Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10871/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3663/2023-10 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenica LH proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, članka 247. stavka 2. točke 1. podstavka 1. i stavka 7. Zakona o strancima, činjenično opisanih u točkama 1.), 3.) i 4.) izreke pobijane presude, dok je protiv okrivljenice odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2.) izreke pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi navodi da je inspektorica rada 20. srpnja 2023. donijela rješenje zbog nedvojbeno utvrđenog neprijavljenog rada radnice ČH te da je okrivljenica uplatila novčanu kaznu izrečenu upravnim rješenjem i izvršila obvezu prijave radnice sukladno rješenju. Ističe da članak 181. stavak 4. Prekršajnog zakona propisuje da će sud izreći presudu kojom se optužba odbija ako je okrivljenik za isti prekršaj već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi postupka iz članka 213. istog zakona. Smatra da iz navedenog članka, kao ni iz rješenja donesenog sukladno Zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada, ne proizlazi da je okrivljenica za prekršaj iz Zakona o mirovinskom osiguranju, za koji se tereti u optužnom prijedlogu, za isti prekršaj već pravomoćno osuđena, oslobođena optužbe ili da je postupak protiv nje pravomoćno obustavljen. Nadalje navodi da se načelo ne bis in idem, kao ustavno načelo razrađeno u zakonima, primarno odnosi na kazneni postupak, ali se primjenjuje i u drugim postupcima kroz institut presuđene stvari (res iudicata), no u konkretnom slučaju okrivljenica u postupku koji se vodio pred nadležnim tijelom nije pravomoćno osuđena niti oslobođena, niti je postupak protiv nje obustavljen. Odluka Državnog inspektorata kojom je rješenjem naložena uplata novčanog iznosa i prijava radnice tijelima mirovinskog osiguranja predstavlja upravni postupak koji se ne može poistovjetiti sa sankcijom. Poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz 43/2017 od 8. studenoga 2017., prema kojoj se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer joj je svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja u daljnjem činjenju, pri čemu se njome ne odlučuje o meritumu prekršaja. Iz navedenih razloga smatra da nije bilo osnove da navedena upravna mjera, osim eventualno kod izbora vrste i mjere prekršajne sankcije, ima bilo kakav utjecaj u ovom prekršajnom postupku.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom se protiv okrivljenika odbija optužba za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
7. Naime, okrivljenici se optužnim aktom u točki 2.) stavlja na teret da, u svojstvu poslodavca, nije radnicu ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], koja je započela s radom 9. siječnja 2023. na poslovima čistačice u poslovnom prostoru Obiteljskog doma za starije osobe Ana, na adresi [adresa], u vlasništvu okrivljenice, i obavljala te poslove u kontinuitetu do inspekcijskog nadzora 17. srpnja 2023., u radnom vremenu od ponedjeljka do petka od 13,00 do 17,00 sati, prijavila tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u zakonom propisanom roku, odnosno najranije osam dana prije početka rada ili najkasnije prije samog početka rada s prvim danom rada 9. siječnja 2023., već ju je prijavila na obvezno mirovinsko osiguranje 10. svibnja 2023. s prvim danom rada 10. svibnja 2023., dok je promjenu tijekom osiguranja podnijela 25. rujna 2023., čime je radnica bila neprijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka rada, pa je time počinjen prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Nadalje, uvidom u spis utvrđeno je da je Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, dana 20. srpnja 2023. donio rješenje kojim je naloženo poslodavcu LH, vlasnici Obiteljskog doma za starije i nemoćne Ana, da za radnicu ČH podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje te da uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna. Uvidom u izvode Fine vidljivo je da je okrivljenica, prema izdanom rješenju, uplatila navedeni iznos za neprijavljenu radnicu, u odnosu na prekršaj neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, koji joj se stavlja na teret u točki 2.) optužnog prijedloga.
9. Uzevši u obzir razmjernost naplaćene novčane kazne u okviru izrečene upravne mjere s težinom počinjenog prekršaja, kao i da se prema stajalištu ovog suda primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, te koje stajalište je u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, izraženoj u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju L (L v. [adresa], App.no 55759/07) u kojoj je sud potvrdio stajalište iznijeto u slučaju Č (Č v.[adresa],App.no 14939/03), a u kojoj je također odlučivao o povredi načela „ne bis in idem“.
10. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o presuđenoj stvari, te donio presudu kojom se odbija optužba protiv okrivljenice za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 11. veljače 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
