REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-598/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać - Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 649/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 4406/2023-6 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 649/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 4406/2023-6 od 23. svibnja 2025.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa isplaćenog za liječenje svoje osiguranice JKČ, koja je zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi dana 15. rujna 2002., kao putnica u vozilu, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika JK upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], sve temeljem odredbi članka 85. i 89. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 75/93, 55/96, 80/96, 109/97, 13/98, 88/98, 150/98, 10/99, 34/99, 69/00, 82/01 i 94/01). Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: da kod „…činjenice da je tužitelj u ovom konkretnom slučaju u ponovljenom postupku izrijekom naveo da ne može doći do isprava o plaćanju računa i da nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, to je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer se u konkretnom slučaju i u situaciji kada se ima u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, iz izvedenih dokaza ne može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su izdaci za liječenje i to baš u utuženom iznosu zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, te osiguraniku (putni troškovi, ortopedska pomagala - pelene), a teret dokaza te odlučne činjenice bio je na tužitelju…“. Kod navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj svodi se na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se stoga radi o pitanju koje odgovor može naći samo u okolnostima konkretnog spora i time ne postoje uvjeti zbog kojih bi ovaj sud odgovarajući na naznačeno pitanje mogao donijeti važnu odluku s učinkom, u kojem bi u budućim postupcima nižim sudovima služila kao uputa kako postupati u istim ili bitno podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama. Dakle, kako pitanje u prijedlogu polazi od tužiteljeve vlastite ocjene činjenica utvrđenih u konkretnom postupku, a koje tužitelj interpretira na način drugačiji od onog u pobijanoj sudskoj odluci, to pitanje, koje je činjenične naravi, ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, kako je to propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević