REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4962/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu i 2. OBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika pod 1. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-920/2024-7 od 24. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5721/2018- 78 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika pod 1. za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik pod 1. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-920/24-7 od 24. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5721/2018-78 od 14. lipnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja tuženika pod 1. nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je provedena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-77/18 od 7. veljače 2018. i kojom je tužiteljici oduzet posjed „salona“ označenog kao čk.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 38,60 m2 sa pripadajućom terasom (balkonom) koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala, anagrafske oznake [adresa] i nalog tuženiku pod 1. da preda tužiteljici u posjed predmetnu nekretninu, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha ispražnjenjem tužiteljice temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-77/18 od 7. veljače 2018. na dijelu predmeta ovrhe i to dijelu terase (balkona) koja se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja kuće sagrađene na [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i to baš istočnog dijela terase površine cca 4 m2 koji se nalazi južno od stana tužiteljice na visokom prizemlju istočnog dijela zgrade i nalog tuženiku pod 1. da tužiteljici preda u posjed predmetni balkon površine oko 4 m2. Prvostupanjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev, cijeneći da je Ugovor o darovanju nekretnine između TB (kćerke tužiteljice) i tuženice pod 2. OBČ ništetan i ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega tužiteljica kao treća osoba nema pravo koje sprječava ovrhu, dok je tuženik pod 1. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015. stekao pravo vlasništva predmeta ovrhe i zakonito je uveden u posjed predmetnog spora po rješenju o ovrsi uredovanjem po sudskim ovršiteljima 9. srpnja 2018. Prvostupanjski sud nadalje odbija eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da upisano pravo plodouživanja tužiteljici ne daje aktivnu legitimaciju za podnošenje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio odluku prvostupanjskog suda kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev, dok je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu na način da je isti prihvatio, zaključivši da tužiteljica uslijed upisanog prava plodouživanja predmetne terase ima pravo koje sprječava ovrhu. Tuženik pod 1. postavljenim pitanjima problematizira može li se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtijevati i predaja stvari u posjed, međutim navedena pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima su donesene nižestupanjske odluke. Stoga ta pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
