REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj: Kž-56/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Gordane Denona-Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZH zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-86/2016-78 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci proglašen je krivim okr. ZH zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 pa je na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 okrivljenik ZH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je ujedno na temelju članka 56. stavka 1. 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku ZH izrečena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br.152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24 – ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti u iznosu od 1.350,00 eura (tisuću tristo pedeset eura) i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazn i s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne viša (bezuvjetna) kazna zatvora.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4. Žalba nije osnovana.

5. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji smatra da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj okolnosti, koja je u otegotnom smislu trebala biti odlučna u izricanju kazne zatvora.

6. Točno je ono što se apostrofira u žalbi državnog odvjetnika, a to je da na strani okrivljenika postoji okolnost njegove prethodne višestruke osuđivanosti, a u tri navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela. No ovaj sud prihvaća po sudu prvog stupnja utvrđeno da je okrivljenik ovo kazneno djelo počinio pred više od dvanaest godina (sada skoro trinaest), što je doista značajan vremenski odmak, a u odnosu na okrivljenika ne postoji pravomoćna kaznena presuda prije počinjenja kaznenog djela koje je predmet postupka pa žalbeno upiranje na kasniju osuđivanost te naročito na činjenicu da ranije osude nisu utjecale na okrivljenika nema značaj kod kaznenog djela počinjenog 2012. godine. Isto tako žalbeni navodi da okrivljenik očito činjenjem kaznenih djela kao nezaposlena osoba pribavlja ili je pribavljao sredstva za život nisu prihvatljivi jer Kazneni zakon u članku 47. stavku 1. propisuje da će sud pr i izboru vrste i mjere kazne uzeti u obzir njegove osobne i obiteljske prilike, svakako koje su pridonijele počinjenju kaznenog djela, a nezaposlenost počinitelja prije svega ulazi u ovu kategoriju kriminogenih čimbenika kao olakotna okolnost. Stoga, usprkos kasnijoj osuđivanosti okrivljenika i uz to da sud prvog stupnja nije utvrdio otegotne okolnosti, utvrđene okolnosti po sudu prvog stupnja opravdavaju uvjetovanje kažnjavanja. Zato je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna odgovarajuća stupnju krivnje i pogibeljnosti djela o kojem se radi, te će se izrečenom kaznom zatvora i primijenjenom uvjetnom osudom kod okrivljenika ostvariti i sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 koje se sastoje kako o društvenoj osudi zbog počinjenih kaznenih djela tako i utjecajem na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecajem na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

7. Slijedom svega navedenog te kako ovaj sud kao drugostupanjski nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti u opsegu članka 476. stavka 1. ZKP/08, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić