REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5008/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković, Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž–2663/2024-3 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-937/2020-44 od 2. svibnja 2024., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koje se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž–2663/2024-3 od 15. srpnja 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1.) Kada je dokazano da je do prometne nesreće došlo zbog predmeta koji je pao ili otpao s nepoznatog vozila i koji se našao na kolniku autoceste, leži li na tuženiku (trgovačkom društvu Hrvatske autoceste d.o.o.) kao pravnoj osobi koja upravlja autocestom i održava ju teret dokaza činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste te da su poduzete sve radnje i mjere radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa?
2.) Je li tužitelj dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju tuženika (trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o.) zbog kojeg se predmet našao na kolniku autoceste, a naletom na koji je došlo do prometne nesreće?
3.) Je li za nepostojanje propusta u održavanju autoceste u stanju sigurnom za promet i utvrđenja da do prometne nesreće naletom na predmet koji se nalazio na kolniku autoceste nije došlo krivnjom tuženika (trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o.) kao pravne osobe koja upravlja autocestom i održava ju, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dovoljno da tuženik dokaže da je u spornom razdoblju obavio redovnu ophodnju predmetne dionice autoceste u frekventnim razdobljima propisanim čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta te da pritom nije uočen nikakav predmet na kolniku autoceste?
4.) Predstavlja li predmet na kolniku autoceste koji je takvih dimenzija da osobno vozilo ne može prijeći preko njega bez nastanka oštećenja, u konkretnom slučaju zračni kočioni cilindar teretnog vozila dimenzija oko 0,15 m x 0,3 m, izvanrednu situaciju na cesti i ugrozu za sigurno odvijanje prometa, s obzirom na karakteristike i namjenu autoceste propisanu čl. 2. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama?
5.) Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, zahtjeva li takva izvanredna situacija na cesti pravovremenu reakciju tuženika (trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o.) kao pravne osobe koja upravlja autocestom, neovisno o redovnim ophodnjama?
6.) Proizlazi li iz činjenice da je do prometne nesreće došlo zbog naleta na predmet na kolniku autoceste ne samo šteta koju je zbog naleta na takav predmet pretrpjelo vozilo u vlasništvu tužitelja, nego i uzročno – posljedična veza između štete i štetno radnje (propusta održavanje ceste u stanju sigurnom za promet)?“
1.2. Smatra da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama drugostupanjskih sudova (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2711/2025-2 od 18. srpnja 2025., odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1653/2022-3 od 6. prosinca 2023.) a da prakse revizijskog suda nema.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete na vozilu do koje štete je došlo 6. veljače 2020. na autocesti, na način da je tužitelj svojim vozilom naletio na nepoznati predmet koji se nalazio na kolniku autoceste.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tužitelj smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, već zbog činjenice da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, navedena pitanja ne mogu biti važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, tužitelj, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužitelj u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužitelj u prijedlogu postavlja. Isto tako, odluke na koje se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke pa nisu ispunjene propisane pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
6. Zbog navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
7. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17., dalje: Ustav RH), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP), te povrede prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 3. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. EKLJP) ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, a njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Što se tiče navodne povrede prava vlasništva, ovaj sud primjećuje da u okolnostima konkretnog predmeta, kada ih se razmotri u cjelini, tužitelj nema dostatan imovinski interes koji bi se morao smatrati „vlasništvom“.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
10. Odlučujući po osnovi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je stoga riješeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
