Poslovni broj: Usž-983/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja RAD doo Split , Blaženog Ivana Merza 8 , OIB: 28606853843 , kojega zastupa opunomoćenik odvjetnik Ivan Močić , Split , Domovinskog rata 29a/I , protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Zagreb , Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Vodovoda i kanalizacije doo Split , Hercegovačka 8 , OIB: 56826138353 , radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 3579/2023-9 od 13. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3579/2023-9 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-03/23-02/407 , URBROJ: 531-03-4-23-2 od 20. studenoga 2023. i građevinske dozvole prvostupanjskog tijela Grada Splita , Upravni odjel za urbanizam i izgradnju , Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-361-03/20- 01/000192 , URBROJ: 2181-1-10-3/8-23-0030 od 17. srpnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citirane građevinske dozvole, kojom se zainteresiranoj osobi, kao investitoru, dozvoljava građenje građevine infrastrukturne namjene vodno-gospodarskog sustava (odvodnja otpadnih voda), 2.b skupine -Kolektor otpadnih voda, Mejaši III - Ulica Ivana Merza, na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom oznake TKP10/16-GP-I1, a koji je sastavni dio te građevinske dozvole.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud nije proveo svestrano i cjelovito ispitivanje predmeta niti je valjano vrednovao dokaze i navode tužbe. Smatra da mu je takvim postupanjem uskraćeno pravo na ravnopravno sudjelovanje u postupku i sudsku zaštita, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti i pravičnosti. Posebno naglašava da se sud uopće nije očitovao niti ispitivao tvrdnje o značajnim nedostacima i nepravilnostima glavnog projekta koji je sastavni dio osporene građevinske dozvole. Tvrdi da iz priloženih skica proizlazi kako predmetni kolektor prolazi preko nekretnina u njegovom vlasništvu i to: k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a iz čega nužno proizlazi činjenica da mu se izdavanjem predmetne dozvole stvara nenadoknadiva šteta. Ukazuje na to da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja pristupni put do svih ostalih nekretnina u njegovom vlasništvu koje se nalaze u neposrednoj blizini. Ističe da će izgradnja kolektora onemogućiti ili bitno otežati pristup poslovnim pogonima tužitelja, što izravno ugrožava njegovu likvidnost kao i samu egzistenciju. Naglašava da fekalni kolektor - produktovod, osim što prolazi uzduž cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dva dijela presijeca i drugu nekretninu u njegovu vlasništvu i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4.612 m2. Smatra da šteta koja se predmetnom građevinskom dozvolom nanosi, značajno premašuje koristi polaganja fekalnog kolektora preko njegovih nekretnina, a što predstavlja neprihvatljivo ograničavanje prava vlasništva bez adekvatnog obeštećenja ili postupka izvlaštenja. Tvrdi da se planiranom izgradnjom umanjuje vrijednost planiranog projekta tj. gradnje kliničkog centra sa stambeno-prodajnim kompleksom.

2.1. Nadalje navodi da su predmetne nekretnine stečene zamjenom za ranije oduzeto vlasništvo u Sukojišanskoj ulici, zbog čega smatra da je ponovno nametanje tereta za istu imovinu neutemeljeno, neprikladno i nerazmjerno. Opetovano naglašava da je trasa infrastrukturne namjene konkretnog vodno-gospodarskog sustava prema glavnom projektu i po njemu izdanoj građevinskoj dozvoli pravno i činjenično neprihvatljiva i nedopustiva te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje investitorovog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Navodi se da se osporenim aktom grubo i iznenadno intervenira u stečena prava tužitelja kao osobe privatnog prava u korist javnog interesa, a što nije u skladu s ustavnim i pravnim načelima, prvenstveno vladavini prava i nepovredivosti prava vlasništva. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu prihvatiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti stvar prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno, predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik, i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude iznio detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju materijalnopravnih odredbi relevantnih za donošenje zakonite odluke u ovoj stvari.

7. Prije svega valja pojasniti da tužitelj neosnovano prigovora povredi načela zakonitosti i pravičnosti jer je prvostupanjski sud 12. prosinca 2024. održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisi osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

8. Nadalje, u ovom upravnom sporu ocjenjuje se zakonitost rješenja tuženika kojim je potvrđena naprijed opisana građevinska dozvola, za koju je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud osnovano zaključio da je donesena u skladu s člankom 111. Zakon o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.; dalje: ZOG) Navedenom odredbom je propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom koji su određeni lokacijskom dozvolom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba i 5. je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova.

9. Pobijajući predmetnu građevinsku dozvolu, tužitelj, u suštini, prigovara trasi predmetne građevine infrastrukturne namjene utvrđenoj glavnim projektom, smatrajući da će tako utvrđen obuhvat predmetnog zahvata imati negativan utjecaj na nekretnine u njegovu vlasništvu, dakle prigovara uvjetima određenim lokacijskom dozvolom.

10. Međutim, navedeni je prigovor su pravilno otklonili prvostupanjski sud i tuženik pojasnivši da su svi lokacijski uvjeti pa tako i obuhvat zahvata tj. trasa predmetnog kolektora utvrđeni pravomoćnom lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/16- 01/000020, URBROJ: 2181/01-03-01-05-17-0009 od 20. lipnja 2017. (pravomoćna odlukom Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4070/2019 od 29. siječnja 2020.), a u skladu s kojom je izdana predmetna građevinska dozvola. Stoga, kraj činjenice da je tužitelj, osporavajući istu, u izdavanju navedene lokacijske dozvole sudjelovao, to sada, u postupku izdavanja građevinske dozvole ne može s uspjehom iznositi prigovore koji se odnose na samu trasu kolektora, a koja je već prethodno određena pravomoćnom lokacijskom dozvolom.

11. Vezano uz navode o povredi prava vlasništva, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na Odluku Ustavnog suda RH, broj: U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. obrazložio da prema vlasnicima nekretnina nije uskraćena mogućnost postavljanja zahtjeva obveznopravne prirode niti potraživanja naknade za zemljište u parničnim postupcima, međutim, napominje se tužitelju da ti prigovori ne čine građevinsku dozvolu nezakonitom ako su ispunjeni uvjeti iz Zakona o gradnji kao što je to slučaj u konkretnom predmetu.

12. Budući da žalbeni navodi usmjereni na tehničke nedostatke projekta nisu konkretizirani, već su izneseni paušalno bez preciznog navođenja u čemu se sastoje, ovaj Sud nije mogao razmotriti niti se o njima očitovati, a pri čemu se napominje da eventualne manje tehničke nepravilnosti u skijama, ako ne utječu na usklađenost zahvata s lokacijskom dozvolom i prostornim planom, ne čine akt nezakonitim.

13. U odnosu na navode o ugrožavanju gospodarske djelatnosti i umanjenju vrijednosti zemljišta planiranog za klinički centar, Sud napominje da se u postupku izdavanja građevinske dozvole ispituje ispunjenje zakonskih pretpostavki za gradnju, a ne budući razvojni planovi tužitelja . Pitanje naknade štete ili onemogućavanja pristupa rješava se u drugim postupcima (izvlaštenje ili naknada štete), pri čemu je interes izgradnje javne infrastrukture (odvodnje otpadnih voda) zakonom utvrđen interes koji prevladava nad pojedinačnim interesom vlasnika , uz obvezu osiguranja sukladno posebnim propisima.

14. Zaključno se napominje da se navodi o povredi načela vladavine prava i specifičnom načinu stjecanja nekretnina (zamjena za nekretnine u Sukojišanskoj ulici ) ne utječu na zakonitost upravnog akta donesenog na temelju tehničkih propisa o gradnji, a potom zbog čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenjeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole zainteresiranoj osobi za zahvat koji predstavlja dio šireg infrastrukturnog sustava.

15. Budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnosti prvostupanjske presude, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić