1

                                                                                                        Broj: Pn-13/2022-28.

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š NJ E

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja  M. J., OIB …, koga zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik iz B., protiv tuženika H. lovačkog saveza Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik iz Z., radi naknada štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 23. studenog  2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja H. Č., odvjetnika iz B. i punomoćnika tuženika M. Č., odvjetnika iz Z., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 09. siječnja 2024. godine;

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Nalaže se tuženiku H. lovačkom savezu Z., OIB: … da tužitelju M. J. iz O. Z.,  OIB: …, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.583,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva tužitelja M. J., OIB…, tužbeni zahtjev tužitelja a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete za period od 02. veljače 2022. do donošenja prvostupanjske presude se odbija.

 

              III Nalaže se tuženiku H. lovačkom savezu Z., OIB: …, da tužitelju M. J., OIB ….,  nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.280,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba tužitelja radi isplate štete preko iznosa od 2.583,04 eur, a do prvotno zatraženog iznosa od 3.807,15 eur/28.685,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj M. J., po punomoćniku H. Č., odvjetniku iz B., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika H. lovačkog saveza Z., radi naknade štete.

 

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u: zk.ul.br…. k.o…. i to čkbr.778/2 – dvorište sa 203 čhv, čkbr.779/1 – voćnjak sa 175 čhv, čkbr.779/2 – voćar kod kuće sa 175 čhv, čkbr.780/2 – oranica podkućnica sa 755 čhv, čkbr. 781/2 – oranica podkućnica sa 755 čhv, čkbr.785/1 – oranica podkućnica sa 860 čhv, čkbr.786/1 – oranica podkućnica sa 650 čhv, čkbr.789 – dvorište sa kućom broj 32 sa 265 čhv i zk.ul.br…. k.o….. i to čkbr.289/1 – oranica Dielnice sa 2 j i 1138 čhv., a na kojim nekretninama je tijekom 2021. godine izvršio proljetnu sjetvu merkantilnog kukuruza u potpunosti poštujući agrotehničke mjere sukladno pravilima (poljoprivredne) struke. Isto tako tužitelj navodi da je primijetio da na istoj poljoprivrednoj kulturi nastaje šteta od divljači te se obraćao tuženiku sa zahtjevima da se izvrši izvid nastale štete, sastavi zapisnik o nastaloj šteti te da mu se dostave sredstva radi poduzimanja mjera radi sprječavanja nastanka štete od divljači, kao i da sam tuženik poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg nastanka štete od divljači te je sukladno čl. 82. st. 2. Zakona o lovstvu, predložio tuženiku sklapanje sporazum o naknadi štete, što je tuženik odbio, kako je vidljivo iz očitovanja na prijedlog za sklapanje Sporazuma od 26. srpnja 2021. godine. Tužitelj u tužbi navodi da se tuženik u potpunosti oglušio na tužiteljeve pozive neopravdano prebacujući odgovornost za nastalu  štetu na tužitelja te je na poljoprivrednim površinama u posjedu tužitelja, unatoč mjerama radi sprječavanja nastanka štete od divljači koje je poduzimao sam tužitelj, nastala značajna šteta te kako se predmetne nekretnine nalaze na području lovišta broj VII/5 "Gradina-Krnjača", kojim gospodari tuženik, isti je odgovoran za naknadu  štete koju je tužitelj pretrpio. Tužitelj navodi da je imajući u vidu agrotehničke rokove za štetu poljoprivrednih usjeva, kao i činjenicu da se tuženik oglušio na tužiteljeve pozive za procjenom i naknadom nastale štete, 29. rujna 2021. godine Općinskom sudu u Bjelovaru podnio prijedlog za osiguranje dokaza, radi utvrđivanja visine iznosa štete na urodu poljoprivrednih usjeva tužitelja, a da se prethodno navedeni postupak vodio na Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj brojem R1-125/2021. te da je u navedenom izvanparničnom postupku proveden očevid na licu mjesta te su strankama u postupku dostavljeni nalazi i mišljenja geodetskog vještaka i vještaka poljoprivredne struke, koji je nastalu štetu na poljoprivrednim usjevima tužitelja procijenio na 28.685,00 kn. Isto tako tužitelj navodi da se nakon primitka nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka obratio punomoćniku tuženika odvjetničkom opomenom/prijedlogom za mirno rješenje spora od 03. prosinca 2021. godine sa zahtjevom za isplatom  utvrđene visine štete na poljoprivrednim usjevima i troškova izvanparničnog postupka što je tuženik odbio, kako proizlazi iz sadržaja poruke punomoćnika tuženika, punomoćniku tužitelja od 7. 12. 2021. godine pa s obzirom na prethodno navedeno tužitelj po punomoćniku predlaže da se tuženiku naloži da mu plati iznos od 28.685,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. listopada 2021. godine do isplate te troškovima postupka.

 

              3. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da je tužbu tužitelja zaprimio dana 28.03.2022. godine te da u ostavljenom roku daje svoj pisani odgovor na istu i da se tužba i tužbeni zahtjev osporavaju u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe kako tuženiku nisu dostavljeni prilozi uz tužbu osim 10 fotografija, 2 skice (1. i 2. lokacija) te kopija uplatnice koja nije čitka, a isto tako da ostali prilozi na koje se tužitelj u tužbi poziva, tuženiku nisu dostavljeni pa se na iste u ovom trenutku ne može niti očitovati te obzirom da tuženiku nisu dostavljeni ni zemljišnoknjižni izvaci na koje se tužitelj poziva to se, opreza radi, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi, da tuženik prigovara nalazu i mišljenju poljoprivrednog vještaka napravljenom u postupku osiguranja dokaza R1-125/2021 u cijelosti, osim u dijelu dopune Nalaza i mišljenja od 27.01.2022. (prijamni pečat Suda) tj. u dijelu u kojem vještak u točki 3. navodi ...Što se tiče repelenata, i to sam opisao na trećoj stranici mog Nalaza, gdje je vidljivo da repelenti ne samo da nisu stručno postavljeni, nego su imali oštar i svjež miris što navodi na to da su nedavno prije očevida i postavljeni, a nikakve druge mjere zaštite na dan očevida nisu uočene na predmetnom kukuruzu te se posebno napominje kako vještak u provedenom postupku osiguranja dokaza ne utvrđuje vrijeme nastanka štete te također osporava da bi tužitelju nastala šteta na površni većoj od 5% ukupne površine tehnološke cjeline te stoga se takva šteta ne nadoknađuje pa čak i da je nastala od divljači, a nije, i to sve sukladno čl. 81. Zakona o lovstvu. Nadalje, tuženi navodi da temeljem članka 79. Zakona o lovstvu, tužitelj kao korisnik zemljišta je bio dužan odgovarajućim sredstvima poduzeti mjere radi sprječavanja šteta od divljači kako bi eventualno mogao zahtijevati naknadu štete, a ističe kako tužitelj mjere iz članka 79. Zakona o lovstvu nije poduzeo ili u najmanju ruku nije poduzeo dostatne mjere (kao dobar gospodar) da spriječi dolazak divljači, a tako i eventualni nastanak štete. Tuženik ističe da tužitelj nije na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka poljoprivredne štete, kako je to propisano u stavku 1. čl. 79 Zakona o lovstvu te stoga nema ni pravo na bilo kakvu naknadu štete sukladno stavku 2. čl. 79. Zakona o lovstvu. Nadalje tuženik naglašava kako je isti poduzeo sve mjere radi sprječavanja nastanka šteta od divljači, a koje mjere su propisane Zakonom o lovstvu pa tako tuženik održava broj divljači u svome lovištu u skladu s lovnogospodarskom osnovom, poljoprivrednicima dijeli repelente, po potrebi čuva usjeve, topovima plaši divljač i dr. te s tim u vezi, naglašava kako je HLS kao lovoovlaštenik državnog lovišta broj VII/5 „GRADINA-KRNJAČA“ i u 2021. godini osigurao dostatnu količinu zaštitnih sredstava te je iste podijelio poljoprivrednicima na području predmetnog lovišta, sve nakon javne obavijesti i prema traženju istih te je tužitelju od strane HLS-a u više navrata ponuđena zaštitna žičana ograda tj. armaturna mreža no, istu je tužitelj odbio preuzeti/postaviti te s tim u vezi, tuženik osporava tvrdnju tužitelja (točka 2. tužbe) da je isti od tuženika tražio da mu se  dostave sredstva radi poduzimanja mjera radi sprječavanja nastanka štete od divljači te obzirom na sve izneseno, još se jednom ukazuje kako je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite poljoprivrednih usjeva od nastanka štete (čl. 79. Zakona o lovstvu) i s tim u vezi, tužitelj je bio dužan, a nije, ograditi svoje usjeve, to tim više što je dostatna količina armaturne mreže bila osigurana. Tuženik navodi da je Javnom obavijesti dana 1.5.2021. godine obavijestio sve poljoprivredne proizvođače/korisnike zemljišta na području lovišta VII/5 „GRADINA KRNJAČA“ da u cilju sprječavanja poljoprivrednih šteta neodgodivo obavijeste lovoovlaštenika o početku nastanka štete i da od lovoovlaštenika preuzmu zaštitna sredstva i upute za njihovu upotrebu te je pisana Javna obavijest bila postavljena na ulazima u lovište, na javnim oglasnim površinama i dr., a u 2021. godini je 14 poljoprivrednika/korisnika zemljišta preuzelo od tuženika zaštitna sredstva s uputom o njihovu ispravno postavljanju, među kojim savjesnim poljoprivrednicima, tužitelja - nema. Tuženik navodi da osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtijeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi te obzirom na sve izneseno, razvidno je kako tužitelj nije dokazao kako osnovu tako ni visinu postavljenog zahtijeva pa se stoga predlaže sudu tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na plaćanje parničnog troška.

