Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-693/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VZ, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika VZ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 14. listopada 2022. godine, Broj: P-323/22, Klasa: 413-01/22-26/1409, Urbroj: 513-02-8002/74-22-8, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća se žalba okrivljenika VZ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i roku za plaćanje izrečene kazne, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi članka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa mu se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), koju je dužan platiti u dva jednaka obroka, s tim da je prvi obrok novčane kazne dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a drugi obrok novčane kazne do 30-tog dana u narednom mjesecu.

II U povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenja u odnosu na pravni temelj oduzimanja predmeta, na način da se od okrivljenika privremeno oduzeti predmeti oduzimaju trajno temeljem članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona.

III U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VZ i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.

IV Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danim rokovima za obročnu otplatu novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

V Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik VZ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 kuna (šesto kuna) / 79,63 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesettri centa), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna (sto kuna) / 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).

3. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to: 1,9 kg suhog mesa.

4. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da smatra da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret iz razloga što je predmetno meso kupljeno u Republici Hrvatskoj za što je predočio i račun, a da je u Bosni i Hercegovini samo sušeno. Istaknuo je da u cijelosti ostaje kod ranijih navoda svoje obrane. Predlaže da ga se oslobodi od optužbe.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, u međuvremenu je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, propisuje neznatno nižu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio za okrivljenika blaži zakon temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, ovaj sud ističe da je tijekom postupka da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme ulazio u carinsko područje Unije iz Bosne i Hercegovine preko RGP Metković-Doljani, a što okrivljenik niti ne osporava. Ono što okrivljenik iznosi u svojoj obrani da je predmetnu robu kupio u Republici Hrvatskoj, pa da je s istom ušao u Bosnu i Hercegovinu kako bi kupljeno meso tamo sušio, a nakon toga s istom tom robom ušao u carinsko područje Unije na RGP Metković-Doljani, nije odlučna činjenica za ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Naime, odredbom članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije propisana je sankcija za fizičku osobu koja ne podnese carinsku deklaraciju za robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu, slijedom čega je okrivljenik prilikom unosa predmetne robe u Republiku Hrvatsku odnosno područje Europske unije, trebao za tu robu podnijeti carinsku deklaraciju jer se radi o robi koja podliježe veterinarskom nadzoru radi zaštite zdravlja ljudi, pa su stoga za istu propisane zabrane i ograničenja pri uvozu na područje Unije, pri čemu je irelevantno gdje je roba kupljena i u koju svrhu. Za ovaj prekršajni postupak bitna je činjenica da je s robom kritične zgode okrivljenik ušao iz Bosne i Hercegovine na područje Unije, a da za tu robu nije podnio carinsku deklaraciju. Čak što više ukoliko je predmetnu robu kupio u Republici Hrvatskoj, pa je s tom robom izlazio iz Unije u Bosnu i Hercegovinu, kako tvrdi u svojoj obrani, a da već tada nije podnio carinsku deklaraciju za svježe meso koje je prevozio, i na opisani način bi ostvario bitno obilježje ovog prekršaja, no to mu se u ovom postupku ne stavlja na teret.

9. Slijedom istaknutog ovaj sud smatra da je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo valjanje razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je navelo u obrazloženju pobijanog rješenja brojne olakotne okolnosti koje je prema priloženoj dokumentaciji od strane okrivljenika pravilno cijenilo, dok posebno otegotnih okolnosti nije našlo, slijedom čega je izreklo okrivljeniku novčanu kaznu uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona u iznosu od 600,00 kuna. Imajući u vidu olakotne okolnosti koje je pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, obzirom da nije nađen okrivljenikov doprinos dugotrajnosti ovog prekršajnog postupka, ovaj sud smatra da nađene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, predstavljaju osobito olakotne okolnosti, pa je stoga ovaj sud preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju i okrivljeniku dodatno ublažio izrečenu novčanu kaznu, kao pod točkom I izreke ove presude. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Uz to ovaj sud drži da je izrečena novčana kazna u ovoj drugostupanjskoj odluci primjerena prekršajnopravna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te svim drugim okolnostima konkretnog slučaja od kojih ovisi visina kazne.

11. Vezano za rok plaćanja izrečene novčane kazne potrebno je istaknuti da je u tom pogledu došlo do povrede materijalnog prava jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo ovlast koju ima po zakonu. To stoga što se u izreci pobijanog rješenja s jedne strane okrivljeniku daje rok od 15 dana za plaćanje izrečene novčane kazne, dok mu se s druge strane odobrava obročna otplata izrečene novčane kazne u dvije jednake rate, a što se međusobno isključuje. Stoga kako je plaćanje izrečene novčane kazne kroz dana dva obroka pogodnije za okrivljenika u odnosu na plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 15 dana, to je ovaj sud preinačio pobijano rješenje u odluci o roku za plaćanje novčane kazne i odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u danim rokovima za obročnu otplatu izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

13. Vezano za odluku o oduzimanju predmeta ovaj sud ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije pravilno označilo propis na temelju kojeg je oduzeta roba od okrivljenika. Iz sadržaja spisa proizlazi da se radilo o suhom mesu, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno oduzelo od okrivljenika predmetnu robu, iako je propustilo pravilno navesti da se roba oduzima na temelju članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona. Kako navedeni propust nije imao utjecaj na zakonitost osporavane odluke, ovaj sud ga je po službenoj dužnosti otklonio te je preinačio pravni temelj oduzimanja predmeta prekršaja na način da se predmeti prekršaja od okrivljenika oduzimaju na temelju članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona, kako je to određeno u točki II izreke ove presude. Ovaj sud ističe da je mjera oduzimanja predmeta osnovana s obzirom da se radi o suhom mesu, čije oduzimanje je nužno radi zaštite zdravlja ljudi obzirom da je riječ o robi životinjskog podrijetla uvezenoj iz države koja nije članica Europske unije.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena, a uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.