REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4366/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika GRAMONT DRENOVA d.o.o., Sesvete, Sesvetski Kraljevec, Slavka Kovačića 3, OIB: 92608541689, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o. u Zagrebu, radi sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-64/2025-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2345/2022-20 od 15. svibnja 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-64/2025-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2345/2022-20 od 15. svibnja 2025.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pravna pitanja kojima se u bitnom problematizira (ne) opravdanost tužiteljeva nedolaska na posao su činjenične naravi i ovise o okolnostima pojedinog slučaja, dok pravna pitanja kojima se problematizira način komunikacije stranaka ne proizlaze iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka jer je u postupku utvrđeno da se komunikacija tužitelja s poslodavcem obavljala i putem mail poruka i telefonski, a tužitelj nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije mogao odmah obavijestiti poslodavca mailom i li telefonski (razgovor, poruka) o tome da mu je bolovanje zaključeno. Također valja navesti kako tužitelj nije ponudio niti odgovarajuće razloge važnosti postavljenim pitanjima jer samo općenito navodi da „odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a odnosno o konkretnom pravnom pitanju nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno praksa viših sudova nije jedinstvena te je Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje, ali se presuda drugostupanjskog suda ne temelji na tom shvaćanju.“ Stoga, a budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučio kao pod t. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