                           

4. Tužitelj je podneskom od 20. travnja 2022. godine naveo da nema saznanja koje priloge uz tužbu je sud dostavio tuženiku i poziv za davanje odgovora na tužbu, no međutim da tuženik putem aplikacije e-komunikacije ima omogućen pristup svim pismenima iz predmeta pa tako i privicima uz tužbu te tužitelj osporava da repelenti nisu stručno postavljeni, a osobito se osporava da bi eventualno nestručno postavljanje repelenata bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete. Također se osporava zaključak vještaka iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj prigodno postavio repelente neposredno prije očevida („...nego su imali oštar i svježi miris što navodi na to da su nedavno prije očevida i postavljani...“). Tužitelj ističe kako je repelente (kolčiće, krpe i kemijsko sredstvo) postavio na vrijeme kako bi spriječio/umanjio nastanak štete na usjevima, a točno je da je tužitelj, sukladno uputstvima za uporabu repelenta namakao krpe sredstvom „svakih 7-10 dana ovisno o vremenskim uvjetima“. Tužitelj je nakon kišnih oborina namakao krpe sa kemijskim sredstvom pa tako i nakon kiše koja je padala dana 10. listopada  2021. godine, kako je vidljivo iz arhivskih podataka DHMZ za taj dan. Sama činjenica da vještak prilikom očevida u postupku osiguranja dokaza nije uočio nikakve zaštitne mjere ne znači da druge zaštitne mjere nisu primjenjivane, npr. čuvanje usjeva, izgon divljači, koje mjere, po naravi stvari, vještak nije mogao uočiti prilikom očevida. Osporava se tuženikov prigovor kako tužitelj nije pretrpio štetu na površini većoj od 5% ukupne površine tehnološke cjeline, jer je i sam vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da je na lokaciji 1 tužitelj pretrpio totalnu štetu (100%), a na lokaciji 2 u prosjeku 57,5% te nije točan navod tuženika kako tužitelj nije poduzimao mjere radi sprječavanja štete od divljači; tužitelj je primjenjivao kemijske repelente te je čuvao usjeve i vršio izgon divljači. Točno je da je tuženik od 2018. godine (otkad ne dijeli kemijske repelente), ne nudio, nego inzistirao pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete, od svih poljoprivrednih proizvođača da preuzmu armaturne mreže i na taj način potpuno ograde svoja poljoprivredna zemljišta, međutim, radi se o ekonomski i ekološki promašenom prijedlogu po kojem lovoovlaštenik pokušava na korisnike zemljišta u cijelosti prevaliti i postavljanje i održavanje takve ograde. Osim toga, takvu ogradu bi trebalo ukopavati (rovanje divljih svinja ispod ograde), a visina takve ograde ionako ne bi pružala zaštitu od jelenske divljači koja bi ju mogla preskočiti. Postavlja se i pitanje smanjenja obrađenih površina (manevarski prostor za mehanizaciju uz ogradu) i posljedično inspekcijski nadzor Agencije vezano za površine prijavljene za poticaje, pitanje međa, postojećih služnosti puta, zabrane da se uopće ograđuju poljoprivredne površine u vlasništvu Republike Hrvatske dane u zakup itd., itd... te tužitelj ne osporava da su neki vlasnici poljoprivrednih zemljišta preuzeli armaturne mreže i postavili ih, ali se osporava da bi tuženik kao lovoovlaštenik imao pravo inzistirati (pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete) da vlasnici poljoprivrednih zemljišta postavljaju i održavaju takve ekonomske, ekološke i krajobrazne promašaje te dovodeći situaciju do apsurda, vlasnici poljoprivrednih zemljišta bi tako mogli jednostrano nametnuti obvezu lovoovlaštenicima da dresiraju divljač da se hrane samo na hranilištima u lovištu te s obzirom na prethodno navedeno, tužitelj po punomoćniku predlaže da sud izvede predložene dokaze, usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju.

 

              5. Tuženik je podneskom od 01. 08. 2022. godine istakao kako i dalje u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje kod svih navoda/prigovora iz danog odgovora na tužbu kao i kod svih predloženih dokaza. Nastavno, tuženik napominje kako u tužbi/nalazu i mišljenju vještaka napravljenom u postupku osiguranja dokaza nije označeno vrijeme nastanka štete. Na navedeni se prigovor (iz odgovora na tužbu), tužitelj u svom podnesku - nije očitovao te s tim u vezi, tuženik osporava da bi tužitelj postupio u zakonskim rokovima iz čl. 82. Zakona o lovstvu (dalje: ZL) pa se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev – odbaciti. Isto tako tuženik navodi da tužitelj i dalje ničim ne dokazuje da bi šteta nastala na površini većoj od 5% ukupne površine tehnološke cjeline te se takva šteta ne nadoknađuje pa čak i da je nastala od divljači, a nije, i to sve sukladno čl. 81.ZL. Isto tako tuženik ističe da nadalje, poljoprivredni vještak u provedenom postupku osiguranja dokaza, a suprotno tvrdnji tužitelja, jasno utvrđuje kako kemijski repelenti – nisu bili stručno postavljeni. Uz to, vještak nije utvrdio da bi bile provedene bilo kakve druge mjere zaštite. Napominje se kako se u postupku osiguranja dokaza dokazi „fiksiraju“ tj. utvrđuju onakvi kakvi jesu na terenu u vrijeme provođenja osiguranja dok se uzrok i visina štete utvrđuju kasnije, u parničnom postupku. Tuženik ističe kako tužitelj nije poduzeo na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka poljoprivredne štete, kako je to propisano u stavku 1. čl. 79. ZL te stoga nema ni pravo na bilo kakvu naknadu štete, sukladno stavku 2. čl. 79. ZL. Tuženik napominje kako je temeljem čl. 79. ZL-a korisnik zemljišta bio dužan, a nije, odgovarajućim sredstvima poduzeti mjere radi sprječavanja šteta od divljači kako bi eventualno mogao zahtijevati naknadu štete, a ističe kako korisnik zemljišta mjere iz čl. 79. Zakona o lovstvu nije poduzeo ili u najmanju ruku nije poduzeo dostatne mjere (kao dobar gospodar) da spriječi dolazak divljači, a tako i eventualni nastanak štete. Tuženik nadalje osporava da bi bilo kakve mjere zaštite bile provedene od strane tužitelja. Isto tako tuženik navodi da iz očitovanja tužitelja je razvidno kako isti priznaje/potvrđuje da je tužitelj ne nudio već inzistirao da tužitelj od tuženika besplatno preuzme armaturnu mrežu/zaštitnu žičanu ogradu kao najadekvatnije sredstvo zaštite te da ogradi svoje usjeve, i da tužitelj priznaje kako armaturnu mrežu nije htio prihvatiti niti postaviti! Isto tako tuženik ukazuje kako su razlozi kojima tužitelj nastoji opravdati neprihvaćanje/nepostavljanje armaturne mreže kao najadekvatnijeg sredstva zaštite –neosnovni/neopravdani, a zaključno, još jednom napominje kako je u 2021. godini 14 poljoprivrednika/korisnika zemljišta preuzelo od tuženika zaštitna sredstva s uputom o njihovu ispravnom postavljanju, među kojim savjesnim poljoprivrednicima, tužitelja nema pa je isti isključivo odgovoran za nastalu štetu i tuženik predlaže s obzirom na sve izneseno, tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

 

