Poslovni broj: Usž-4822/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Jelene Rajić predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice KGiz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Romana Mihalić , odvjetnica u Zagrebu , Kneza Višeslava 11 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove , Zagreb , Avenija Dubrovnik 12 , OIB: 61817894937 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Zagreba , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi izvlaštenja nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5669/2023-10 od 6. studenoga 2025. , na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5669/2023-10 od 6. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje privremenog rješenja tuženika , KLASA: UP/I-943-04/22-007/30 , URBROJ: 251-04-01/041-23-29 od 11. listopada 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan. u cijelosti (točke I i II).

1.1. Osporenim privremenim rješenjem tuženika od 11. listopada 2023., točkom I. izreke, utvrđen je interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje nerazvrstane ceste temeljem članka 105. stavak 1. Zakona o cestama, točkom II. izreke prihvaćen je prijedlog Grada Zagreba da se u njegovo ime i za račun, radi rekonstrukcije dijela Sarajevske ulice u Zagrebu s komunalnom infrastrukturom i tramvajskom prugom od Avenije Dubrovnik do Ranžirnog kolodvora, određuje potpuno izvlaštenje 225/310 suvlasničkog dijela tužiteljice zk.č.br. 2554, dvorište , površine 310 m2, upisana u zk. ul./BZP 21160, k. o. [katastarska općina], dok je točkom III. izreke utvrđeno da je Grad Zagreb tužiteljici za nekretninu iz točke II. isplatio iznos od ukupno 31.419,23 EUR-a, uz ostala utvrđenja precizirana točkama IV.-VI. izreke.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom iznosi da je donošenjem pobijanog rješenje povrijeđeno načelo razmjernosti kao jedno od temeljnih načela u slučaju suprotstavljenih mišljenja, a koje načelo je sukladno konačnom prijedlogu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade navedeno upravo kao razlog uvođenja instituta privremenog rješenja o izvlaštenju. Pojašnjava da je ratio uvođenja tog instituta u Zakon bilo omogućavanje prijašnjem vlasniku dobivanja novčane naknade u realnoj tržišnoj vrijednosti te nekretnine odmah, a ako potražuje razliku, omogućava mu se nastavak postupka u kojem će se utvrditi konačni iznos naknade. Tvrdi da je u konkretnom predmetu privremeno rješenje doneseno temeljem procjembenog elaborata starog više od tri godine, iako je odredbom članka 30. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade određeno da se uz prijedlog za izvlaštenje treba priložiti procjembeni elaborat iz osiguranja dokaza koji ne smiju biti stariji od dvije godine, a čime se osigurava da predmetna vrijednost bude u najvećoj mjeri u skladu s njezinom tržišnom vrijednosti u vrijeme donošenja rješenja o izvlaštenju.

2.1. Opetovano naglašava da je do povrede prava razmjernosti na štetu interesa fizičke osobe, a u korist javnog interesa, došlo time što bi joj se privremenim rješenjem trebala odrediti barem približna naknada, a ne da joj se određuje naknada u iznosu koji nije niti blizu tržišne vrijednosti, obzirom da je ista rezultat nalaza i mišljenja starog preko tri godine. Smatra da se donošenjem privremenih rješenja, na način kao u ovom predmetu, ostvaruju jedino interesi korisnika izvlaštenja, pri čemu je zanemaren interes vlasnika zemljišta da naknada utvrđena privremenim rješenjem barem približno odražava stvarnu vrijednost. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-5672/2023 od 3. lipnja 2024. donesenu u istovrsnom predmetu, a kojom presudom je poništeno rješenje o izvlaštenju doneseno za neposredne susjede tužiteljice. Naglašava da je navedena presuda poništena presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-3536/2024 od 16. listopada 2025., međutim da se ni u toj odluci Sud nije očitovao na argument vlasnika zemljišta da je takvim postupanjem upravnih tijela povrijeđeno načelo razmjernosti kao jedno od temeljnih načela u slučaju suprotstavljenih mišljenja, a koje načelo je bilo razlog uvođenja instituta privremenog rješenja o izvlaštenju. Naglašava da, iako je riječ o privremenom rješenju o izvlaštenju ono za posljedicu ima oduzimanje prava vlasništva, a naknada koja se istim rješenjem određuje ni približno ne predstavlja tržišnu naknadu budući da se temelji na procjeni starijoj od tri godine. Smatra da se takvim postupanjem krše ustavna prava tužiteljice u ovakvim predmetima, prvenstveno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao dio prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske budući da se sudovi ne osvrću na argumente tužiteljice o povredi načela razmjernosti, a pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/540/2022 od 19. prosinca 2023. Zaključno navodi da sud, a niti Visoki upravni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj presudi nisu proveli test razmjernosti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer da su sudovi proveli test razmjernosti utvrdili bi da nije postojala razmjernost između primijenjene mjere – donesenog privremenog rješenja i legitimnog cilja koji se njome nastojao postići – omogućavanje prijašnjem vlasniku dobivanja novčane naknade u realnoj tržišnoj vrijednosti te nekretnine odmah. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju privremenog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

7. Ovdje osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku izvlaštenja na temelju članka 36a. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" 74/14., 69/17. i 98/19. dalje ZION). Tom odredbom je propisano da kada je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno, ali se vlasnik nekretnine protivi izvlaštenju odnosno visini naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, nakon održane usmene rasprave, donijet će privremeno rješenje o izvlaštenju kojim će potvrditi da je interes Republike Hrvatske utvrđen zakonom ili odlukom iz članka 13. ovog Zakona te naložiti upis prava vlasništva korisnika izvlaštenja u javnim knjigama (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovog članka može se donijeti nakon što korisnik izvlaštenja dokaže da je prijašnjem vlasniku stavio na raspolaganje iznos naknade koji je utvrđen procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona (stavak 2.).

8. U provedenom postupku na temelju članka 105. stavka 1. Zakona o cestama (Narodne novine, 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.) utvrđen je interes Republike Hrvatske radi rekonstrukcije dijela Sarajevske ulice u Zagrebu, na čestici koja je u nespornom suvlasništvu tužiteljice i za koju je naknada utvrđena procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ZION-a te položena na račun u njezinom vlasništvu.

9. Tužiteljica se kao suvlasnica nekretnine protivi visini utvrđene naknade, prije svega, upirući na povredu načela razmjernosti te rješenje tuženika smatra nezakonitim, navodeći da joj je određena naknada u iznosu koji nije niti blizu tržišne vrijednosti. Međutim, navedeni žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da će se o konačnom iznosu naknade za predmetnu nekretninu odlučiti u daljnjem postupku izvlaštenja. U konkretnom slučaju interes Republike Hrvatske za predmetnu gradnju utvrđen je zakonom, naknada koja je isplaćena tužiteljici određena je sukladno odredbi članka 36.a u svezi odredbe članka 25. stavka 2. ZION-a time da će konačni iznos naknade za predmetnu izvlaštenu nekretninu biti određen nakon provođenja svih dokaza u upravnom postupku. Ovakvo stajalište zauzeto je u dosljednoj upravnosudskoj praksi, primjerice, odluka poslovni broj: Usž- 3667/2023 od 21. veljače 2024., a koje stajalište je i Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio odlukom broj: U-III-1948/2024 od 4. srpnja 2024.

9.1. Pravilno tužiteljica navodi da je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5672/2023 od 3. lipnja 2023., poništena presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-3536/2024 od 16. listopada 2025. i to upravo zbog utvrđenja da je prvostupanjski sud pogrešno uputio na tržišnu vrijednost predmetne nekretnine aktualnu u postupku izvlaštenja jer se privremenim rješenjem o izvlaštenju ne određuje konačna naknada koja će biti isplaćena vlasnicima nekretnine, već se, sukladno odredbi članka 36 c. stavka 3. i 4. ZION-a zbog osporavanja procjembenog elaborata i nemogućnosti otklanjanja prigovora određuje nova procjena stanja i vrijednosti nekretnine te se postupak izvlaštenja nastavlja i dalje pa se, između ostalog, u nastavku ističu prigovori vezani za tržišnu vrijednost nekretnine te se u konačnici donosi rješenje o izvlaštenju.

10. Također, neosnovani su prigovori tužiteljice usmjereni na povredu odredbe članka 30. ZION-a navodeći da je u konkretnom predmetu privremeno rješenje doneseno temeljem procjembenog elaborata starog više od tri godine.

10.1. Naime, odredba članka 36.a stavka 1. ZION-a, a koja se odnosi na privremeno rješenje o izvlaštenju, izričito upućuje na procjembeni elaborat iz postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona. Navedenom odredbom (koja se odnosi na postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje) je propisano da se vrijednost nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje izražava u novcu na temelju procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina ili stalnog sudskog procjenitelja, izrađenog primjenom zakona kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina, kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade tog elaborata.

10.2. Pravilno prvostupanjski sud navodi da se ograničenje iz odredbe članka 30. ZION-a odnosi isključivo na elaborat koji se prilaže uz prijedlog za izvlaštenje e ne na procjembeni elaborat koji je podloga za donošenje privremenog rješenja iz članka 36.a ZION-a.

11. Vezano za prigovore povrede načela razmjernosti treba reći da razmjernost u donošenju pojedinačnih odluka znači kako se prava pojedinaca mogu ograničiti samo zakonom radi zaštite prava drugih osoba i javnoga interesa te javna vlast može ograničiti slobode pojedinca zajamčena zakonom samo do mjere koja je neophodna radi postizanja javnog interesa. U postupcima izvlaštenja načelo u zaštiti prava stranaka i javnog interesa se osigurava, između ostalog, kroz utvrđivanje vrijednosti za izvlaštenu nekretninu (članak 11. ZON-a). Ta vrijednost privremenim rješenjem o izvlaštenju u konkretnom slučaju još nije konačno utvrđena.

12. Također je neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice usmjereni na propust suda da provede test razmjernosti. Naime, u konkretnom predmetu provođenje posebnog testa razmjernosti nije bilo ni potrebno ni pravno utemeljeno jer, kao što je prethodno pojašnjeno institut privremenog rješenja o izvlaštenju iz članka 36.a ZION-a ne rješava konačno pitanje visine naknade. Budući da se o konačnom iznosu naknade odlučuje u nastavku postupka nakon provođenja svih dokaza, prava vlasnika na punu tržišnu naknadu ostaju u potpunosti zaštićena. Valjanost ovakvog postupanja potvrđeno je u prethodno citiranoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U- III-1948/2024), u kojoj je navedeni sud zauzeo stajalište da privremeno rješenje ne predstavlja nerazmjerno zadiranje u pravo vlasništva jer ne prejudicira konačnu tržišnu vrijednost nekretnine.

13. Zaključno, tužiteljica neosnovano prigovara i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud 23. listopada 2025. održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravo suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, jer su tuženik , kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do kršenja navedenih prava i načela.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. s obzirom da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu , 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić