Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravne osobe, i CA, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19., 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravne osobe, i CA, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Lana Andreis Nikolić iz ODVJETNIČKOG DRUŠTVA ANDREIS & PARTNERI d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje, od 18. prosinca 2025., P-187/2023, Klasa: 413-01/23-26/1341, Ur.broj: 513-02-8002/73-25-12, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravne osobe, i CA, kao odgovorne osobe, i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici okrivljenika PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravna osoba, i CA, kao odgovorna osoba, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravna osoba, u iznosu od 6.000,00 eura (šesttisuća eura), a CA, kao odgovorna osoba, u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točka 12. Zakona o trošarinama, činjenično opisanog u izreci rješenja.

2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenici PLATANUS d.o.o., Trsteno, kao pravna osoba, i CA, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni, navodeći u bitnome da se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom prekršaju jer ako se uzme da je zahtjev trebao biti podnesen odam dana prije 1. siječnja 2021. prekršaj su počinili 25. prosinca 2020. Ističu da se nigdje u obrazloženju pobijanog rješenja ne može zaključiti koje su to posebno odobrenje bili dužni nabaviti, te da bi se iz spisa moglo naslutiti da bi posebno odobrenje bilo odobrenje za skladište za držanje plina, ali da ni u izreci ni u obrazloženju nigdje to nije razjašnjeno. U žalbi ističu i prigovor zastare prekršajnog progona.

4. Žalitelji predlaži da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, odnosno svih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, pozivajući se u obrazloženju pobijanog rješenja na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja odredbom članka 132. stavak 1. točka 12. Zakona o trošarinama bilo je propisano da će se kazniti novčanom kaznom pravna osoba u iznosu od 60.000,00 do 2.000.000,0 kuna, te odgovorna osoba u pravnoj osobu u iznosu od 30.000,00 do 100.000,00 kuna, ako nabavi, proda i/ili isporuči radi daljnje prodaje ili u smislu članka 124. stavak 3. ovog Zakona raspolaže predmetima oporezivanja trošarinom na energente za pogon koji su pušteni u potrošnju te energentima iz članka 51. ovog Zakona bez posebnog odobrenja nadležnog carinskog ureda kojim je utvrđeno svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje (članak 114. stavak 1.). Članak 114. stavak 1. navedenog Zakona propisano je da „svaka osoba koja prodaje, isporučuje, nabavlja radi daljnje prodaje ili u smislu članka 124. stavka 3. ovog Zakona raspolaže predmetima oporezivanja trošarinom na energente za pogon koji su pušteni u potrošnju te energentima iz članka 51. ovog Zakona dužna je ishoditi posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda. Posebnim odobrenjem utvrđuje se svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje, uvjeti i način raspolaganja energentima iz članka 51. ovog Zakona, a mogu se odrediti i dodatne mjere nadzora, uključujući obvezu podnošenja instrumenta osiguranja plaćanja trošarine.“

9. Stoga, kako je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici „tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. godine do 30. travnja 2022. godine u svom poslovnom prostoru na adresi [adresa], u [adresa], nabavljali radi daljnje prodaje od INA d.d. energente za pogon puštene u potrošnju – ukapljeni naftni plin (UNP) na način da su nabavili 21.668 boca mase punjenja od 10 kg i 1.740 boca mase punjenja od 35 kg i ukapljenog naftnog plina za pogon iz tarifnih oznaka KN 5711 12 11 – 2711 19 odnosno predmete oporezivanja trošarinom na energente za pogon puštali u potrošnju bez da su podnijeli zahtjev za izdavanje posebnog odobrenja nadležnog Carinskog ureda Dubrovnik najkasnije osam dana prije početka poslovanja, čime su postupili protivno članku 114. stavak 1. Zakona o trošarinama“, kažnjivo po članku 132. stavak 1. točka 12. istog Zakona, to su osnovano proglašeni krivima i kažnjeni za predmetni prekršaj.

10. Slijedom navedenog, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili nove dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku. Naime, vezano uz žalbene navode okrivljenika valja navesti da je evidentno iz Zapisnika o izvršenom nadzoru Carinske uprave, Središnjeg ureda, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik, Klasa: 471-01/22-18/1522, Ur.broj: 513-02-8041/7-23-21 od 14. ožujka 2023.g. da je ukapljeni naftni plin zatečen u poslovnom prostoru na adresi [adresa] u [adresa], pa žalitelji pogrešno navode da se ne vidi na koju se poslovnu jedinicu isto odnosi. Uz to, evidentno je i da su u tom razdoblju okrivljenici nabavljali te energente u iznosima navedenim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, a da nisu za taj poslovni prostor ishodili odobrenje Carinskog ureda Dubrovnik. Treba i navesti da bitno obilježje djela ne propisuje rok kad su okrivljenici trebali ishoditi odobrenje, pa je suvišno tužitelj to naveo u činjeničnom opisu djela prekršaja, jer je bitno obilježje djela ispunjeno time što su nabavljali radi daljnje prodaje od INA d.d. energente za pogon puštene u potrošnju – ukapljeni naftni plin (UNP), odnosno predmete oporezivanja trošarinom na energente za pogon puštali u potrošnju bez da su podnijeli zahtjev za izdavanje posebnog odobrenja nadležnog carinskog ureda.

11. Istaknuti žalbeni navod glede poziva na zastaru prekršajnog progona isto tako nije osnovan. Prema članku 14.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 39/13.) propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je člankom 13. istoga Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Prema izreci pobijanog rješenja nesporno se zaključuje kako su predmetni prekršaj počinjen najkasnije 30. travnja 2022., što ukazuje da nema zastare prekršajnog progona jer nije proteklo četiri godine od dana počinjenja prekršaja.

12. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenim novčanim kaznama okrivljenicima utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčane kazne nisu prestroge. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 60.000,00 do 2.000.000,0 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 do 100.000,00 kuna (prema sada službenoj valuti u Republici Hrvatskoj preračunati u eurima, u iznosu od 7.963,38 do 265.445,61 eura za pravnu osobu, te od 3.981,68 do 13.272,28 eura za odgovornu osobu), a okrivljenicima je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odmjeravajući visinu kazni, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, cijenilo sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, uzevši olakotnim dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika za prekršaje iz carinske nadležnosti, pa im je odmjerilo novčane kazne, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj.

13. Ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima u svemu primjerene prekršajne sankcije, razmjerne težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, te da su iste pogodne da se njihovim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja. Stoga, ovaj sud nije našao zakonske osnove za eventualnim daljnjim ublažavanjem novčanih kazni okrivljenicima.

14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka, kao i imovinsko stanje okrivljenika.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.