              6. Tužitelj je podneskom od 31. kolovoza 2022. godine izvijestio sud da tuženik u predmetnom podnesku (t.II, III, IV, V, VI, VIII, IX) ponavlja navode iz odgovora na tužbu, međutim, u t.VII podneska tuženik nekorektno izvrće navode tužitelja iz podneska od 20. travnja 2022.godine te navodi: „Nastavno, iz očitovanja tužitelja je razvidno kako isti priznaje/potvrđuje da je tužitelj ne nudio već inzistirao da tužitelj od tuženika besplatno preuzme armaturnu mrežu/zaštitnu žičanu ogradu kao najadekvatnije sredstvo zaštite te da ogradi svoje usjeve. “Tužitelj je u podnesku od 20. travnja 2022. godine naveo: „Točno je da je tuženik od 2018.godine (otkad ne dijeli kemijske repelente), ne nudio, nego inzistirao pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete, od svih poljoprivrednih proizvođača da preuzmu armaturne mreže i na taj način potpuno ograde svoja poljoprivredna zemljišta....“ Dakle, prethodno navedena tvrdnja tužitelja odnosila se na stav, zapravo, zastrašivanje oštećenika od strane tuženika kao lovoovlaštenika da ukoliko u potpunosti ne ograde poljoprivredne površine armaturnom mrežom, tada neće imati pravo na naknadu štete te tuženik uistinu preko ovlaštenih osoba na terenu, odbija bilo kakav kontakt i/ili suradnju s oštećenicima koji prijavljuju štete od divljači, a nemaju ograđene poljoprivredne usjeve armaturnom mrežom, neovisno o tome što su poduzeli druge mjere radi sprječavanja nastanka štete od divljači. Takav stav tuženika zasigurno nije u duhu Zakona o lovstvu, koji podrazumijeva, prije svega, aktivnu suradnju vlasnika poljoprivrednih zemljišta i lovoovlaštenika prilikom planiranja i provođenja učinkovitih, ali i ekonomski razmjernih, mjera radi sprječavanja nastanka šteta od divljači te da ograda od armaturnih mreža zasigurno nije najadekvatnije sredstvo zaštite poljoprivrednih usjeva od divljači iz razloga koje je naveo tužitelj u podnesku od 20. travnja 2022. godine, a osim toga, takva ograda ne pruža adekvatnu zaštitu od divljih svinja (potkopavanje ispod ograde) i jelenske divljači (preskakanje ograde) te s obzirom na prethodno navedeno, tužitelj predlaže da sud izvede predložene dokaze, usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju.

 

              7. Tužitelj je na ročištu održanom kod ovoga suda dana 23. studenog 2023. godine predao podnesak kojim sukladno provedenom poljoprivrednom vještačenju, stupanju na snagu Zakona o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) te izmjenu stope zakonske zatezne kamate predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.583,04 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2022. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, te da se obveže tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, dok je povukao dio tužbenog zahtjeva radi isplate štete u preostalom iznosu tj. do zatraženog iznosa od 28.685,00 kn, a tuženik je na isto povlačenje pristao, to je sud isto primio na znanje i riješio kao u izreci.

 

              8. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke Z. J., M. K., M. F., Z. B., D. Š., N. C., S. C., A. R., I. I., M. P., ispitao je tužitelja M. J. i predstavnika tuženika I. B. kao stranke, proveo je poljoprivredno vještačenje  te su poljoprivredni vještaci B. V. i S. I. dali svoje nalaze i mišljenja na osnovi dokaza osiguranih u postupku ovoga suda broj R1-125/2021, izvršio je uvid u izvatke iz zemljišne knjige (list 6-7), u dopis tužitelja od 15.7.2021. s dokumentacijom (list 8-9), u preslik očitovanja tuženika od 21. srpnja 2021. (list 10-11), u preslik prijedloga za sklapanje sporazuma o naknadi štete (list 12), u preslik očitovanja tuženika od 26.7.2021. (list 13-14), u preslik dopisa (list 15-16), u preslik nalaza i mišljenja geodetskog vještaka D. M. (list 17), u preslik nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. (list 18-49), u preslik izdatnica (list 69-82), u preslik dokumentacija (list 85-86), izvršio je uvid u spis R1-125/2021 te u cjelokupan spis.

 

              9. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

 

              10. Kao što je naprijed navedeno tužitelj traži da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete nastale od divljači na njegovim usjevima isplati ukupan iznos  štete od 2.583,04 eur te navodi da je ista šteta nastala tijekom 2021. godine na nekretninama koje obrađuje tužitelj i na kojima je posadio kukuruz.

 

              11. Nesporno je između stranka da su se usjevi tužitelja za koje on navodi da je na istima nastala predmetna šteta nalazili na nekretninama koje su se tijekom 2021. godine nalazile na području kojim je gospodario tuženik. 

 

              12. Tuženik je osporavao da je šteta nastala od divljači i da bi tuženik za istu bio odgovoran.

 

              13. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige (list br. 6-7), utvrđeno je da su u vrijeme nastanka predmetne štete nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. …. i to čkbr. 778/2, čkbr. 779/1, čkbr. 779/2, čkbr. 780/2, čkbr. 781/2, čkbr. 785/1, čkbr. 786/1 i čkbr. 789, upisane kao vlasništvo tužitelja J. M., a nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. …. upisane su kao suvlasništvo tužitelja J. M. u ½ dijela i J. Z. u ½ dijela, a tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelj nalazi u posjedu predmetnih nekretnina i da je upravo on tijekom 2021. na istima posadio predmetne kulture. 

 

              14. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda tužitelj je dokazao da je tijekom 2021. godine na predmetnim nekretninama koje su navedene u tužbi bio upisan kao vlasnik, odnosno suvlasnik istih te nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj posjedovao nekretnine navedene u tužbi, da je na istima posadio predmetne kulture to je i aktivno legitimiran u ovome postupku i prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan.

 

              15. Uvidom u spis ovoga suda broj R1-125/21., utvrđeno je da je u istom po prijedlogu tužitelja kao predlagatelja protiv tuženika kao protustranke radi osiguranja dokaza doneseno rješenje broj R1-125/21-3 od 01. listopada 2021. godine, kojim je usvojen prijedlog predlagatelj M. J. protiv protustranke H. lovačkog saveza Z., radi osiguranja dokaza radi identifikacije nekretnina i utvrđenja visine i uzroka nastale štete od divljači na poljoprivrednom zemljištu odnosno urodu kukuruza i to na nekretninama upisanim: u k.o. …. zk. ul. br. … i to čkbr. 778/2 – dvorište sa 203 čhv., čkbr. 779/1 – voćnjak sa 175 čhv., čkbr. 779/2 – voćar kod kuće sa 175 čhv., čkbr. 780/2 – oranica podkućnica sa 755 čhv., čkbr. 781/2 – oranica podkućnica sa 755 čhv.,  čkbr. 781/2 – oranica podkućnica sa 755 čhv., čkbr. 785/1 – oranica podkućnica sa 860 čhv., čkbr. 786/1 – oranica podkućnica sa 650 čhv., čkbr. 789 – dvorište sa kućom broj 32 sa 265 čhv i nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1139 k.o. Gornja Garešnica i to čkbr. 289/1 – oranica Dielnice sa 2 j i 1138 čhv. U predmetu broj R1-125/2021, a sukladno naprijed citiranom rješenju dana 14. listopada 2021. godine proveden je uviđaj uz nazočnost mjerničkog vještaka D. M. i poljoprivrednog vještaka B. V.. Uvidom u predmet ovoga suda broj R1-125/2021 utvrđeno je da je u istome mjernički vještak D. M. dostavio nalaz i mišljenje iz kojega između ostaloga proizlazi da je po nalogu suda izvršio identifikaciju nekretnina upisanih u zk.ul.br. … i to čkbr. 778/2, čkbr. 779/1, čkbr. 779/2, čkbr. 780/2, čkbr. 781/2, čkbr. 785/1, čkbr. 786/1, čkbr. 789 i nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1139 i to čkbr. 289/1 sve upisano u k.o. … i da je nakon obilaska predmetnih parcela utvrdio da se iste nalaze na dvije lokacije i prvu lokaciju čini čkbr. 289/1 na kojoj se nalazi posađeni kukuruz, a na polovici posađene parcele nalazi se dio zemljišta koji nije posađen kukuruzom, a isti je služio kao prolaz preko parcele te površina neposađenog zemljišta iznosi 186 m2, a površina prve lokacije iznosi 1 ha 54 ara i 16m2. Isto tako iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka D. M. danog u predmetu ovoga suda broj R1-125/21 proizlazi da drugu lokaciju čine čkbr. 778/2, čkbr. 779/1, čkbr. 779/2, čkbr. 780/2, čkbr. 781/2, čkbr. 785/1, čkbr. 786/1, čkbr. 789, a na parcelama i to čkbr. 778/2 i čkbr. 789 nije posađen kukuruz, dok je na parceli čkbr. 779/2 kukuruz posađen na površini od 403 m2, dok na površini od 226 m2 kukuruz nije posađen, na parceli čkbr. 786/1 kukuruz je posađen na površini od 2102 m2, dok na površini od 236 m2 kukuruz nije posađen pa ukupna površina zemljišta na drugoj lokaciji pod kulturom kukuruza iznosi 1 ha 10 ari i 28 m2, dok ukupna površina predmetnog zemljišta iznosi 2 ha 70 ari 92 m2, a ukupna površina zemljišta pod kulturom kukuruza iznosi 2ha 64 ara i 44 m2.

              Uvidom u spis ovoga suda broj R1-125/21 utvrđeno je da je u istome poljoprivredni vještak B. V. nakon izvršenog uviđaja dostavio nalaz i mišljenje u kojem između ostaloga navodi da je nakon identifikacije predmetnih nekretnina od strane vještaka geodetske struke obavio očevid glede nastanka štete od divljači na merkantilnom kukuruzu koji se nalazio na predmetnoj površini te je izvršio fotografiranje, a predmetne površine podijeljene su na dvije lokacije, a na prvoj lokaciji nalazi se čkbr. 289/1 te prema nalazu geodetskog vještaka D. M., predmetni merkantilni kukuruz BC 354 FAO 360 Zuban se nalazi na površini od 15.416 m2 dok se na površini od 186 m2 nalazi put koji dijeli ovu česticu na dva dijela i na toj površini nije posađen kukuruz, a detaljnim pregledom predmetne površine navedenog kukuruza može konstatirati da je predmetna površina omeđena samoniklom šikarom i šumom, a na središnjem dijelu čestice nalazi se 9 oaza sa 100% štete i to na površini od 4.920 m2, dok na preostalom dijelu ove parcele na površini od 10.496 m2 prosječna šteta iznosi 57,75 % što je dobio višekratnim brojanjem sklopa i štete na tom sklopu (na sklopu 54.000 biljaka – šteta=15%, na sklopu 40.000 biljaka-šteta=80%, na sklopu od 48.000 biljaka-šteta = 67%, na sklopu od 52.000 biljaka-šteta=69%, što u prosjeku iznosi 57,75%) te naglašava kako je šteta veća na rubnim dijelovima i uvratinama koje se nalaze uz samu šumu, a kukuruz se na dan očevida nalazi u fiziološkom stanju pune zrelosti, spreman za berbu sa sklopom od 54.000 biljaka po ha, dobrog izgleda, uz laganu zakorovljenost koja se pojavila uz kasnijoj fazi vegetacije i uz prisutnost moljca kako na klipu tako i na samoj stabljici kukuruza, što je jednim manjim dijelom od 5% utjecalo na lom stabljike kukuruza u gornjem dijelu, ali ne i na postojanost klipa na samoj stabljici. Isto tako, iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je šteta na predmetnom kukuruzu nastala od visoke divljači (evidentnim odgrizanjem klipa kukuruza) te od divljih svinja (porušene, povaljane i pojedene stabljike) sa djelomično ili potpuno pojedenim zrnom sa porušenih klipova, a na usjevu je uočen i kukuruzni moljac kao štetnik koji je djelomično utjecao na polijeganje stabljike i kukuruza te je oko predmetne čestice predlagatelj postavio repelente od platna na štapiće visine 1m na razmak od 20-40 m sa svježim i oštrim mirisom repelenta što govori da su repelenti svježe postavljeni. Isto tako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je višekratnim brojanjem biljaka u redovima izabranim slučajnim uzorkom utvrdio: sklop procjenjivanog predmetnog kukuruza, broj uništenih i oštećenih biljaka, postotak štete, a mjerenjem sklopa biljaka i postotka štete (oaze, uvratine, šteta u redovima) u predmetnom kukuruzu od divljači (jeleni, srne i divlje svinje) utvrdio je totalnu štetu na površini 4.920 m2, a na površini od 10.496 m2 štetu od 57,75%, te je za navedeni iznos štete umanjen očekivani i planirani prinos na kukuruzu predlagatelja zbog štete od divljači, a planirani prinos kukuruza odredio je na osnovu utvrđenog sklopa od 54.000 biljaka/ha i na osnovu prosječne težine suhog zrna po klipu je 8.600 kg/ha koliko iznosi planirani prinos suhog zrna kukuruza po hektaru, pa na osnovu svega navedenog daje mišljenje o šteti na lokaciji I. na površini 4.920 m2 gdje je šteta 100%, pa 4.920 m2X 8,6 t/ha X 100% iznosi 4.231 kg suhog zrna kukuruza, a na površini od 10.496 m2 gdje je šteta 57,75% šteta iznosi 10.496m2 X 8,6 t/ha X 57,75% šteta iznosi 5.213 kg suhog zrna.

Uvidom u spis ovoga suda broj R1-125/21 utvrđeno je da iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. proizlazi da se na lokaciji II. nalaze čkbr. 778/2, čkbr. 779/1, čkbr. 779/2, čkbr. 780/2, čkbr. 781/2, čkbr. 785/1, čkbr. 781/1 i čkbr. 789 koje u naravi čine jednu cjelinu na kojima je posađen merkantilni kukuruz BC 354 FAO 360, time da na čkbr, 778/2, i čkbr. 789 nije posađen kukuruz te iste nisu u predmetu štete, a na katastarskim česticama na kojima se nalazi posađen kukuruz koje čine jednu cjelinu s ukupnom površinom od 11.280 m2 merkantilni kukuruz se nalazi u fazi pune zriobe te kao takav spreman je za berbu i skidanje usjeva, a prosječan sklop iznosi 54.000 biljaka/ha, a očekivani prinos je 9.800 kg/ha suhog zrna, te su repelenti postavljeni na 7-12 metara te je na ovoj lokaciji utvrđena šteta na predmetnom kukuruzu od divljači (visoka divljač i divlje svinje) i iznosu 62%, pa iznosi 54.000 X 0.1815 =9.800 kg/ha planiranog prinosa suhog zrna te je izračun štete na površini 11.280 m2 gdje šteta iznosi 62% 11.280m2 X 9,8t/ha X 62% = 6.854 kg suhog zrna kukuruza, dakle da se na lokaciji broj I. utvrđuje ukupnu štetu od 9.444 kg kukuruza a na lokaciji broj II. 6.854 kg i da je šteta nastala tijekom cijele vegetacije predmetnog kukuruza, a naročito je izražena tijekom rujna, listopada i studenog kada je i formiran klip kukuruza pa sve do berbe istoga i tu štetu nije moguće izraziti i izračunati po periodima nastanka štete.

Iz dopune nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. danog u predmetu R1-125/21, između ostaloga proizlazi da je svoj nalaz i mišljenje u tome predmetu dao na osnovi uvida u cjelokupnu dokumentaciju, izlaska na očevid i zatečeno stanje na licu mjesta a što se tiče prigovora na zakorovljenost, bolesti i klimatske prilike tijekom vegetacije na usjevu, na str. 3. nalaza se o tome očitovao, a potvrđuje i u dopuni u potpunosti jer da nije bilo tih negativnih utjecaja na predmetni kukuruz onda bi izračunati i izraženi prinosi kukuruza bili daleko veći od utvrđenog iznosa, a što se tiče repelenata o istima se očitovao u nalazu gdje je vidljivo da repelenti ne samo da nisu stručno postavljeni nego su imali oštar miris što znači da su prije očevida postavljani, a nikakve druge mjere na dan očevida nisu utvrđene na predmetnom kukuruzu.

 

              16. Dakle, u postupku osiguranja dokaza koji je vođen kod ovoga suda u predmetu broj R1-125/21, sukladno odredbi članka 272. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, zbog postojanja opravdane bojazni da se dokazi neće moći izvesti ili će njihovo kasnije izvođenje biti otežano, prije pokretanja parnice proveden je postupak osiguranja dokaza. Svrha tog postupka je izvođenje i osiguranje dokaza koji se kasnije neće moći izvesti ili će njihovo izvođenje kasnije zbog proteka vremena ili promjene stanja stvari, u konkretnom slučaju radi ubiranja plodova u agrotehničkim rokovima, biti otežano. Dokazi koji su osigurani u tom postupku  evidentirani su u zapisniku sačinjenom na licu mjesta i u nalazima i mišljenjima vještaka koji su svoje nalaze i mišljenje dali u postupku osiguranja dokaza, a na temelju utvrđenog stanja usjeva i zatečenih dokaza na licu mjesta te isti dokazi služe kao osnova za utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete i visinu nastale štete u ovome parničnom postupku, a što je i stajalište Sudske prakse izraženo u Odluci Županijskog suda u Sisku broj Gž-2028/2011. Dakle, u ovome parničnom postupku provedeno je vještačenje te su poljoprivredni vještaci B. V. i S. I. dali svoje nalaze i mišljenja na temelju dokaza izvedenih u postupku osiguranja dokaza i na temelju tako utvrđenih dokaza u postupku osiguranja dokaza u tijeku ovoga postupka je utvrđena odgovornost za naknadu štete i visina nastale štete.

 

              17. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. kojega je dao na raspravi, a na temelju dokaza utvrđenih i osiguranih u postupku osiguranja dokaza, između ostalog proizlazi da je bio određen kao sudski vještak u predmetu R1-125/21 te je izašao na očevid uz nazočnost suda dana 11. listopada 2021. i pregledao je usjeve tužitelja te se radilo o usjevu merkantilnog kukuruza koji se nalazi smješten na dvije različite lokacije i utvrdio je da na obje lokacije postoji šteta od divljači o čemu je izradio nalaz i mišljenje u predmetu R1-125/21, te je šteta od divljači nastala od visoke divljači i od divljih svinja i  štetu od divljači na lokaciji I. na površini od 4.920m2 u 100% opsegu, a na istoj lokaciji na površini od 10.490 m2 je procijenio štetu od 57,75% kako je to sve obrazloženo u nalazu i mišljenju pri čemu u cijelosti ostaje, a štetu od divljači na lokaciji broj II. je procijenio na površini od 11.280 m2 na 62%. Isto tako iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. proizlazi da je nagon divljači za hranom jači od bilo kakve zaštite od divljači postavljenim na parcelama pa tako i repelenata a on je procijenio da su repelenti budući su imali oštar miris postavljeni neposredno prije očevida time da u uputama o postavljanju repelenata Hemisol stoji da se repelent mora obnavljati tj. postavljati više puta posebice nakon kiše te se repelenti mogu postavljati na način da se u isti namaču krpice koje se postavljaju na stupiće ili se tim sredstvom mogu prskati uvratine oko usjeva, a on kao vještak ne može utvrditi na licu mjesta da li su uvratine prskane tim repelentom eventualno ako bi to bilo prskano neposredno prije očevida to bi se moglo utvrditi po mirisu, ali to ovisi o vremenskim prilikama primjerice da li je bilo kiše ili visoke temperature, a drveni stupići na koje su postavljeni repelenti nisu bili friško postavljeni ali je bilo nekoliko porušenih stupića, te da je on u ovome predmetu odgovarao na postavljena pitanja na temelju nalaza i mišljenja koje je dao u predmetu R1-125/21, a u kojemu je vršio vještačenje na temelju očevida. 

 

              18. Iz iskaza tužitelja M. J. između ostaloga proizlazi da je 2021. posadio kukuruz na svojim nekretninama i to se jedna nekretnina nalazi iza kuće a druga je u selu na udaljenosti  oko 1,5 km od kuće i negdje u 7 mjesecu je primijetio da je divljač počela činiti štetu na kukuruzu te je odmah počeo poduzimati mjere za zaštitu od divljači s onime što je imao, naime da Lovački savez nije poduzimao ništa već su samo vikali da se uzima armaturna mreža, a on sa 62 godine nije mogao navlačiti armaturnu mrežu oko usjeva jer je ista bila dugačka 6 metara a o nastanku štete je izvješćivao lovočuvara tuženika Š.. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je on dakle smradom odnosno tekućinom namakao krpice i vunu što je stavljao na kolčiće, a koje je postavio oko usjeva, a njegov odvjetnik je izvješćivao o šteti tuženika te je on sam vršio izgon divljači sa svojih usjeva i to je činio tijekom srpnja 2021. predvečer kada bi obilazio usjeve, a osobno nije vidio da bi tuženik vršio izgon divljači te da je on o toj šteti koju čine divlje svinje razgovarao sa suprugom a on supruzi nije govorio da bi nastala šteta odgrizanjem kukuruza, a krpice sa repelentima je namakao poslije kiše jer se to tako mora činiti te je prije očevida 2-3 dana padala kiša pa je morao namakati krpice ponovno, a kolčiće sa krpicama je postavio na udaljenost 8-10 metara, a prije je postavljao najlone oko usjeva i strašila i to početkom srpnja 2021. godine time da je strašila postavio u svibnju 2021. godine kada štete još nije bilo, a da je svojoj supruzi govorio o šteti koja je nastajala nicanjem kukuruza ali to nije bilo na predmetnoj parceli.

 

19. Iz iskaza predstavnika tuženika I. B. između ostaloga proizlazi da je on predsjednik tuženika i poznato mu je da je tuženik tijekom 2021. godine kao sredstvo zaštite od nastanka štete od divljači nudio poljoprivrednicima armaturne mreže kao jedino efikasno sredstvo zaštite i da su svi o tome bili obavješteni a da je tuženik vršio izgon divljači u lovištu gdje je to mogao i smio po zakonu jer se izgon ne smije činiti uz cestu u naselju te tuženi redovito prehranjuje divljač kako ne bi došlo do štete od divljači, a koja nije vlasništvo tuženika već je vlasništvo Republike Hrvatske kojoj tuženik plaća pravo lova i to po broju koji je propisan lovnogospodarskom osnovom, a svi poljoprivrednici koji su 2021. godine tražili armaturnu mrežu su je i dobili i nisu imali štetu od divljači, a tužitelj je odbio primitak i postavljanje te mreže time da tijekom 2021. godine tuženik nije dijelio kemijske repelente jer kada je tužitelj u srpnju 2021. godine tražio repelente oni više ne vrijede i nisu efikasni, a efikasnost repelenata ovisi o primjeni agrotehničkih mjera na usjevima, zatim ovisi kada se postave i koliko puta se obnavljaju jer bi se ti mirisi trebali obnavljati svaka 2-3 dana, a ne zna da li bi bilo koja Županijska skupština kao jednu od mjere propisala obvezu ograđivanja usjeva kao zaštite.

 

20. Iz iskaza svjedoka M. K. između ostaloga proizlazi da živi u susjedstvu tužitelja te viđa da tužitelj radi zemlju te sadi poljoprivredne kulture te da ima štetu od divljači i da tužitelj ima otrov u nekakvim bocama koji su tužitelj, a misli i njegova supruga vozili na polje i stavljali na nekakve krpe, te je ona osobno sa suprugom tužitelja išla na polje i na njihovim usjevima vidjela tragove divljači, pa je tada vidjela i da su na drvene kolčiće postavljene krpe oko parcela što je izgledalo kao nekakva ograda, te da joj se tužitelj žalio da mu nastaje šteta od divljači.

Iz iskaza svjedoka Z. J. između ostaloga proizlazi da je tužitelj tijekom 2021. godine posadio kukuruz te da je ona išla njemu pomagati kada je on postavljao drvene stupiće oko te parcele i na iste stavljao krpice koje su umakane u otrov kako bi mirisom odbijali divljač a nakon toga je u više navrata ponovno išla na te nekretnine te namakala krpice u otrov a vidjela je da je na tome jednom nasadu kukuruza nastala šteta od divljači i tamo je zaticala divljač te je njezin suprug prijavljivao H. lovačkom savezu štetu i redovito obilazio nekretnine.

Iz iskaza svjedoka M. P. između ostaloga proizlazi da je vlasnik parcele koja je druga po redu u odnosu na nekretninu tužitelja tako da zna da je tužitelj na svojoj nekretnini 2021. posadio kukuruz i da je na istoj nastala šteta, većinom od jelena a nešto i od divljih svinja i to početkom srpnja 2021., te je vidio da su jeleni pojeli klip a divlje svinje su rušile stabljike. Isto tako iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je bio u dvorištu tužitelja i tamo je vidio da je tužitelj pripremao kolčiće za postavljanje repelenata i da je kolčiće postavio na predmetnu nekretninu.

Iz iskaza svjedoka M. F. između ostaloga proizlazi da je kao stručni suradnik H. lovačkog saveza izašla na očevid određen u postupku osiguranja dokaza te je izvršila pregled usjeva kukuruza a koji su se nalazili na dvije lokaciji te je vidjela da je na istima bila šteta od divljači koja se ogledala u tome da je kukuruz bio polomljen, odgrižen i gažen od divljači te su na tim nekretninama zaticani i tragovi rovanja od divljači, te po njezinoj procjeni šteta na lokaciji broj I. iznosila 48%, a šteta od divljači na lokaciji broj II. je iznosila 53% te da je vidjela da su oko nekretnina bili postavljeni drveni stupići na koje su bili postavljeni repelenti no suprotno pravilima struke, a krpice na postavljenim stupićima su mirisale te se osjetio miris repelenta no bio je relativno slab. Isto tako iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je sklop biljaka na I. lokaciji utvrdila u iznosu od 54.000 biljaka/ha što znači 8,50 t/ha suhog zrna prinosa pa s obzirom na procijenjenu štetu od divljači u postotku od 48% šteta bi iznosila 6.290 kg suhog zrna s obzirom da je na toj lokaciji bila zakorovljenost 10%, a na II. lokaciji utvrdila je sklop biljaka od 54.000/ha odnosno 9,65 t/ha suhog zrna s obzirom da je na toj lokaciji zakorovljenost iznosila 7% i da postavljena armaturna mreža oko usjeva sprječava ulazak divljih svinja na posjed ali ne sprječava ulazak jelenske divljači no šteta od jelenske divljači bi tada bila manja.

