Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9090/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PG, kojeg brani dr. sc. Atila Čokolić, odvjetnik iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika PG, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 20. rujna 2023. godine, Klasa: 413-01/22-26/2346, Urbroj: 513-02-7002/16-23-15, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika PG, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa se na temelju citiranog propisa okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), koju je dužan platiti u roku od 15 dana, po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PG te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik CG proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 eura (četiritisućepetsto eura) zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to 5 kg herbicida „Roundup Pro“ (5x1litra).

3. Predmetnim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) i naknadu troškova uništenja robe u iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).

4. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o kazni i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnom da utvrđeno činjenično stanje ne opravdava ovako visoku kaznu kakva mu je izrečena, niti je opravdanost takve kazne valjano obrazložena u pobijanom rješenju. Istaknuo je da se u pobijanom rješenju navodi da je predmetna roba bila skrivena iako je bila vidljiva odmah po otvaranju prtljažnika, a uz to da je on usmeno prijavio robu, a da pisanu carinsku deklaraciju nije podnio iz razloga što to nije niti moguće na takvoj vrsti graničnog prijelaza. Dodao je da nije znao da se herbicid koji se inače prodaje u Europskoj uniji, ne smije kupiti u trećim zemljama i unijeti u Europsku uniju, a da takva upozorenja nije nigdje niti vidio, pa da stoga ne može biti za isto niti proglašen krivim. Naveo je stoga da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je izreka rješenja u suprotnosti s njegovim obrazloženjem i da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ga se oslobodi od optužbe a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, propisuje neznatno nižu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo, to je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i primijenio za okrivljenika blaži propis temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da je kritične zgode okrivljenik prilikom ulaska u carinsko područje Unije propustio podnijeti carinsku deklaraciju za robu čiji je unos iz trećih zemalja zabranjen i to: 5 kg herbicida „Roundup Pro“ (5x1litra), a navod iz obrane okrivljenika da nije znao da takvu robu ne bi smio kupiti u trećim zemljama i potom ih unijeti u Europsku uniju, a što ponavlja i sada u žalbi, ne može ekskulpirati okrivljenika od prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret u ovom prekršajnom postupku. To stoga što je u smislu odredbe članka 25. Prekršajnog zakona za prekršajnu odgovornost dovoljno nehajno postupanje, a ukoliko bi se i radilo o zabludi o protupravnosti prekršaja, u konkretnom slučaju ista bi, po ocjeni ovog suda, bila otklonjiva u smislu članka 29. stavka 3. Prekršajnog zakona, jer se svatko, pa tako i okrivljenik, mogao na jednostavan način informirati o dopuštenosti unošenja takve robe u Europsku uniju. Slijedom navedenog, ne može se u konkretnom slučaju isključiti krivnja okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret. Uz to da je okrivljenik imao namjeru podnijeti pisanu carinsku deklaraciju za predmetnu robu, trebao je u Europsku uniju ući na granični prijelaz na kojem je takvu deklaraciju moguće podnijeti. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno i rezultat samog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo razložno i prihvatljivo obrazloženje.

9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, kako olakotne tako i otegotne, uključujući kao otegotnu okolnost i dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj, slijedom čega je okrivljeniku izreklo novčanu kaznu u propisanom rasponu novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Kako je u međuvremenu, do odlučivanja ovog suda, nastupila rehabilitacija u odnosu na odluku o prekršaju koja prileži spisu (prekršajni nalog Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Graničnog carinskog ureda Bajakovo, RGP Bajakovo, Klasa: 471-01/21-16/804, Urbroj: 513-02-7030/61-21-3 od 15. veljače 2021.) slijedom čega se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, to je ovaj sud uzevši navedeno u obzir kao i druge okolnosti koje je pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda obzirom da ovaj sud nije našao da bi okrivljenik svojim postupcima uzrokovao dugotrajnost postupka, okrivljeniku smanjio novčanu kaznu iz pobijanog rješenja i izrekao mu kaznu bliže propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja, kao u izreci ove presude. Pritom ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 15 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

11. Vezano za odluku o oduzimanju predmeta ovaj sud ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano od okrivljenika oduzelo predmete prekršaja temeljem članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona, o čemu je dalo i valjane razloge u obrazloženju pobijanog rješenja.

12. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka, kako u dijelu koji se odnosi na paušalni iznos troškova prekršajnog postupka tako i u dijelu koji se odnosi na troškove uništenja predmeta prekršaja, na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u prvostupanjskom rješenju. Uz to, okrivljenik je obvezan ovom presudom i na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnom carinskom uredu Osijek, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.