REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-545/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hok-Osiguranje d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1795/2023-3 od 18. travnja 2024., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2370/2019 od 7. travnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1795/2023-3 od 18. travnja 2024.:

- u točki II. izreke u dijelu u kojemu je njime preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2370/2019 od 7. travnja 2023. tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 149,25 eura i

- u točki III. izreke

i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.539,14 eura / 11.596,65 kuna.

1.2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2370/2019 od 7. travnja 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 485,06 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 2370/2019 od 7. travnja 2023. u dijelu točke II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 261,19 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 261,19 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,89 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 68,53 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 186,56 EUR.“

2. Protiv drugostupanjskoga rješenja u točkama II. i III. izreke tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1306/2024 -2 od 5. lipnja 2024., i to u odnosu na točku II. izreke zbog pravnoga pitanja: „Smatra li se izlaganje tužbe i iznošenje odgovora na tužbu na pripremnom ročištu u smislu čl. 287. st. 1. Zakona o parničnom postupku raspravljanjem o glavnoj stvari u smislu odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika?“, a u odnosu na točku III. izreke zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenoga člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav).

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojem je tuženik pobija i samo zbog pitanja i povrede temeljnoga ljudskog prava zbog kojega mu je revizija dopuštena.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Što se točke II. izreke drugostupanjskoga rješenja tiče, tuženik nije zadovoljan u odnosu na onaj dio odluke kojim je drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku odluku o naknadi troškova postupka tako što je odbio njegov zahtjev za naknadu troška za zastupanje na ročištima održanima 15. rujna 2020. i 20. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 149,25 eura. Inače, za isti iznos, dakle, za 149,25 eura, drugostupanjski sud smatra da je tuženikov zahtjev na ime naknade troškova za zastupanje na tim ročištima osnovan. Naime, radi se o tome da je drugostupanjski sud tuženiku po toj osnovi dosudio samo polovicu od iznosa koji mu je dosudio prvostupanjski sud s obrazloženjem „da je prvostupanjski sud pogrešno za zastupanje na ročištima 15. rujna 2020. i 20. siječnja 2022. priznao tuženiku trošak prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), kada se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, stoga mu pripada pravo na trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.“. Zato drugostupanjski sud smatra da tuženiku „za dva navedena ročište pripada ukupno iznos od 149,25 EUR.“.

6.2. Odredbe Tbr. 9. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) glase:

„Za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.

Za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja ili na osnovi izostanka – 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.“

6.3. Iz zapisnika s ročišta održanih u ovome postupku 15. rujna 2020. i 20. siječnja 2022. proizlazi da je tužitelj na njima izložio tužbu a tuženik odgovor na tužbu.

6.4. Ovaj je sud već iznio shvaćanje (Rev 855/2021 od 1. veljače 2023.) da se ročište na kojem je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu smatra ročištem na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Dakle, odgovor na predmetno revizijsko pitanje glasi: Izlaganje tužbe i iznošenje odgovora na tužbu na pripremnom ročištu, ali i na nekom drugom ročištu, smatra se u smislu članka 287. st. 1. Zakona o parničnom postupku raspravljanjem o glavnoj stvari u smislu odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

6.5. Zato je odluka iz opisanoga dijela točke II. izreke drugostupanjskoga rješenja zasnovana na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda.

7.1. Što se tiče točke III. izreke drugostupanjskoga rješenja, njome je odlučeno o trošku žalbenoga postupka u povodu tužiteljeve žalbe protiv odluke o trošku iz prvostupanjskoga rješenja, tako da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovoga stadija postupka u iznosu od 77,89 eura.

7.2. Drugostupanjski sud djelomično je odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 485,06 eura (točka I. izreke) te je prvostupanjsko rješenje preinačio u dijelu točke II. izreke za trošak postupka u iznosu od 261,19 eura tako da je za taj iznos odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke). U obrazloženju je naveo (točka 16.) da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom tj., da je uspio sa 65,00%, jer da se žalio na trošak u iznosu preko 792,89 eura, što znači da je žalbena vrijednost predmeta spora iznos od 746,25 eura, a uspio je s iznosom od 485,06 eura. Međutim, ne može se reći da je tužitelj uspio s iznosom od 485,06 eura, jer je u tome dijelu njegova žalba odbijena, već može biti da je tužitelj uspio sa žalbom u dijelu u kojem je prvostupanjska odluka o troškovima postupka preinačena, odnosno da je tužitelj uspio s iznosom od 261,19 eura, pa je drukčiji omjer njegova uspjeha.

7.3. Zato u tome dijelu drugostupanjsko rješenje ne zadovoljava zahtjevima za pravično suđenje u vidu obrazložene sudske odluke, čime je povrijeđeno tuženikovo pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava.

8. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao točki I. izreke ovoga rješenja.

9. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek