Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆJ, kojeg brani Zajednički odvjetnički ured Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16) odlučujući o žalbi okrivljenika ĆJ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 16. prosinca 2022. godine, Klasa: 413-01/22-26/1482, Urbroj: 513-02-7002/18-22-8, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ĆJ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 11. i stavka 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa mu se na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 eura (pettisuća eura) koju je okrivljenik dužan platiti odmah po primitku ove presude.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane odmah po primitku ove presude, smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti.

IV Okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka nastale pred ovim žalbenim sudom u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik ĆJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna (četrdesetpettisuća kuna) / 5.972,53 eura (pettisućadevetstosedamdesetdva eura i pedesettri centa), zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna (sto kuna) / 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).

3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, navodeći u bitnom da smatra da činjenično opisano djelo nije prekršaj. Istaknuo je da nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret, jer je učinio sve potrebne radnje kako bi se uvjerio da je s carinskim užetom sve u redu, a da se niti u izreci prvostupanjskog rješenja a niti u obrazloženju istog ne navodi koje je to radnje trebao poduzeti da bi spriječio oštećenje carinskog užeta. Istaknuo je da nije proveden niti jedan dokaz kojeg je tijekom prvostupanjskog postupka predlagao, slijedom čega smatra da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, a slijedom toga pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Prigovorio je i visini izrečene novčane kazne.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, propisuje neznatno nižu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo, to je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i primijenio za okrivljenika blaži propis temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka neprijeporno je utvrđeno iz dokumentacije koja prileži spisu, a naročito iz Zapisnika o obavljenom očevidu Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Graničnog carinskog ureda Bajakovo, Robno granične procedure Bajakovo, od 24. lipnja 2022., Klasa: 471-01/22-16/4148, Urbroj: 513-02-7030/175-22-1, da je na RGP Bajakovo 24. lipnja 2022. godine utvrđeno po carinskim službenicima da je na teretnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]/AB735IC kojim je upravljao kao vozač ĆJ carinska plomba, kao sredstvo za prepoznavanje robe, bila presječena te ponovno spojena ljepilom, čime je omogućen pristup tovarnom prostoru, te su u istom zatečena dva ilegalna migranta iz Pakistana koja su na taj način pokušala ući u carinsko područje Europske unije.

9. Okrivljenik se prekršajnim nalogom kao optužnim aktom tereti za prekršaj iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, da nije spriječio oštećenje sredstva za prepoznavanje robe. Okrivljenik je kao vozač kamiona u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe a to je propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela navedena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja. Naime, usporedbom činjeničnog opisa djela iz prekršajnog naloga i izreke pobijanog rješenja o prekršaju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo optužbu, na što upire žalitelj, a na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti.

10. Zbog svega naprijed iznesenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je proglasilo okrivljenika krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer ga okolnosti koje je iznosio u obrani, ne ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti. Naime okrivljenik kao profesionalni vozač odgovara za carinsko obilježje, a što svakako podrazumijeva i carinsku plombu, od preuzimanja robe na prijevoz pa sve do predaje robe krajnjem kupcu, tako da je dužan stalno pratiti stanje carinskog obilježja detaljnim pregledom istog, te isto zaštititi od oštećenja ili uništenja ili uklanjanja. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u obrazloženju pobijanog rješenja dalo je valjane i dostatne razloge zbog čega smatra da obrana okrivljenika istog ne može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret. Ovaj sud ističe da na nastali događaj nije primjenjiva odredba članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447. To stoga što primjena iste ovisi o tome je li okrivljenik tijekom putovanja prijavio navedeno oštećenje carinske plombe carinskom uredu, a ta radnja okrivljenika je u konkretnoj situaciji izostala. Nadalje, Priručnikom o provozu Europske komisije propisano je da prijevoznik mora odmah bez odlaganja obavijestiti najbliži carinski ured u zemlji na čijem se državnom području prijevozno sredstvo nalazi ukoliko je došlo do oštećenja carinskih plombi ili se njima neovlašteno rukovalo zbog razloga na koje prijevoznik ne može utjecati, a što je također okrivljenik propustio učiniti. Vezano za stupanj krivnje okrivljenika, ovaj sud ističe da se optužnim aktom tužitelja okrivljeniku ne stavlja na teret da bi predmetni prekršaj počinio s namjerom, a kako je člankom 25. Prekršajnog zakona propisano da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj kao stupanj krivnje, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak i utvrdilo na strani okrivljenika nehajno postupanje, koje nije potrebno posebno niti obrazlagati u odluci o prekršaju. Stoga izostanak obrazloženja stupnja krivnje okrivljenika nije uzrokovalo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, na koju upire žalitelj.

