Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1 okrivljenika Fine food family group d.o.o. kao pravne osobe i 2. okrivljenice CV kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 35. st. 2. podst. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, dalje Zakon o zaštiti potrošača), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava u Puli, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp - 477/2023-5 od 14. studenog 2025, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava u Puli i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Fine food family group d.o.o., II okrivljenica odgovorna osoba CV su na temelju članka 161. točka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavak 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisan u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka i pogrešene primjene materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je Odluka o izravnim mjerama kontrole cijena određenih cijena za određene proizvode („Narodne novine“ broj: 104/22.), koja je donesena temeljem Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, provedbeni propis tog zakona, a ne Zakona o zaštiti potrošača jer pravni sustav je cijelovit a Zakon o zaštiti potrošača referira se na sve propise koji imaju utjecaja na ponašanje potrošača te stoga do nepoštene poslovne prakse dolazi do povrede bilo kojeg propisa koji utječu na ponašanje potrošača. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

6. Okrivljenicima se stavlja na teret da su prodajom proizvoda po cijeni višoj od „zakonom dozvoljene“ koristili zavaravajuću poslovnu praksu u smislu članka 35. stavka 2. podstavka 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 2. istog Zakona.

7. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Naime, člankom 149. stavkom 1. točkom 49. i stavkom 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kažnjavanje pravne osobe i odgovorne osobe ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. toga Zakona. Dakle, za postojanje predmetnog prekršaja nužno je da činjenični opis sadržava sva konstitutivna obilježja nepoštene, odnosno zavaravajuće poslovne prakse propisana navedenim odredbama.

9. U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu navodi se da su proizvodi prodavani po cijeni „višoj od zakonom dozvoljene“, međutim nije naznačeno na koji se propis ta zakonom dopuštena cijena odnosi, odnosno da je riječ o najvišoj cijeni određenoj Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode („Narodne novine“, broj 104/22.), koja je donesena na temelju članka 6. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena te predstavlja provedbeni propis toga Zakona, a ne Zakona o zaštiti potrošača, kako je pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, djelo kako je činjenično opisano nije moguće podvesti pod prekršaj korištenja nepoštene, odnosno zavaravajuće poslovne prakse iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, zbog čega su okrivljenici pravilno oslobođeni optužbe na temelju članka 161. točke 6. Prekršajnog zakona.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.