Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆJ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 102/19) i članka 150. stavak 3. u svezi stavka 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu od 29. studenog 2022., Poslovni broj: Pp-13084/2022.-5, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja te se potvrđuje pobijana presuda pod točkom 2. zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, te se ukida prvostupanjska presuda pod točkom 1. i 3. u odnosu na prekršaje iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 150. stavka 3. u svezi stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u tom dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu pobijajući istu u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava, u bitnom navodeći da je pobijana presuda nezakonita, te da je sud odbio optužbu ovog tijela protiv okrivljenika, iako je ovo tijelo u inspekcijskom postupku izreklo upravnu mjeru samo zbog povrede Zakona o mirovinskom osiguranju, ali ne i zbog povrede odredaba Zakona o radu i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa se ne bi radilo o presuđenoj stvari, odnosno povredi načela ne bis in idem, obzirom da zbog počinjenog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 150. stavak 1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju okrivljenik nije kažnjen u inspekcijskom postupku, a koje kažnjavanje ne priječi pokretanje prekršajnog postupka u tom dijelu.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da su prvostupanjskom odlukom u korist okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava pod točkom 1. i 3., kako to osnovano prigovara i žalitelj, te na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, prvostupanjski sud je u presudi naveo da u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svom stajalištu o povredi načela ne bis in idem, odbio je optužbu protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude, a zbog kojih je administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena, slijedom čega se radi o presuđenoj stvari.
- 7. Nadalje, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o presuđenoj stvari u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 150. stavka 3. u svezi stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju, jer je iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja NJ po višem inspektoru rada OJ od 09.08.2022., nedvojbeno proizlazi da se okrivljeniku NJ usmenim rješenjem zabranjuje obavljanje djelatnosti u seljačkom domaćinstvu, naziva PRRC-SIPA do otklanjanje utvrđenih nedostatka usluga u poslovanju, a najkraće na rok od 15 dana, a koja mjera se neće izvršiti ako poslodavac u roku od 3 dana predoči dokaze da je otklonio navedeni nedostatak (dok iznad usmenog rješenja stoji da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su narečeni radnici započeli s radom bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada) i da je izvršio uplatu od ukupno 60.000,00 kuna (20.000,00 kuna za svakog radnika-stranca) u korist Državnog proračuna, te je iz provedenog dokaznog prvostupanjskog postupka razvidno da je poslodavac izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za svakog radnika, ukupno 60.000,00 kuna, u korist državnog proračuna. Okrivljenik je nedvojbeno Državnom inspektoratu dostavio dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 60.000,00 kuna kojeg je platio dana 10. kolovoza 2022., jer se preslik univerzalnog naloga nalazi u privitku optužnog prijedloga.
-
- 8. Kako se prema stajalištu ovog Suda primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Ć (Ć v. [adresa], App.no 55759/07 u kojoj presudi je Sud potvrdio stajalište iznijeto u slučaju N (N v.[adresa],App.no 14939/03), te u kojoj je također odlučivao o povredi načela „ne bis in idem“, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da se samo na činjenični opis prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosi izdana upravna mjera, to samo kod navedenog prekršaja radi o presuđenoj stvari, te je suprotno žalbenim navodima tužitelja u tom dijelu valjalo prvostupanjsku presudu u odnosu na taj prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. potvrditi, dok nije bilo zakonske osnove za oslobođenje od optužbe i za prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 150. stavka 3. u svezi stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju, kako to opravdano ističe žalitelj.
9. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, te ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 150. stavka 3. u svezi stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju s time da će prvostupanjski sud imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, po provedenom postupku donijeti novu zakonitu odluku, dok je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju .
U Zagrebu 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
