Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2847/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Eurokontakt d.o.o. Zagreb i okrivljenika PV, kao odgovorne osobe, koje brani Tomislav Nikolić, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Eurokontakt d.o.o. Zagreb i okrivljenika PV, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 19. siječnja 2024. godine, Klasa: 413-01/23-26/1397, Urbroj: 513-02-3002/7-24-17, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe Eurokontakt d.o.o. Zagreb i okrivljenika PV, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinili prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 100,00 (sto) eura, koju su dužni platiti u roku od 8 dana, po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Eurokontakt d.o.o. Zagreb i okrivljenika PV, kao odgovorne osobe te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki u roku od 8 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba Eurokontakt d.o.o. Zagreb i okrivljenik PV, kao odgovorna osoba proglašeni su krivima i kažnjeni novčanom kaznom i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 450,00 eura (četiristopedeset eura) a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura) zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki.

3. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnom da se ne osjećaju krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret. Istaknuli su da su za postupak pravilne primjene carinskih i drugih propisa u postupku vanjske proizvodnje angažirali otpremnika, tvrtku Rhea d.o.o. Zagreb kojoj su u dobroj vjeri povjerili poslove otpremništva, te je ta tvrtka cijeli postupak vanjske proizvodnje i prijavila kroz sustav e-carina, slijedom čega smatraju da ne mogu biti odgovorni za propuste trećih osoba čija usluga proizlazi iz samog zakona. Uz to su istaknuli da su u konkretnom slučaju platili samo uslugu kalibriranja odnosno podešavanja uređaja na što su plaćena sva davanja prema Republici Hrvatskoj, te da se ne radi o prerađenom proizvodu koji je nastao iz robe koja je privremeno izvezena iz Unije, slijedom čega da nije došlo do ponovnog uvoza uređaja odnosno robe u Republiku Hrvatsku. Prigovorili su i visini izrečene novčane kazne.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, propisuje neznatno niže novčane kazne od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio za okrivljenike blaži zakon temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upiru žalitelji.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da je upravo okrivljena pravna osoba korisnik odobrenja za uporabu postupka vanjske proizvodnje broj: HROPO/HR30171/2021/000018 prema kojem je rok zaključenja postupka bio na dan 11. svibnja 2022. godine, te s tog osnova proizlazi i odgovornost okrivljene pravne osobe i njezine odgovorne osobe za prekršaj koji im se stavlja na teret. Vezano za žalbene navode okrivljenika da ne mogu biti krivi za propuste trećih osoba koje proizlaze iz zakona, ovaj sud ističe da spisu predmeta prileži Dispozicija za neizravno zastupanje u izvozu br. 1/2021 koju je izvoznik Eurokontakt d.o.o. Zagreb dao otpremniku Rhea d.o.o. Zagreb, pa kako prema takvoj dispoziciji otpremnik postupa u svoje ime no za račun izvoznika, to se propusti otpremnika smatraju propustima samog izvoznika, slijedom čega se okrivljenici ne mogu ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika da su u konkretnom slučaju platio samo uslugu kalibriranja te da se ne radi o prerađenom proizvodu, ovaj sud ističe da same usluge ne podliježu postupku carinjenja, no kako izvršene usluge povećavaju vrijednost samog privremeno izvezenog proizvoda, da takav ponovno uvezeni proizvod podliježe postupku carinjenja, odnosno plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a sva davanja vezana uz taj ponovni postupak uvoza na područje Unije su u konačnici i podmirena. Zbog navedenih razloga ovaj sud smatra da su okrivljenici osnovano proglašeni krivim za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj sud.

8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je navelo u obrazloženju pobijanog rješenja da je olakotnim cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, dok posebno otegotne okolnosti nisu nađene, slijedom čega je okrivljenicima izreklo novčane kazne unutar propisanog raspona novčane kazne, no bliže propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja. Međutim, imajući u vidu okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, pravilno cijenjenu olakotnu okolnost dosadašnje nekažnjavanosti okrivljenika, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda obzirom da ovaj sud nije našao da bi okrivljenici svojim postupcima doprinijeli odugovlačenju postupka, to je ovaj sud okrivljenicima izrekao kazne kao u izreci ove presude. Naime, ovaj sud smatra da sve olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenika predstavljaju osobito olakotnu okolnost čime su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kako u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, tako i u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu. Pritom ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se ovako ublaženom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

9. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 8 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

10. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena, a uz to, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.