Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2204/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Montozi d.o.o. Labin i okrivljenika OŽ, kao odgovorne osobe, koje brani Siniša Milevoj, odvjetnik iz Pule, zbog prekršaja iz članka 34a. stavka 1. točke 3. i 8. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ broj: 133/12, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Montozi d.o.o. Labin i okrivljenika OŽ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Službe za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 24. studenog 2023. godine, Klasa: UP/I-740-04/23-02/15, Urbroj: 513-07-18-23-21, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe Montozi d.o.o. i okrivljenika OŽ, kao odgovorne osobe, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena pravna osoba Montozi d.o.o. [adresa] i okrivljenik OŽ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim i kažnjeni novčanom kaznom i to okrivljena pravna osoba u ukupnom iznosu od 2.080,00 eura (dvijetisućeosamdeset eura), a okrivljenik OŽ, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 500,00 eura (petsto eura), zbog prekršaja iz članka 34a. stavka 1. točke 3. i 8. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja.
2. Za pojedina djela okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosu od dva puta po 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura) a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od dva puta po 250,00 eura (dvjestopedeset eura).
3. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), svaki.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, povrede prava obrane, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnom da se prvostupanjsko rješenje temelji isključivo na Zapisniku Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin od 27. listopada 2022., Klasa: UP/I-471-02/22-01/169, Urbroj: 513-07-18-22-14, no kako oni osporavaju činjenična utvrđenja navedena u tom zapisniku da smatraju da su imali pravo ispitati svjedoke VŽ i IŽ koji su sastavili predmetni zapisnik, a što su i predložili u svojoj obrani, no ti dokazni prijedlozi da su odbijeni. Istaknuli su da su na počinjenje eventualnog prekršaja bili potaknuti od strane inspektora, a što prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava nije dopušteno (Furcht protiv Njemačke). Dodali su da kako su fiskalizirali račun za pruženu uslugu, da nisu mogli fiskalizirati i popratni dokument, okrivljena odgovorna osoba osporila je svoju odgovornost za predmetne prekršaje ističući da smatra kako odgovorna osoba u pravnoj osobi nije samo direktor već da bi to bila osoba koja je izdala popratni dokument, slijedom čega da je trebalo utvrditi njezinu odgovornost. Prigovorili su i visini izrečene novčane kazne.
5. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, te da je okrivljenicima povrijeđeno pravo obrane, a na što osnovano upiru žalitelji.
8. Odlučujući o žalbenom navodu okrivljenika kojim ističu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kada je odbilo sve njihove dokazne prijedloge, time povrijedilo njihovo pravo na pravično suđenje, te počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da okrivljenici osnovano ukazuju na tu povredu.
9. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak evidentno je prihvatilo sve dokazne prijedloge tužitelja, a nije prihvatilo niti jedan dokazni prijedlog okrivljenika, te je, kako to proizlazi iz Zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 22. studenog 2023. sve dokazne prijedloge okrivljenika navedene u pisanoj obrani odbilo. Naime, okrivljenici su u svojoj pisanoj obrani predložili provođenje dokaza saslušanjem VŽ i IŽ u svojstvu svjedoka koji su kao službene osobe sastavili Zapisnik o obavljenom nadzoru od 27. listopada 2022. čija činjenična utvrđenja okrivljenici osporavaju u cijelosti. Prilikom odbijanja tih dokaznih prijedloga obrane na zapisniku o glavnoj raspravi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak navelo je kao razlog odbijanja dokaza da izjave tih svjedoka ne mogu utjecati na drugačije rješavanje u ovom prekršajnom postupku, a na isti način je odbijanje tih dokaznih prijedloga okrivljenika obrazloženo i u samom prvostupanjskom rješenju s time da je sada samo dodano da su okrivljenici tražili saslušanje svjedoka posebno na okolnost da su isti sami zatražili izdavanje takvog dokumenta od okrivljenika.
10. Sukladno članku 82. stavku 1. Prekršajnog zakona, postupovnim odredbama tog zakona utvrđuju se pravila kojima se osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava, a ovaj sud, analizom provedenog postupka, nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, postupivši na način da je odbilo izvesti sve dokazne prijedloge okrivljenika i takvu svoju odluku samo paušalno obrazložilo, dovelo u pitanje načelo jednakosti oružja i pravično vođenje postupka. Uz to, člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona propisano je da sud u obrazloženju presude mora iznijeti razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, no razlozi koje je u svojoj odluci navelo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nisu dostatni i razložni, a samim time su ovom sudu i neprihvatljivi.
11. Nadalje, iako je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te da je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju strankama i sudionicima u postupku, pri čemu niti iz jedne odredbe citiranog Zakona ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, a pitanje hoće li izvesti neki dokaz ili neće pitanje je ocjene suda koji je za svoju odluku dužan dati dostatne i relevantne razloge kojima se rukovodio u donošenju svoje odluke, a koji razlozi dovode do uvjerenja da je prvostupanjski sud ispitao relevantnost predloženih dokaza i analizirao potrebu da ih ne izvede, a ne samo paušalni navod da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni jer je činjenično stanje dovoljno i nedvojbeno utvrđeno. Uslijed navedenog se po ocjeni ovog suda ne može smatrati da provedeni postupak pa onda u konačnici i pobijano rješenje o prekršaju zadovoljava opće zahtjeve zajamčenog prava na pravično suđenje, tako da, propuštanjem navođenja razloga za odbijanje dokaznih prijedloga koje su predložili okrivljenici, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak tijekom prvostupanjskog prekršajnog postupka i pri donošenju rješenja o prekršaju nije primijenilo relevantne odredbe Prekršajnog zakona, čime je počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 82. i člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona, koja je utjecala na zakonitost pobijanog rješenja o prekršaju.
12. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe ovaj sud je našao da tijekom prvostupanjskog postupka ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a na što osnovano također upiru žalitelji.
13. Naime, točkom 1. izreke pobijanog rješenja okrivljenici su u bitnom proglašeni krivim što dana 17.6.2022. godine u 18,39 sati u svojem restoranu „Due fratelli“ u [adresa], nisu proveli postupak fiskalizacije popratnog dokumenta naziva narudžba za stol, koji je bio izdan sa nazivima, količinom, cijenama te ukupnim iznosom konzumacije od 165,00 kn i na kojem je bilo vidno ispisano „ovo nije fiskalizirani račun“, nakon što je usluga hrane i pića u cijelosti pružena, čime su postupili protivno odredbi članka 27b. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i počinili prekršaj iz članka 34a. stavka 1. točke 8. i stavka 3. istog zakona.
14. Nadalje, točkom 2. izreke pobijanog rješenja okrivljenici su u bitnom proglašeni krivim što kao obveznici fiskalizacije, za poslovni prostor restoran „Due fratelli“ sa sjedištem u [adresa] nisu Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, dostavili točne i ispravne podatke o poslovnom prostoru u kojem obavljaju svoju djelatnost, odnosno da prilikom verifikacije poslovnog prostora nisu označili da izdaju prateće dokumente sukladno članku 27b. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, već je uvidom u Centralni informacijski sustav Porezne uprave za podatke poslovnog prostora kod oznake o izdavanju dokumenta iz članka 27b. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom utvrđeno da je porezni obveznik označio da ne izdaje prateće dokumente, slijedom čega da su postupili protivno odredbama članka 19. stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i počinili prekršaj iz članka 34a. stavka 1. točke 3. i stavka 3. istog zakona.
15. Međutim, kako su okrivljenici u svojoj pisanoj obrani porekli krivnju za prekršaje koji im se stavljaju na teret, a to dosljedno ponavljaju i u žalbi, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo dužno provesti iscrpniji dokazni postupak, te u smislu članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, pri čemu je dužno s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenike i one koje im idu u korist. Kako se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ograničilo u dokaznom postupku na vršenje uvida u pisanu obranu okrivljenika te u dokumentaciju koja prileži spisu, a predmetna dokumentacija predstavlja isključivo dokaze optužbe, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a uslijed toga pobijano rješenje nema ni valjanih razloga o odlučnim činjenicama.
16. Kako okrivljenici u svojoj obrani ističu da su upravo službene osobe zatražile od okrivljenika izdavanje popratnog dokumenta, to ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kako bi utvrdilo tu činjenicu i provjerilo navode obrane okrivljenika, trebalo u svojstvu svjedoka ispitati VŽ i IŽ, a što su okrivljenici i predlagali tijekom prvostupanjskog postupka, a na čemu inzistiraju i sada, navodima svoje žalbe.
17. Uz to vezano za djelo iz točke 2. izreke pobijanog rješenja ističe se da je odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisana obveza da se prijavi poslovni prostor i u toj prijavi navede između ostalih podataka status poslovnog prostora, što podrazumijeva podatak hoće li ili neće obveznik fiskalizacije izdavati popratne dokumente. Kako je iz Centralnog sustava utvrđeno je da su u prijavi okrivljenici naveli da neće takve dokumente izdavati, to je nejasan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak da bi okrivljenici počinili prekršaj povredom članka 19. stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a čije propuštanje je sankcionirano člankom 34a. stavkom 1. točkom 3. i stavkom 3. istog zakona, kojim je propisano kao prekršaj ako obveznik fiskalizacije dostavi podatak o poslovnom prostoru bez svih zakonom propisanih podataka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. To stoga što je postupanje okrivljenika kontra njihovom navodu iz prijave poslovnog prostora, u smislu da su izdali takav prateći dokument kojeg onda nisu fiskalizirali, već vidljivo iz činjeničnog opisa točke 1. izreke pobijanog rješenja, a što je kažnjivo po članku 34a. stavka 1. točke 8. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
18. Zbog navedenih razloga žalbu okrivljenika trebalo je prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti, a predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak u kojem će otkloniti bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka na koju se ukazuje ovim rješenjem, te će ponovno provesti glavnu raspravu na kojoj će izvesti sve dostupne dokaze kako bi činjenično stanje bilo potpuno i točno utvrđeno.
19. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak donijet će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, vodeći računa o tome da je u međuvremenu stupio na snagu blaži propis za okrivljenike, konkretno Zakon o fiskalizaciji („Narodne novine“ broj: 89/25).
20. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Službi za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin, Ministarstvu financija Republike Hrvatske u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