11. Uz to ovaj sud smatra da je izvođenje dokaza saslušanjem ilegalnih osoba zatečenih u tovarnom prostoru čije saslušanje u svojstvu svjedoka predlaže okrivljenik, nepotrebno jer se okrivljeniku niti ne stavlja na teret suradnja s ilegalnim osobama zatečenim kritične zgode u tovarnom prostoru kamiona kojim je upravljao okrivljenik, slijedom čega to ne bi dovelo do drugačijeg činjeničnog stanja od onog koje je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno. Isto tako ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak navedene u obrazloženju pobijanog rješenja zbog kojih nije prihvatilo dokazni prijedlog obrane za saslušanje carinskih službenika koji su kritične zgode uočili počinjenje prekršaja, tim više što po mišljenju ovog suda njihovim saslušanjem ne bi bile utvrđene drugačije pravno relevantne činjenice vezane za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret.

12. Vezano za žalbene navode potrebno je istaknuti da ovaj sud smatra da je tužitelj pravilno opisao djelo prekršaja, a iz rezultata dokaznog postupka evidentno je da okrivljenik nije učinio sve potrebne radnje kako bi spriječio oštećenje carinske plombe kao sredstva za prepoznavanje robe, slijedom čega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano nije prihvatilo obranu okrivljenika kao ekskulpirajuću vezano za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

13. Ispitujući pobijano rješenje u odluci o kazni, ovaj sud je našao da je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da je prilikom odmjere visine kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno olakotnim cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, dok je otegotnim pogrešno cijenilo samo bitno obilježje prekršaja, konkretno činjenicu da okrivljenik nije primijenio dužnu pozornost prilikom provjeravanja carinskog obilježja, pa da je time omogućen pristup tovarnom prostoru. Kako se u konkretnom slučaju radi o zabranjenom dvostrukom vrednovanju iste činjenice, u prvom redu kod obrazlaganja krivnje za počinjenje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a u konačnici je ista činjenica cijenjena i otegotnom kod odmjere visine kazne, to ovaj sud smatra da je okrivljeniku izrečena prestroga novčana kazna. Stoga je ovaj sud imajući u vidu pravilno, od strane Vijeća za prekršaje, cijenjenu olakotnu okolnost dosadašnje nekažnjavanosti, te otegotnu okolnost da su u tovarnom prostoru zatečeni migranti koji su ilegalno pokušali ući u carinsko područje Europske unije, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koji se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika i njegovog branitelja, preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja, te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kako u točki I izreke ove presude. Ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak već pravilno pri odmjeri novčane kazne cijenilo i imovno stanje okrivljenika, a što je i ovaj sud imao u vidu prilikom izricanja novčane kazne ovom drugostupanjskom presudom. Ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna u cijelosti primjerena sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno specijalna i generalna prevencija, konkretno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

14. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik odmah plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom. Ovaj sud ističe da iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i iz sadržaja spisa predmeta, proizlazi da je okrivljenik već platio dvije trećine izrečene novčane kazne po izdanom prekršajnom nalogu, tako da nije dužan platiti izrečenu novčanu kaznu po ovoj presudi no svakako može koristiti pogodnost propisanu člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

15. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak,v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.