Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7629/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EF, kojeg brani Luka Mrkić, odvjetnik iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika EF, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 1. kolovoza 2023. godine, Klasa: 413-01/22-26/1378, Urbroj: 513-02-7002/16-23-16, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika EF, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa se na temelju citiranog propisa okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 eura (tristodevedeset eura), koju je dužan platiti u roku od 15 dana, po primitku ove presude.

II. U povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti preinačuje se točka II pobijanog rješenja u pravnoj osnovi oduzimanja predmeta prekršaja, na način da se od okrivljenika oduzimanju predmeti prekršaja opisani pod točkom II izreke pobijanog rješenja temeljem članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona.

III. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EF te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

IV. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

V. Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik EF proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 630,00 eura (šestotrideset eura) zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to 6 komada jakni soft shell, 66 komada majica kratkih rukava i 149 komada platnenih torbi.

3. Predmetnim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura).

4. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da nije imao bilo kakvu svijest o protupravnosti svojeg postupanja, a što je vidljivo iz okolnosti da bi plaćanje carine za stvari koje su predmetom ovog postupka iznosilo 10 do 15 eura, slijedom čega da nije imao nikakvog razloga da izbjegava plaćanje carine. Dodao je da je kažnjen višestruko većom kaznom za sam prekršaj, za kojeg nije niti znao da ga čini. Predlaže da ga se oslobodi od optužbe a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, propisuje neznatno nižu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo, to je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio za okrivljenika blaži propis temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da je kritične zgode okrivljenik prilikom ulaska u carinsko područje Unije propustio podnijeti carinsku deklaraciju za robu komercijalne naravi i to: 6 komada jakni soft shell, 66 komada majica kratkih rukava i 149 komada platnenih torbi, a žalbeni navod okrivljenika da nije imao svijest o protupravnosti djela ne može ekskulpirati okrivljenika od prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret u ovom prekršajnom postupku. To stoga što je u smislu odredbe članka 25. Prekršajnog zakona za prekršajnu odgovornost dovoljno nehajno postupanje, a ukoliko bi se i radilo o zabludi o protupravnosti prekršaja, u konkretnom slučaju ista bi, po ocjeni ovog suda, bila otklonjiva u smislu članka 29. stavka 3. Prekršajnog zakona, slijedom čega se ne može isključiti krivnja okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno i rezultat dokaznog postupka ovaj sud smatra da je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo razložno i prihvatljivo obrazloženje.

9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, kako olakotne tako i otegotne, uključivši u otegotne okolnosti i dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj, slijedom čega je okrivljeniku izreklo novčanu kaznu u propisanom rasponu novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja, no bliže propisanog minimuma. Kako je u međuvremenu, do odlučivanja ovog suda, nastupila rehabilitacija u odnosu na odluku o prekršaju koja prileži spisu (prekršajni nalog Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Graničnog carinskog ureda Kamensko, RGP Kamensko, Klasa: 471-01/21-16/948, Urbroj: 513-02-8049/37-21-3 od 23. veljače 2021, pravomoćan 23. veljače 2021.) slijedom čega se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, to je ovaj sud uzevši navedeno u obzir kao i druge okolnosti koje je pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda obzirom da ovaj sud nije našao da bi okrivljenik svojim postupcima uzrokovao dugotrajnost postupka, okrivljeniku smanjio novčanu kaznu iz pobijanog rješenja i izrekao mu kaznu u visini propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja, kao u izreci ove presude. Pritom ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 15 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

11. Vezano za odluku o oduzimanju predmeta ovaj sud ističe da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije pravilno označilo propis na temelju kojeg je oduzeta roba od okrivljenika. Iz sadržaja spisa proizlazi da se radilo o predmetima komercijalne naravi, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno oduzelo od okrivljenika predmetu robu, iako je propustilo pravilno navesti da se roba oduzima na temelju članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona, iako se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi upravo taj pravni osnov oduzimanja predmeta prekršaja iz razloga što postoji opasnost da bi se isti mogli ponovno uporabiti za činjenje prekršaja. Kako navedeni propust nije imao utjecaj na zakonitost osporavane odluke, ovaj sud ga je po službenoj dužnosti otklonio te je preinačio pravni temelj oduzimanja predmeta prekršaja na način da se predmeti prekršaja od okrivljenika oduzimaju na temelju članka 76a. stavka 1. Prekršajnog zakona, kako je to određeno u točki II izreke ove presude.

12. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u prvostupanjskom rješenju, a uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.