REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-610/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-256/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-217/2024-10 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-256/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-217/2024-10 od 23. siječnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje:
„Predstavlja li odluka o trošku kojom je tužitelju naloženo nadoknaditi troškove parničnog postupka u postupcima radi naknade štete zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pokrenutima protiv Republike Hrvatske zastupane po državnom odvjetništvu, u slučajevima kada je tužitelj imao legitimno očekivanje uspjeha u parnici, povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva?“.
5. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odgovor na postavljeno pravno pitanje, koje se odnosi na odluku o troškovima postupka, prema ocjeni ovog suda ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog spora, odnosa između dosuđenog i utuženog iznosa naknade neimovinske štete, odnosno dosuđenog iznosa glavnice i odluke o troškovima postupka pa stoga prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjem koja postavlja u prijedlogu tužitelj izražava svoje nezadovoljstvo danom ocjenom u konkretnom predmetu. S obzirom na to da nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse, pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, koje se odnosi na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda, ne može se smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, čime su ujedno povrijeđena njegova temeljna ljudska prava na pravično suđenje, jednakost pred sudom, pravo na nesmetani pristup sudu i pravo na mirno uživanje prava vlasništva, zajamčena čl. 29. i čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) u vezi s čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno čl. 48. st. 1. Ustava u vezi s čl. 1.
Protokola br. 1. uz Konvenciju.
9. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
10. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njegovog prava na pristup sudu, valja reći da je u konkretnom predmetu ništa ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužitelju bio nametnut prekomjeran teret, niti da bi njegov pristup sudu bio iz navedenog razloga ograničen.
11. U odnosu na navode predlagatelja da pobijanom odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja koje proizlazi iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, ocjena ovog suda je da u okolnostima konkretnog slučaja, odluke nižestupanjskih sudova, utemeljene na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, ne predstavljaju zadiranje, odnosno miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje prava vlasništva.
12. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava, to je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
