita pristaje da Banka povisi...iznos anuiteta...”

U točki II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.445,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Pod točkom III izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos te s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 0,64 eura za razdoblje od 24. siječnja 2007. do 6. veljače 2007.

Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2320-2019-54 od 17. lipnja 2025. je pod točkom I izreke utvrđeno da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o namjenskom kreditu [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19.01.2007. godine u dijelu koji glasi: "…U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate".

Pod točkom II izreke rješenja je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.153,53 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.06.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Protiv odluke o trošku sadržane pod točkom II izreke rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova preko iznosa od 13.153,53 eura do iznosa od 19.278,53 eura (za iznos od 6.125,00 eura) žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti odluku o trošku sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova tužitelju za sastav žalbe, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., ovaj sud drugog stupnja je utvrdio prvostupanjski sud nije počinio navedenu povredu. Također nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Odlučujući o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnih troškova, prvostupanjski sud je utvrdio da se trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji od: sastava tužbe – 500 bodova po Tbr. 7. t. 1, sastava četiri podneska od 2.9.2019., 30.9.2021., 25.5.2022. i 14.9.2022. – svaki podnesak po 500 bodova po Tbr 8. t. 1. te zastupanja na pet ročišta – 18.2.2020., 19.1.2022., 7.9.2022., 19.10.2022. i 6.11.2024.– svako ročište po 500 bodova po Tbr 9. t. 1., što ukupno iznosi 5000 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 eura, dobiva se iznos od 10.000,00 eura. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 (25%) u iznosu od 2.500,00 eura, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 12.500,00 eura.

6. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka od 27. studenoga 2019. i 24. veljače 2020., jer je navode iz tih podnesaka tužitelj mogao iznijeti u svom podnesku od 2. rujna 2019., koji mu je priznat u trošak. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2020., s obzirom da tim podneskom tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u identičnom iznosu kao i u podnesku od 30. rujna 2021., samo što podneskom od 3. rujna 2020. godine traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok u podnesku od 30. rujna 2021., koji mu je priznat u trošak, traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate. Prvostupanjski sud smatra da nije bilo zapreke da tijek zakonske zatezne kamate na svaki pojedini utuženi iznos od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate tužitelj zatraži već i podneskom od 3. rujna 2020. jer je 21. srpnja 2020. financijski vještak izradio svoj osnovni nalaz i mišljenje i utvrdio točne datume plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, tim više što je sam tužitelj u podnesku od 3. rujna 2020. naveo da uređuje tužbeni zahtjev prema izračunu vještaka. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 8. studenoga 2021. godine, kojim se tužitelj očituje na prigovor tuženika da je financijski vještak pri izradi nalaza i mišljenja bio dužan uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, jer sud prvog stupnja zaključuje da o tome treba li negativne razlike uzeti u obzir ili ne i treba li ih izračunavati vještak, odlučuje sud, a ne stranke. Nadalje, prvostupanjski sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podnesaka od 29. lipnja 2022., 15. ožujka 2023. i 13. travnja 2023., iz razloga što se navedeni podnesci pretežito odnose na obrazlaganje osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita, a koji dio tužbenog zahtjeva je tužitelj u konačnici povukao. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 31. listopada 2024., s obzirom da je tim podneskom tužitelj precizirao tužbeni zahtjev u eurima, što je učinio već i u podnesku od 14. rujna 2022. (koji je tužitelju priznat u trošak, a u kojem je tužbeni zahtjev postavio dvojno tj. i u kunama i u eurima), osim što je u podnesku od 31. listopada 2024. tužbeni zahtjev tužitelj uskladio s promjenom stope zakonske zatezne kamate, a sud smatra da je isto mogao učiniti i na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenoga 2024. Iz svih naprijed navedenih razloga, prvostupanjski sud sve nepriznate podneske smatra nepotrebnima za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

7. Žalitelj u bitnome ističe da su za vođenje postupka bili potrebni podnesci tužitelja od 27. studenoga 2019. i 24. veljače 2020., kojima se tužitelj očitovao na novo istaknute prigovore tuženika koji nisu bili izneseni u odgovoru na tužbu nego u tuženikovom podnesku od 25. listopada 2019. i na ročištu 18. veljače 2020.; podnesak od 8 studenoga 2021. kojim se tužitelj očitovao na prigovore tuženika o negativnim razlikama, a koje je tuženik iznio tek u podnesku od 27. listopada 2021.; podnesak od 13. travnja 2023. koji je dostavljen sudu temeljem rješenja prvostupanjskog suda od 5. travnja 2023. kojim je tužitelj pozvan na obrazloženje pa je tužitelj udovoljio tom rješenju suda te žalitelj smatra i da je njegov podnesak od 31. listopada 2024. bio nužan i potreban za vođenje postupka i donošenje odluke jer je tim podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22 i 88/22).

8. Ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća naprijed iznesena utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda, a koje je taj sud vrlo detaljno obrazložio.

9. Tvrdnje tužitelja da su naprijed navedeni podnesci sastavljeni kao očitovanje na navode i prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka, ne znači da su ti podnesci bili potrebni za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

10. U skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koju su bili potrebni za vođenje parnice.

Odredbom čl. 155. st. 2. ZPP-a je propisano da o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve mogućnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

11. Podnesci od 27. studenoga 2019. (list 62-64 spisa) i 24. veljače 2020. (list 77 spisa), u kojima se tužitelj očituje na tuženikove stavove o zastari predmetnog potraživanja te ponavlja razloge o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koji je tužitelj iznio u očitovanju na odgovor na tužbu, zaista ne predstavljaju podneske koji su bili potrebni za vođenje postupka jer o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare te o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odlučuje nadležni sud u skladu s mjerodavnim pravom, a ne u skladu s tužiteljevim stavom o tim pitanjima. Na isti način sud prvog stupnja odlučuje i o tome hoće li uračunati negativne razlike prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a kako je to jasno i ispravno naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog dijela odluke pod točkom 64. obrazloženja.

12. Također je pravilna odluka suda prvog stupnja da tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 13. travnja 2023., zbog toga što se taj podnesak pretežito odnosi na obrazlaganje osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita, a koji dio tužbenog zahtjeva je tužitelj u konačnici povukao.

13. Žalitelj nije uspio dovesti u sumnju ni pravilnost odluke suda prvog stupnja koji tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 31. listopada 2024., iz razloga što je tim podneskom tužitelj precizirao tužbeni zahtjev u eurima, a isto je učinio već i u podnesku od 14. rujna 2022. (koji je tužitelju priznat u trošak, a u kojem je tužbeni zahtjev postavio dvojno tj. i u kunama i u eurima), osim što je u podnesku od 31. listopada 2024. tužbeni zahtjev tužitelj uskladio s promjenom stope zakonske zatezne kamate, a sud prvog stupnja smatra da je isto mogao učiniti i na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenoga 2024. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća opisanu ocjenu suda prvog stupnja.

14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

15. S obzirom da ni tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sudac:

Diana Preglej