Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2855/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šostar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1962/2022-32 od 1. prosinca 2023., dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1962/2022-32 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Zorana Jelavića poslovni broj Ovrv-28167/2022 od dana 8. lipnja 2022. kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 32,81 eura/247,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Jelavića poslovni broj Ovrv-28167/2022 od dana 8. lipnja 2022. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti naknadu nastalog ovršnog troška u iznosu od 37,33 eura/281,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2022. do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 165,60 eura/1.247,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv pobijane presude tužena je izjavila žalbu kojom sadržajno ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak, a podredno istu preinačiti te traži trošak žalbenog postupka, odnosno pristojbe na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Isto tako, pobijanom presudom nije učinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi u presudi nisu proturječni ispravama te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32,81 eura[1] /247,17 kn na ime dugovanja tuženice po računu za svibanj 2021., a koje je dugovanje tužitelju, temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 s prilozima (Aneks broj 1, 2, 3, 4), ustupilo društvo Hrvatski Telekom d.d., kao cedent.

8. Tužena žalbenim navodima u bitnome ističe da sud nije otklonio prigovore tužene u odnosu na ustup potraživanja i raskid ugovora s društvom Hrvatski Telekom d.d. Nadalje, ističe da nije jasno na temelju kojih isprava sud utvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva, da tužitelj nije dostavio račun na koji se poziva, kao niti ispravu na temelju koje je došlo do raskida ugovornog odnosa te da isprave u ključnom dijelu nisu usklađene.

9. Sud je pobijanom odlukom utvrdio:

- da među strankama nije bilo sporno da je tužena bila u ugovornom odnosu s ustupiteljem tražbine i koristila predmetnu uslugu,

- da je dugovanje tužiteljice evidentirano u izvodu iz poslovnih knjiga, u iznosu od 247,17 eura, broj [broj računa], datum dospijeća 16. lipnja 2021. (list 7. spisa)

- da je tužitelj dostavio račun od 31. svibnja 2021. s dospijećem plaćanja 16. lipnja 2021., s pozivom na broj 27407313001-999-1 (list 61. spisa)

- da je tužena priložila u spis tri uplate od 7. svibnja 2021. u iznosu od po 169,00 kn/22,43 eura, ali da u istima nije navedeno da se radi o uplati predmetnog računa te sama tužena i ne ukazuje da je uplatu izvršila na ime utuženog iznosa već na ime evidentiranog dugovanja od ranije, do dana 7. svibnja 2021.

- da je trgovačko društvo Hrvatski Telekom d.d., kao cedent, zaključilo sa tužiteljem, kao cesionarom, Ugovor o cesiji kojim je Hrvatski Telekom d.d. na tužitelja prenijelo dospjelu tražbinu prema svom dužniku (ovdje tuženoj), a koju tražbinu ima na temelju naprijed spomenutog ugovornog odnosa za uslugu koju je tuženoj pružio Hrvatski Telekom d.d. (Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015),

- da je tužitelj od Hrvatskog Telekoma d.d. otkupio potraživanje u iznosu od 247,17 kn/32,81 eura, račun od 31. svibnja 2021. s dospijećem plaćanja 16. lipnja 2021., s pozivom na broj 27407313001-999-1 (list 56. spisa)

- da je tužitelj, kao novi vjerovnik, bio ovlašten protiv tužene podnijeti predmetnu tužbu radi naplate ove tražbine,

- da tužena nije dokazala da se uplate koje je učinila 7. svibnja 2021. u iznosima od 169,00 kn/22,43 eura odnose na utuženu tražbinu, već na ranija dugovanja prema tužitelju,

- da tužitelj nema evidentiranih zahtjeva za raskid pretplatničkog odnosa s tuženom te da je predmetni broj [broj telefona] isključen dana 26. studenog 2021. zbog dugovanja za neplaćeni račun za mjesec svibanj 2021.

- da tužena nije dostavila dokaz na okolnost da je prigovarala isporučenom, ovdje utuženom računu, a niti da je došlo do raskida ugovornog odnosa niti da je takav zahtjev uputila tužitelju (ili ranijem vjerovniku).

10. Suprotno žalbenim navodima, ne postoji proturječje između isprava u spisu i onoga što se u presudi navodio odlučnim činjenicama. Naime, iz opisanog pod točkom 9. obrazloženja ove odluke, razvidno je da se dugovanje tužiteljice, koje je evidentirano u izvodu iz poslovnih knjiga, u iznosu od 247,17 eura, broj [broj računa], datum dospijeća 16. lipnja 2021. (list 7. spisa), zatim račun od 31. svibnja 2021. na ime tužiteljice s dospijećem plaćanja 16. lipnja 2021., s pozivom na broj 27407313001-999-1 (list 61. spisa) te ustupljena tražbina iz Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, u iznosu od 247,17 kn/32,81 eura, određena kao račun od 31. svibnja 2021. s dospijećem plaćanja 16. lipnja 2021., s pozivom na broj 27407313001-999-1 (list 56. spisa), odnose na istu tražbinu, u istom iznosu, s istim danom dospijeća i to na isti broj računa (korisnika). Dakle, sud je pravilno utvrdio da se radi o ovdje utuženoj tražbini koja glasi na tuženu kao dužnika, a koja je ustupljena ovdje tužitelju te u vezi navedenog ne postoje proturječja u obrazloženju pobijane presude.

11. Sud je na prethodno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prema članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/98, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema članku 80. vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema članku 84. stavak 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom citiranih odredbi materijalnog prava, sud je pravilno utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i dužnost ispunjenja utužene obveze tužene prema tužitelju kao novom vjerovniku, pa je pobijana odluka suda prvog stupnja zakonita i pravilna.

14. Slijedom svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti oni na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

15. S obzirom na to da žalba nije osnovana, odbija se zahtjev za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić