REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1153/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Siniši Benginu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8, OIB 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o reviziji koju je tuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5331/2024-2 od 7. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-35/2021-54 od 20. rujna 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5331/2024-2 od 7. siječnja 2025. u točki II. izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O trošku ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje, OIB 22694857747, da isplati tužitelju EH, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.379,25 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do do. 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznose kako slijedi:

- na iznos od 12.181,93 EURA počam od 8. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 690,24 EURA počam od 8. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 308,18 EURA počam od 8. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 674,01 EURA počam od 8. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 444,62 EURA poičam od 02. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 80,27 EURA počam od 28. veljače 2020.g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog zatraženog iznosa 35.043,83 EUR/ 264.037,79 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od u 11.203,48 EUR roku od 15 dana, a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. rujna 2024. do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova tužitelj odbija.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn -35/2021- 54 od 20. rujna 2024. u dijelu pod toč. I izreke za iznos od eura 2.875,85, od čega eura 2.436,39sa zateznom kamatom od 08. lipnja 2017.

138,05 sa zateznom kamatom od 08. lipnja 2017.

61,64 sa zateznom kamatom od 08. lipnja 2017.

134,8 sa zateznom kamatom od 08. lipnja 2017.

88,92 sa zateznom kamatom od 02. siječnja 2018.

16,05 sa zateznom kamatom od 28. veljače 2020.

do isplate, kao i za iznos parničnog troška od 1.973,13 eura sa pripadajućom zateznom kamatom-te se i u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-35/2021-54 od 20. rujna 2024. u preostalome žalbom pobijanom dijelu pod toč. I izreke (9.619,97 eura sa pripadajućom zateznom kamatom) tako da ukupno tužitelju pripada naknade štete eura 11.503,40 sa pripadajućom zateznom kamatom, te u dijelu parničnog troška od 9.230,35 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-35/2021-54 od 20. rujna 2024. u dijelu pod toč. II kao i u točki III u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 11.203,48 eur.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana isplati trošak postupka povodom žalbe od 97,00 eura.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik kako mu je to dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2201/2025 od 8.srpnja 2025. zbog pitanja:

„1. Je li drugostupanjski sud u primjeni čl. 1106., čl. 1072. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima donio nezakonitu presudu kada je tužitelju dosudio naknadu štete tako da je od utvrđene visine naknade štete umanjio nesporno isplaćenu naknadu štete i tek tako dobiveni iznos umanjio za suodgovornost (doprinos) tužitelja u nastanku štete, a sve imajući na umu pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-691/2024-2 od 15.10.2024., Rev-953/2022-2 od 04.01.2023., Gzz-181/04-2 od 23.02.2005.?

2. Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu odluku o parničnim troškovima kada je tužitelju u primjeni Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 183/2023-dalje: Tarifa) priznao naknadu parničnog troška za devet obrazloženih podnesaka primjenom Tbr. 7. Tarife ili je trebao primjenom Tarife tužiteljima priznati naknadu parničnih troškova za sastave najviše četiri obrazložena podneska primjenom Tbr. 7. u svezi s Tbr. 8.1. Tarife, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1067/2023-2 od 20.12.2023.?“.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojih je reviziju dopušteno podnijeti.

6. Revizija je osnovana.

7. Sud drugog stupnja utvrđuje da je doprinos tužitelja nastanku vlastite štete 20%.

8. Sud drugog stupnja utvrđuje da je tužitelju pravilno sveukupno dosuđeno 14.500,00 Eur-a, a kako je tuženik tužitelju tijekom postupka na ime naknade nematerijalne štete isplatio iznos od 2.318,07 Eur-a tužitelju pripada daljnji iznos od 12.181,93 Eur-a, dok je neosnovan preostali dio zahtjeva za naknadom neimovinske štete.

9. Nadalje sud drugog stupnja od ukupno utvrđenog iznosa štete dosuđujući tužitelju iznos štete koji mu pripada taj iznos ukupne štete umanjuje za iznos koji otpada na tužiteljev doprinos nastaloj šteti.

10. Takav pravni pristup suda drugog stupnja nije pravilan.

11. U ovoj pravnoj stvari iscrpljuje se problematika koja se potencira prvopostavljenim pitanjem, iz obrazloženja drugostupanjske odluke bi proizlazilo (sagledavajući je i ispitujući upravo onako kako je obrazložena) da je taj sud - nakon što je odredio ukupan iznos naknade štete koja bi pripala tužitelju, tako dobiveni iznos štete umanjio za iznose koje je tuženik tužitelju već isplatio - a potom je tako dobiveni iznos umanjio za (postotni) doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, odnosno tako dobiveni iznos je stavio u razmjer sa odgovornošću osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

12. Naime, u slučaju podijeljene odgovornosti sudionika za nastalu štetu, prilikom dosude naknade štete oštećeniku potrebno je njegovu suodgovornost u nastanku štete uzeti u odnosu na cjelokupno utvrđeni iznos štete, a ne samo u odnosu na onaj koji preostane nakon što se odbije nesporno plaćeni iznos od strane štetnika (takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-181/2004 od 23. veljače 2005., Rev-953/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev-472/2022-2 od 30. kolovoza 2022. etc.).

13. Dakle, a što predstavlja i odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, prilikom izračuna iznosa koji treba dosuditi na ime naknade štete potrebno je sveukupno utvrđeni iznos štete oštećeniku prvo umanjiti za iznos u omjeru njegove suodgovornosti u nastanku štete te potom od tako dobivenog iznosa odbiti nesporno plaćeni iznos od strane (osiguranika) štetnika.

14. Pravno shvaćanje suda u pobijanoj drugostupanjskoj odluci je neusklađeno s upravo izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, već radi čega je bilo potrebno, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod točkom I. (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-691/24 od 15. listopada 2024.).

15. Sud drugog stupnja je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka preinačio odluku o trošku, ali samo glede omjera uspjeha u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pri čemu nije doveo u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja glede priznavanja radnji u zastupanju tužitelja.

16. Iz utvrđenja suda prvog stupnja (str. 24 obrazloženja al. 2. i 3.) slijedi da je sud prvog stupnja tužitelju priznao troškove sastava 9 podnesaka.

17. Uzimajući u obzir da je o 2. pitanju ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje kao u odluci poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023. kako slijedi:

„20. Slijedom navedenog odgovor na drugo pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije („Pripada li stranci pravo na naknadu parničnog troška za više od četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa)“ glasi:

„- Stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u svezi s tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastava obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.“,

ovo vijeće ne nalazeći potrebu da odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda citirano pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i time i odgovara na drugo pitanje zbog kojeg je u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnijeti reviziju.

18. S obzirom na da je zbog pogrešnog pravnog pristupa glede merituma spora u svezi s visinom tužbenog zahtjeva valjalo primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti presudu suda drugog stupnja, to je valjalo učiniti i glede odluke o troškovima postupka .

19. Sud drugog stupnja će u nastavku postupka uvažavajući pravno shvaćanje ovog suda donijeti novu odluku, ili će ako zauzima drugačije pravno shvaćanje nego ovaj sud dati jasne, iscrpne i dostatne razloge zbog kojih odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda te donijeti novu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP -a (pod točkom II. izreke).

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić