Poslovni broj: Usž-4715/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Damir Vukmanović , odvjetnik u Bjelovaru , Milana Šufflaya 15a , protiv tuženika Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije , Ispostave u Pazinu , OIB: 33706439962 , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1857/2024-6 od 11. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1857/2024-6 od 11. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/24-02/548 , URBROJ: 443-02-04-15-24-18 od 17. listopada 2024. Rješenjem, istog suda, odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje povoljnog učinka tužbe.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/548, URBROJ: 443-02-04-15-24-5 od 22. svibnja 2024.. kojim je tužiteljici naređeno u roku od 15 dana ukloniti u tom rješenju opisane građevine, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne građevinske dozvole (prizemnu građevinu te septičku jamu), izgrađene izvan građevinskog područja, postalo izvršno. Kako tužiteljica nije u ostavljenom roku od 15 dana uklonila opisane građevine (točka 2.) određuje se da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, strojno i ručno, s početkom uklanjanja od 28. listopada 2024.(točka 3.) uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 4. i 5. izreke.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i nepotpuni tako da se ona ne može ispitati. Ovo iz razloga jer prvostupanjski sud ne navodi da nekretnine na kojima je određeno rušenje predstavlja dio naselja gdje su kuće s dodijeljenim brojevima i s provedenom elektrifikacijom i drugom infrastrukturom, tako da postoji realna mogućnost da označeni dio postane građevinsko područje. Naglašava da je riječ o naselju s velikim brojem stvarno izgrađenih građevinskih objekata i da je dio njih legaliziran pa je zapravo do rušenja došlo iz formalnih razloga, tj. zbog činjenice što se navedeno područje trenutno nalazi izvan građevinskog područja. Navodi da su na toj adresi prijavljeni, osim nje, također i njezin sin te svi njeni unuci, a slijedom čega se može govoriti o povredi prava na dom. Smatra da se nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sastoji u tome što nije pribavljen podatak o granicama građevinskog područja, odnosno o tome kakav će status predmetno područje imati u budućem prostornom i urbanističkom planu, odnosno hoće li biti uključen u građevinsko područje, zbog činjenice da već sad na tom terenu postoji velik broj legaliziranih građevinskih objekata. Zaključno navodi da je samo prema njoj primijenjeno prisilno rušenje putem treće osobe. Obzirom da je na takvo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo predlaže usvojiti žalbu na način da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, podredno preinačiti žalbu u smislu žalbenih navoda.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je očevidom izvršenim na predmetnoj lokaciji 17. listopada 2024. viši građevinski inspektor utvrdio da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 22. svibnja 2024., odnosno nije uklonila bespravno izgrađene građevine, niti je ishodila građevinsku dozvolu. Kraj činjenice da je riječ o gradnji na čestici koja se nalazi izvan građevinskog područja, to je, suprotno žalbenim navodima, pravilo sukladno odredbi članaka 115. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23, dalje: ZDI) doneseno pobijano rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe.
7. U vezi s prigovorom tužiteljice kojim upire na povredu prava na dom valja, prije svega pojasniti da kada se provodi test razmjernosti i razumnosti tada se ispituju tri kriterija, odnosno ispituje se je li miješanje tuženika (javne vlasti) utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Ukoliko je odgovor na sva tri postavljena pitanja pozitivan tada nije povrijeđeno pravo na dom.
7.1. U konkretnom slučaju prema ocjeni Suda tužiteljici nije povrijeđeno pravo na dom. Naime, osim što tužiteljica ničim nije dokazala da je riječ o nekretnini u kojoj stanuje, štoviše tvrdi da je „u tijeku promjena prebivališta“, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (članak 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužiteljica predmetnu građevinu izgradila bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole. Takvom, nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi takvo njezino postupanje te je morala biti svjesna u što se upušta i takvim svojim postupanjem pristala je na mogućnost da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje građevine koja se gradi bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju. Stoga, pozivanje tužiteljice na ustavno pravo nepovredivosti doma u situaciji kad tužiteljica nije ispunila zakonsku obvezu, odnosno nije ishodila odobrenje za gradnju, uslijed čega joj je i naređeno uklanjanje predmetnog objekta, nije osnovano. Odgovarajuće stajalište izloženo je kako u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske ( npr. Broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012.), a tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 63081/14 od 20. rujna 2016.
8. Kraj činjenice da tužiteljica svojim žalbenim navodima niti ne osporava da nije postupila po naredbi iz prethodno citiranog prvostupanjskog rješenja o uklanjanju od 22. svibnja 2024. , već u suštini, preostalim žalbenim navodima iznosi razloge koji se eventualno odnose na zakonitost rješenja koja se izvršavaju, a koji se razlozi ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Naime, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) , rješenje o izvršenju može se pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Stoga prigovori istaknuti u žalbi, dani u smjeru da je trebalo pribaviti podatak o granicama građevinskog područja, da je riječ o dijelu naselja itd. nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude, jer je ista tužiteljica trebala iznositi u upravnom sporu pokrenutom radi poništenja rješenja o uklanjanju rješenja, a koji spor, prema dostupnim podacima ovom Sudu , nije pokrenula.
9. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu , 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