Iz iskaza svjedoka Z. B. između ostalog proizlazi da je kao predstavnik tuženika nazočio očevidu određenom po sudu u postupku osiguranja dokaza te je pregledao nekretnine tužitelja na kojima je bio posađen kukuruz, a koje su bile na dvije lokacije i vidio je da je na tim lokacijama nastala šteta od divljači i da je vidio da je tužitelj postavio kolčiće s repelentima koje mu tuženik nije predao no tuženik je tužitelju u svibnju 2021. nudio armaturnu mrežu kako bi je postavio oko usjeva i zaštitio iste od divljači no tužitelj je odbio tu mrežu preuzeti, a da je tužitelj tijekom 2021. godine usmeno kada bi se sreli, njemu prijavljivao nastanak štete od divljači i svaki puta kada bi mu tužitelj to rekao nudio bi mu armaturnu mrežu koja bi spriječila prodor divljači na usjev, a poljoprivrednici koji su ogradili svoje usjeve armaturnom mrežom imali su zanemarivu štetu od divljači u smislu da bi jelenska divljač odgrizala prve redove na usjevu uz mrežu i to samo na nekim parcelama, a nisu imali slučajeva da bi divlje svinje potkopale tu armaturnu mrežu i ulazile na usjev, a neki ljudi su primijetili da lisica izbrca prostor ispod mreže pa uđe na usjev, a tuženik je imao izgonske lovove na području predmetnih nekretnina te je on osobno pri obilascima i izgonskim lovovima tijekom 2021. godine primijetio štetu od divljači.

Iz iskaza svjedoka D. Š. proizlazi da je on lovočuvar na lovištu tuženika te je on tijekom 2021. nudio tužitelju armaturnu mrežu kako bi ju postavio oko usjeva no tužitelj je rekao kako ne želi uzeti mrežu a da mu tužitelj nije prijavljivao nastanak štete od divljači, a on osobno je obilazio parcele tužitelja tijekom 2021. i tamo nije vidio kolčiće s repelentima, a od tih parcela kada je gledao bio je udaljen 20-ak metara, a tijekom 2021. godine vidio je da je na poljoprivrednim usjevima tužitelja bilo štete od divljači.

Iz iskaza svjedoka N. C. i A. R. između ostaloga proizlazi da im je tuženik davao armaturnu mrežu koju bi postavili oko usjeva te bi tada na tim usjevima bilo malo štete od divljači nastale od jelena i srna koji bi preskočili ogradu.

 

              21. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na nekretninama na kojima je tužitelj tijekom 2021. godine posadio poljoprivredne kulture, a koje nekretnine su identificirane po geodetskom vještaku u postupku osiguranja dokaza koji je proveden na ovome sudu pod brojem R1-125/21, nastala šteta od divljači. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da se nekretnine na kojima je tužitelj imao svoje usjeve i na kojima je nastala šteta od divljači nalaze na području kojim kao lovoovlaštenik gospodari, odnosno ovlaštenik prava lova je tuženik.

 

22. Po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj svoje usjeve zaštitio te je sukladno odredbama članka 79. Zakona o lovstvu poduzeo mjere radi sprječavanja štete od divljači i to na način da je oko usjeva postavljao repelente dakle sredstvo koje mirisom odbija divljač, te je postavio najlone i strašila te je redovito obilazio predmetne nekretnine. Uz navedeno nedvojbeno je utvrđeno da je unatoč navedenom kao i činjenici da je sam tuženik poduzimao određene mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači na način da je organizirao lov i tjeranje divljači, na usjevima tužitelja nastala šteta od divljači te je u tijeku postupka osiguranja dokaza koji je proveden pod brojem R1-125/21 utvrđeno da je nastala navedena šteta i utvrđeni su zatečeni dokazi na licu mjesta po poljoprivrednom vještaku koji je zatim na osnovi tako utvrđenih i osiguranih dokaza u postupku osiguranja kao i poljoprivredni vještak S. I. koja je određena u ovome predmetu kao poljoprivredni vještak dali svoj nalaz i mišljenje, te iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka S. I. proizlazi da je na usjevima tužitelja koji su naprijed opisani i identificirani po geodetskom vještaku, nastala šteta od divljači i to na nekretninama koje se nalaze na prvoj lokaciji u iznosu od 9.444 kg kukuruza, a na drugoj lokaciji u iznosu od 6.700 kg kukuruza.

 

23. Naime, s obzirom na istaknute prigovore tuženika sud je odredio provođenje poljoprivrednog vještačenje u tijeku ovoga postupka a koje je povjereno poljoprivrednoj vještakinji S. I.. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka Sandre Ivanović između ostaloga proizlazi da je na prvoj lokaciji nekretnina koje su upisane u zk.ul.br. … k.o. … i to čkbr. 289/1 izmjerom na terenu na dan očevida utvrđena površina od 15.416 m2 na kojoj se nalazio merkantilni kukuruz sorte Zuban BC 354 FAO-360, a na površini od 186 m2 se nalazio put koji je dijelio česticu na dva dijela te da je izvršila izračun štete na površini od 4.920 m2 na kojoj je procijenjena šteta 100 %, a procijenjeni prinos je iznosio 8.600 kg/ha što daje 4.231 kg te na površini od 10.496 m2 gdje je procijenjena šteta 57,75 % a procijenjeni prinos 8.600 kg/ha što daje prinos od 5.213 kg suhog zrna. Isto tako iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka S. I. proizlazi da su na drugoj lokaciji nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. … i to čkbr. 778/2, čkbr. 779/1, čkbr. 779/2, čkbr. 780/2, čkbr. 781/2, čkbr. 785/1, čkbr. 786/1 i čkbr. 789, a izmjerom na terenu na dan očevida utvrđena je površina od 11.028 m2 na kojoj se nalazio merkantilni kukuruz sorte Zuban BC 354-FAO 360 a površine i nekretnine za koje je prilikom obilaska terena utvrđeno da nisu privedene poljoprivrednoj proizvodnji, izuzete su iz postupka izračuna visine štete od divljači te je izračunala visinu štete na površini 11.028 m2 sa procijenjenom štetom od 62% i procijenjenim prinosom od 9.800 kg/ha što daje prinos suhog zrna od 6.700 kg tako da na prvoj lokaciji iznos štete iznosi 9.444 kg, a na drugoj lokaciji 6.700 kg suhog zrna, a sve je utvrdila na temelju pregleda cjelokupnog spisa broj R1-125/21, te sve što je pregledala je iščitala i kritički ispitala s gledišta struke pa tako i sve parametre kojima se rukovodio vještak dajući nalaz u tome predmetu, a da prinos ovisi o sortimentu, primijenjenoj tehnologiji, vremenu sjetve u godini, podneblju, a nije imala primjedbi na utvrđeni prinos po sorti kako je to utvrdio gospodin V. koji je bio na terenu koji je obrazložio zatečeno stanje, obrazložio svoju procjenu uroda na pojedinoj površini i nije našla razloga da to dovodi u sumnju ili to preispituje. Isto tako iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka S. I. proizlazi da je izvršila izračun visine štete na usjevima merkantilnog kukuruza, a na temelju dokaza prikupljenih u postupku osiguranja dokaza te je u svrhu utvrđivanja naknade štete od divljači utvrdila da je na lokaciji broj jedan na ukupnoj površini od 15.416 m2 nastala šteta od 9.444 kg, a po prosječnoj cijeni kilograma kukuruza od 0,16 eur, ista iznosi 1.511,04 eur dok je na lokaciji broj dva na ukupnoj površini od 11.028 m2 nastala šteta od 6.700 kg suhog zrna uz prosječnu cijenu od 0,16 eur/kg to ista iznosi 1.072,00 eur odnosno ukupna šteta nastala na merkantilnom kukuruzu tužitelja od divljači iznosi 2.583,04 eur.

 

24. Dakle, po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na nekretninama na kojima je tužitelj tijekom 2021. godine posadio merkantilni kukuruz, a koje nekretnine su identificirane po geodetskom vještaku u postupku osiguranja dokaza koji je proveden na ovome sudu pod brojem R1-125/21, nastala šteta od divljači i to na površinama koje su identificirane i točno izmjerene po geodetskom vještaku i pregledane po poljoprivrednom vještaku. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da se navedene nekretnine nalaze na području kojim lovoovlaštenik gospodari odnosno kao ovlaštenik prava lova gospodari tuženik i da je navedenu štetu tužitelju počinila divljač te ista iznosi 2.583,04 eur. Po ocjeni ovoga suda tuženik je dužan tužitelju navedenu štetu platiti s obzirom da je istu počinila divljač kojom gospodari tuženik na području lovišta tuženika, a tužitelj je poduzeo mjere radi sprječavanja štete od divljači kako je to naprijed obrazloženo no šteta je unatoč tome nastala. Naime, po ocjeni ovoga suda tužitelj je kao dobar gospodar poduzeo mjere za zaštitu od divljači koje je bio u mogućnosti poduzeti, a s obzirom na konfiguraciju tla, prirodu kulture koju je sadio te površinu predmetnih površina. Odredbom čl. 79. Zakona o lovstvu propisano je da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzimati mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete, a dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje štete te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je doista kao dobar gospodar poduzimao mjere za zaštitu svojih usjeva i tako je o svome trošku kupio repelente kojima je namakao tkaninu koju je postavljao na stupiće koje je sam postavio oko predmetnih usjeva, pored toga tužitelj je postavljao najlon odnosno strašila na usjev te je redovito obilazio predmetne usjeve, a nakon što je primijetio da na istima nastaje šteta tijekom mjeseca srpnja 2021. godine o tome je izvijestio tuženika što potvrđuje i sam tuženik i isto proizlazi iz dostavljene preslike očitovanja tuženika od 21. srpnja 2021. godine (list 10-11).

S obzirom na navedeno po ocijeni ovoga suda tužitelj je odmah nakon što je primijetio da nastaju štete od divljači na njegovom usjevu o tome izvijestio tuženika i  nakon očitovanja tuženika tužitelj je tuženiku predložio sklapanje sporazuma o naknadi štete a kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije te je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 82. Zakona o lovstvu pa je sud prigovor tuženika gdje navodi da tuženik nije postupio u zakonskim rokovima iz čl. 82 Zakona o lovstvu cijenio kao neosnovan. Sud je cijenio tvrdnje tuženika da je tuženi tužitelju nudio armaturnu mrežu a koju tužitelj nije preuzeo, no po ocjeni ovoga suda tuženik nije dokazao da je tužitelj bio u mogućnosti postaviti armaturnu mrežu oko svojih usjeva, a s obzirom na konfiguraciju tla, položaj i površinu predmetnih nekretnina. Naime, tuženik tvrdi da je tužitelju nudio armaturnu mrežu no ne navodi a niti dokazuje koliki su troškovi postavljanja iste oko predmetnih usjeva i da li je isto ekonomski isplativo, odnosno da li je to tužitelj objektivno bio u mogućnosti. Isto tako, tuženik nije dokazao da bi postavljanje te armaturne mreže oko usjeva tužitelja bilo ekonomski isplativo i nije dokazao niti da je to tužitelj mogao sam postaviti niti koliko su troškovi i koliki angažman radne snage je za isto potreban, te koliko je za isto bilo potrebno odvojiti vremena odnosno radnih sati, te da li je isto uopće bilo moguće poduzeti i armaturnu mrežu postaviti prije nastanka štete, a s obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je šteta na usjevu počela nastajati u srpnju 2021. dok tuženik navodi da je armaturnu mrežu tužitelju nudio u svibnju 2021. godine. Uz navedeno sud je cijenio i činjenicu da i u slučaju postavljanja armaturne mreže oko usjeva ista mora biti postavljena na adekvatne stupove koji moraju biti ukopani u zemlju i mreža mora biti postavljena na određenu visinu što svakako iziskuje dodatan rad i trošak, a nakon što ista bude postavljena jelenska divljač istu može preskočiti ili odgrizati stabljike i plodove u prvim redovima nasada dok druge divlje životinje pa tako i divlje svinje rovanjem mogu ispod postavljene mreže osigurati prolaz na predmetne parcele i zatim na istima činiti štetu te da postavljanje armaturne mreže ne sprječava ulazak jelenske divljači na usjev, a ako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedokinje Maje Firšt. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tužitelj je postavljajući tkaninu namočenu u repelente na stupiće oko usjeva, postavljajući strašila odnosno najlone na usjev i obilazeći predmetne nekretnine poduzeo mjere koje je bio u mogućnosti i na svoj trošak poduzeti te je na primjeren način kao dobar gospodar štitio svoju imovinu, ali je unatoč tome na njegovom usjevu kukuruza nastala šteta od divljači. Dakle, po ocjeni ovoga suda unatoč tome što je tužitelj poduzeo mjere koje je bio u mogućnosti poduzeti i unatoč mjerama koje je sam tuženik poduzimao na usjevima tužitelja, nastala je šteta od divljači u ukupnom iznosu od 2.583,04 eur i tu štetu je tuženik dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je istu počinila divljač kojom tuženik gospodari, a takva odluka proizlazi iz postojeće sudske prakse izražene u presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1491/2021-2 od 13. listopada 2022. godine.

 

              25. Sud je naložio tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos štete plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate budući da je nastala šteta tužitelju utvrđena u ovome postupku provedenim vještačenjem dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, a u odnosu na zahtijevanu isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za period od 02. veljače 2022. godine do dana donošenja prvostupanjske presude, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan s obzirom da je visina nastale štete i odgovornost tuženika za istu utvrđena u ovome postupku provedenim vještačenjem te je tuženik dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

              26. Za napomenuti je da je sud cijenio tvrdnje tuženika da nije dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu jer da tužitelj nije dokazao da je predmetna šteta nastala od divljači, da bi tužitelj poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje štete, no po ocjeni ovoga suda navedene tvrdnje tuženika su neosnovane. Naime, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj tuženika kontinuirano izvješćivao o nastanku štete na njegovim usjevima te da je poduzimao mjere za zaštitu svojih usjeva od divljači na način da je postavljao repelente oko usjeva to jest da je mirisom postavljenih repelenata pokušavao odbiti divljač od ulaska na svoje usjeve, da je usjeve redovito obilazio, postavljao najlon oko istoga i na istome postavljao strašila. Uz navedeno i sam tuženik je organizirao lovove i tako je pokušavao zaštititi usjeve tužitelja pa i iz navedenog proizlazi da je tuženik od strane tužitelja izvješćen o tome da na njegovim usjevima nastaje šteta od divljači, te da je tuženik također pokušao spriječiti nastanak iste. Da je tužitelj poduzimao mjere za zaštitu svojih usjeva od divljači proizlazi iz iskaza svjedoka Z. J., M. K., M. P. koji su upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza i koji su izričito naveli da je tužitelj oko predmetnih usjeva postavljao repelente i to u više navrata. Uz navedeno da je tužitelj poduzimao potrebne mjere radi sprječavanja nastanka štete od divljači proizlazi i iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V., a kako je to naprijed navedeno, a koji je izričito naveo da je za vrijeme očevida provedenog u postupku osiguranja dokaza oko usjeva zatekao postavljene repelente. Sud je cijenio navod poljoprivrednog vještaka B. V. da repelenti nisu stručno postavljeni nego da su imali oštar i svjež miris što navodi da su nedavno prije očevida postavljeni, no s obzirom na činjenicu da je postavljene repelente potrebno redovito obnavljati, a nakon nepovoljnih vremenskih prilika kao što su padaline odnosno kiša iste je nužno nakon prestanka padalina obnoviti pa s obzirom na tvrdnju tužitelja da je prije očevida provedenog u postupku osiguranja dokaza kod ovoga suda po brojem R1-125/21 i to dva do tri dana prije padala kiša, logično je i uvjerljivo da je tužitelj upravo poslije kiše a prije očevida određenog u predmetu R1-125/21 obnovio repelente odnosno ponovno namakao krpice u repelente pa je u vrijeme očevida miris na istima bio oštar i svjež, to po ocjeni ovoga suda nije utvrđeno da su repelenti bili nestručno postavljeni. Uz navedeno valjalo je cijeniti i činjenicu da su drveni stupići na koje su postavljeni repelenti postojali na predmetnim nekretninama i u vrijeme očevida u predmetu R1-125/2021 nisu bili friško postavljeni, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V. kojega je iznio u tijeku ovoga postupka, a na osnovi utvrđenih dokaza u predmetu broj R1-125/2021.

 

27. Dakle, tijekom postupka po ocjeni ovoga suda utvrđeno je da je tužitelj primijenio mjere zaštite od divljači koje je bio dužan primijeniti i to u mjeri u kojoj je s obzirom na stvarno stanje na terenu bio u mogućnosti te je šteta kako je to naprijed obrazloženo nastala od divljači na usjevima tužitelja i to na površini većoj od 5 % od ukupne površine tehnološke cjeline pa je prigovor tuženika da se navedena šteta ne nadoknađuje sukladno čl. 81. Zakona o lovstvu, neosnovan.

 

28. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je tijekom postupka nedvojbeno dokazao da je postavio repelente na svoje usjeve, da je postavljao strašila na svoje usjeve i da ih je redovito obilazio te da je postavljene repelente oko usjeva kasnije redovito obnavljao. Uz navedeno svakako je valjalo cijeniti i činjenicu da doista ne postoji potpuna zaštita usjeva od divljači te da je nagon divljači za hranom jači od bilo kakve zaštite, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V..

 

29. Tuženik tijekom postupka niti jednim provedenim dokazom nije dokazao da tužitelj nije poduzeo mjere za zaštitu svojih usjeva to jest da nije u vrijeme nastanka štete pravilno postavio repelente oko usjeva i da bi isto utjecalo na nastalu štetu. Za napomenuti je da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi spriječio nastanak nastale štete ili da bi ta šteta bila manja u slučaju da je tužitelj postavio zaštitnu mrežu oko predmetnog usjeva jer kao što je naprijed navedeno potpuna zaštita usjeva od divljači ne postoji, a i u slučaju postavljanja armaturne mreže oko usjeva jelenska divljač istu može preskočiti ili preko ograde odgrizati stabljike, dok druga divljač primjerice divlje svinje ili lisice kako to navodi svjedok Z. B. mogu izrovati odnosno izbrcati prostor ispod mreže i tako omogućiti prolaz divljači ispod mreže na usjev.

 

30. Uz navedeno sud je cijenio kao nelogične i neuvjerljive tvrdnje tuženika da tužitelj nije na vrijeme postavio repelente oko svojih usjeva jer tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj postavio repelente (kako to izričito tvrde svjedoci), a kako je to bilo vidljivo i u vrijeme provođenja očevida u postupku osiguranja dokaza.  

 

              31. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na usjevima tužitelja nastala šteta od divljači te da je tužitelj  nastanak te štete prijavljivao tuženiku sukladno odredbama Zakona o lovstvu te da je tužitelj primjenjivao propisane mjere zaštite od divljači i to sukladno važećim odredbama Zakona o lovstvu, a kako je to naprijed obrazloženo no da je usprkos tome i činjenici da je sam tuženik pokušavao spriječiti štetu od divljači (organiziranje lova i slično) nastala šteta od divljači na usjevima tužitelja.

 

              32. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na usjevima tužitelja nastala šteta, a za koju je odgovoran  tuženik kao lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je divljač koja je štetu počinila, to je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu u iznosu od  2.583,04 eur. Sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu iznosu od 2.583,04 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude budući da je navedena šteta utvrđena donošenjem iste, a na temelju provedenog vještačenja tijekom postupka, pa je tuženik tužitelju dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos upravo od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja  u dijelu gdje je tražio isplatu zakonske zatezne kamate od 02. veljače 2022. godine do donošenja prvostupanjske presude budući da je šteta utvrđena tek donošenjem presudu a na temelju provedenog vještačenja i tek od donošenja presude u ovome predmetu tijekom kojeg je utvrđena šteta  tuženik je dužan platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete.

 

              33. Sud je prihvatio iskaze svjedoka M. K., M. P. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi a zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavljaju cjelinu. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka Z. J. jer je isti logičan i uvjerljiv te je njezin iskaz cijenio s obzirom na činjenicu da je ista izričito navela da iskazuje o usjevu kukuruza koji je njezin suprug tijekom 2021. godine posadio na jednom komadu, a tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj tijekom 2021. godine imao posađen kukuruz na više komada. Sud je prihvatio iskaz M. F. osim u onome djelu u kojemu je suprotan nalazu i mišljenju vještaka B. V. i S. I. koji su kao poljoprivredni vještaci na temelju dokaza osiguranih u postupku osiguranja dokaza utvrdili sve relevantne činjenice te je poljoprivredni vještak B. V. utvrdio stanje usjeva kao i obim nastale štete od divljači u postupku osiguranja dokaza. Sud je prihvatio iskaz svjedoka Z. B. osim u onome djelu gdje je naveo da je tužitelj postavio repelente oko usjeva neposredno prije očevida jer je u tome djelu njegov iskaz neuvjerljiv, a kako je to naprijed obrazloženo te posebno s obzirom na činjenicu da je poljoprivredni vještak B. V. kao osoba koja ima stručna znanja na uviđaju održanom u predmetu R1-125/21 utvrdio da drveni stupići na koje su postavljene krpice umočene u repelent nisu friško postavljeni. Sud je poklonio vjeru D. Š. osim u onome djelu gdje je naveo da tužitelj nije postavio repelente oko svoga usjeva jer je u tome dijelu njegov iskaz nelogičan i neuvjerljiv, a s obzirom na ostale provedene dokaze. Sud je prihvatio iskaze svjedoka N. C., S. C., A. R. i I. I., a dio njihovih iskaza gdje su naveli da  je na njihovim usjevima nastala manja šteta od divljači nakon što su ih ogradili armaturnom mrežom, sud je cijenio no tijekom postupka tuženik nije dokazao u kome obimu je ta šteta na ograđenim usjevima bila manja, a što je bio dužan.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja M. J. kao logičan i uvjerljiv, a dio njegovog iskaza gdje je iskazivao da njegova supruga nije postavljala repelente sud je cijenio s obzirom na činjenicu da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj imao posađen kukuruz na različitim lokacijama, dakle na više komada, a svjedokinja Z. J., supruga tužitelja je izričito iskazala da je ona postavljala repelente samo na jednom komadu posađenog kukuruza.

Sud je prihvatio iskaz predstavnika tuženika I. B. no njegov iskaz je cijenio s obzirom na činjenicu da je unatoč primijenjenim mjerama za zaštitu usjeva  od divljači od strane tuženika i tužitelja na usjevima tužitelja nastupila šteta od divljači, a opće poznato je da doista je nemoguće zaštiti poljoprivredni usjev od nastanka štete od divljači.

              Sud je prihvatio nalaze i mišljenja poljoprivrednih vještaka B. V. i S. I. jer su isti dani u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje a na osnovi dokaza osiguranih u postupku osiguranja dokaza te su pravilno obrazloženi i nisu dovedeni u sumnju niti jednim provedenim dokazom. Za napomenuti je da je sud prihvatio izračun nastale štete iskazane po poljoprivrednom vještaku S. I. a na temelju dokaza utvrđenih u postupku osiguranja dokaza jer prema istome ukupna količina štete od divljači izražena u kilogramima iznosi na prvoj lokaciji 9.444 kg, a na drugoj lokaciji 6.700 kilograma kukuruza, dok zbog različitog obračuna šteta  u nalazu i mišljenju poljoprivrednog vještaka B. V. šteta iznosi na prvoj lokaciji 9.444 kg kukuruza, a na drugoj lokaciji (veća površina-1,128 ha, a u nalazu vještaka S. I.-1,1028 ha) 6.854 kg kukuruza. Ovaj sud je dio nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka B. V., a u dijelu gdje je naveo da repelenti nisu stručno postavljeni nego su imali oštar i svjež miris što ukazuje da su nedavno prije očevida postavljeni, cijenio s obzirom na činjenicu da je prije samog uviđaja u predmetu R1-125/2021 i to otprilike dva-tri dana padala kiša, a nakon padalina je potrebno obnoviti repelente i to namočiti krpice u repelent i ponovno ih postaviti na drvene stupiće pa je s obzirom na to logično da je tužitelj iste nakon prestanka padavina obnovio i da je u vrijeme očevida miris istih bio intenzivan pa činjenica da se osjetio oštar i svjež miris repelenata sama po sebi ne ukazuje da su repelenti bili nestručno postavljeni.

 

              34. Sud je odlučio da se neće koristiti kao dokaz fotografije dostavljane uz podnesak tužitelja od 15. studenog 2023. budući da su iste u spis dostavljane nakon zaključenja prethodnog postupka a tužitelj nije dokazao da iste iz opravdanih razloga nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

35. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. studenog 2023. godine zatražio dosudu štete u iznosu od 2.583,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. veljače 2022. do isplate, a ovom presudom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.583,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 02. veljače 2022. do dana donošenja presude odbijen. Dakle, tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva a zbog toga zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik dužan tužitelju sukladno 154. st. 5 ZPP-a dužan nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni i opravdani. Za napomenuti je da zbog djelomično povučenog tužbenog zahtjeva tužitelja u tijeku postupka nisu nastali posebni troškovi.

 

              36. Sud je tužitelju u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku, priznao kao opravdane troškove ovog parničnog postupka koji se odnose na  zastupanje tužitelja po odvjetniku i isti su određeni sukladno odredbama  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te  troškove vještačenja i sudskih pristojbi.

 

              37. Sud je tužitelju priznao kao opravdane troškove postupka koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, na zastupanje tužitelja na raspravama održanim dana 08. rujna 2022., 12. siječnja 2023., 29. ožujka 2023. i 23. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 100,00 eur, sa sastav obrazloženih podnesaka od 20. travnja 2022. i 08. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eur, za sastav podnesaka od 31. kolovoza 2022., 15. studenog 2023. i 23. studenog 2023. u iznosu od 50,00 eur za sastav svakog, za troškove pdv-a u iznosu od 412,50 eur, za trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o osiguranju dokaza u iznosu od 33,18 eur, za troškove predujma za očevid i vještačenje u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 780,68 eur koliko je stvarno uplaćeno, za troškove vještačenja i saslušanja vještaka u ovome predmetu u 331,81 eur, na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,14 eur, a s obzirom na konačno postavljenu vrijednost predmeta spora i na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,14 eur. Dakle, potrebni i opravdani troškovi tužitelju ukupno iznose 3.280,45 eur i sud je naložio tuženiku da tužitelju iste nadoknadi zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate. 

 

              38. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

 

              U Garešnici, 09. siječnja 2024. godine.

                                                                                                               S u d a c :

                                                                                                                Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

Dostavi:

punomoćniku tužitelja s pozivom na platež sudske pristojbe na presudu

punomoćniku tuženika