Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9523/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE, oboje zastupani po branitelju Luki Buratoviću, odvjetniku u Splitu, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN br.: 61/11, 66/19) i dr., odlučujući o žalbi I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru, od 26. rujna 2024., poslovni broj: Pp-15361/2022-10, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,

r i j e š i o je

Prihvaćanjem žalbe I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi, na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkom 3) izreke pobijane presude, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I-okr- pravna osoba AZZIP HVAR j.d.o.o. i II.-okr. Odgovorna osoba FE

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

Što su u razdoblju od 27. kolovoza 2022, do 01. rujna 2022. u Starom Gradu, th, u ugostiteljskom objektu vrste bistro-pizzeria, naziva rh, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu postupili po izvršenom rješenju Državnog inspektorata, Klasa: UP/I1334-01/22-02/637, Urbroj 443-02-03-07/22-1 od 27. kolovoza 2022. godine na način da su obavljali ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružali ugostiteljske usluge pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka u prostoru za usluživanje na otvorenom površine cca 70 m2 sa 17 stolova i cca 48 konzumiranih mjesta prije ishođenja važećeg rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tom prostoru, dakle prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba nisu izvršili izvršno rješenje inspektora.

II. Uslijed odluke iz točke I žalbe I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE su u tom dijelu bespredmetne.

III. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe FE i u pobijanom a ne preinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Uslijed odluka pod točkom I. i III. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se I-okr. pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe JE izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.200.00 (tisuću dvjesto) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenici u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrat će se plaćenom.

V. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 200,00 (dvjesto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu svaki od po 1.800,00 (tisuću osamsto) eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, članka 46 stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu činjenično opisanih u izreci.

1.1. Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona od prvookrivljene pravne osobe je oduzeta imovinska korist u iznosu od 34.008,06 EUR (trideset i četiri tisuće osam eura i šest centi)

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 (trideset) eura.

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno svaki za sebe putem branitelja podnijeli istovjetne žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3. U žalbi u bitnom navode da im je sud povrijedio pravo obrane i to iz razloga što je održana glavna rasprava i proveden postupak bez sudjelovanja stranaka u postupku te ističu da je I. okrivljenik već u mjesecu srpnju 2022. godine imao ishođene minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru/objektu, te pravovremeno zatražio izdavanje minimalno tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti na terasi. Nadalje, sud je provodeći postupak bez sudjelovanje stranaka, propustio ispitati metodologiju i kriterije izračuna navedene protupravne imovinske koristi. Na zakazanu raspravu okrivljenici nisu pristupili iz razloga što je nekoliko dana ranije osoba, državljanin treće zemlje, za koju su zatražili ishođenje dozvole za privremeni boravak i rad kod okrivljenika, napadnuta u noćnom izlasku hladnim oružjem te je zadobila teže tjelesne ozljede. Okrivljenici kao bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ističu i činjenicu što je izreka presude nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, kao i iz razloga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a djelomično i iz razloga što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju tih isprava i zapisnicima. Okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava jer je sud zanemario i propustio ispitati ima li u konkretnom slučaju okolnosti koje isključuju krivnju na strani okrivljenika, naime prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju zanemario navode i dokaze okrivljenika koji bi trebali priležiti zapisnicima inspekcijskog nadzora koji okrivljenicima nisu dostavljeni s optužnim prijedlogom, da je pravovremeno podnijet zahtjev za izdavanje rješenja o minimalnim uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na terasi. Okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da su u konkretnom slučaju imali važeće rješenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti unutar poslovnog prostora/objekta. Također, sud je odlučnu činjenicu o visini protupravne imovinske koristi pogrešno utvrdio iz sadržaja isprave ovlaštenog tužitelja, čiji je način izračuna, metodologija protuzakonita. Na kraju pobijaju prvostupanjsku odluku i zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, troškovima postupka i odluke o oduzimanju imovinske koristi kao i troškovima postupka

4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrdio da nije bilo uvjeta za oduzimanje imovinske koristi, budući da iz činjeničnog utvrđenja prekršaja (opisa djela) pod točkom 1) i 2) nije vidljivo da je I. okrivljenik pribavio imovinsku korist, pa u konkretnom slučaju takva odluka nije mogla niti biti donijeta. Stoga je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračilo ovlasti koje ima po zakonu i time počinilo povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom navedenog, ovaj sud je, povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presu na način da je ukinuo odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi, kako je to i navedeno u izreci ove odluke.

7. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u izreci pod točkom 3) prvostupanjske presude nije prekršaj.

8. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivima okrivljenike, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, što su u razdoblju od 27. kolovoza 2022. do 01. rujna 2022. u Starom Gradu, rtjh, u ugostiteljskom objektu vrste bistro-pizzeria, naziva rh, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu postupili po izvršnom rješenju Državnog inspektorata, Klasa: UP/I334-01/22-02/637, Urbroj: 443-02-03-07/22-1 od 27. kolovoza 2022. godine na način da su obavljali ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružali ugostiteljske usluge pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka na prostoru za usluživanje na otvorenom površine cca 70 m2 sa 17 stolova i cca 48 konzumnih mjesta prije ishođenja važećeg rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tom prostoru, dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba nisu izvršili izvršno rješenje inspektora.

9. Odredbom članka 127. stavak 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), propisan je prekršaj pravne i odgovorne osoba ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora (članak 71.).

10. Međutim, činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, kao i u optužnom aktu, ne sadrži bitno obilježje prekršaja, odnosno kada je rješenje inspektora postalo izvršno, već je naveden samo datum izdavanja rješenja.

11. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Slijedom navedenoga, kako iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, to je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe.

13. Nadalje, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenicima nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističe u žalbi, jer su pozvani na ročište, na kojemu je proveden dokazni postupak nisu se odazvali pozivu niti su prema stanju spisa svoj izostanak ispričali, isti su na taj način propustili aktivno sudjelovati u postupku. Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao je jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, a izreka pobijane presude je jasna i precizna u tom dijelu. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

14. Prema tome, ako žalitelji smatraju da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

15. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.

16. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela okrivljenika pod točkom 1) i 2) izreke pobijane presude kao prekršaje iz primijenjenih propisa.

17. Nadalje, bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer prvostupanjski sud je na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza, pravilno utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. stavak 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, te članka 46 stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Nadalje, okrivljenicima je uredno uručena obavijest o počinjenom prekršaju, uručen im je i optužni prijedlog uz poziv za glavnu raspravu, a sve sukladno Prekršajnom zakonu.

18. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u tom dijelu dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

19. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da utvrđene novčane kazne u tom dijelu nisu prestroge, tim više jer su novčane kazne ublažene ispod zapriječenog minimuma novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.

20. Stoga, bez obzira na navode okrivljenika iznijete u žalbi na pobijanu presudu, koji navodi nisu ničim dokumentirani, ovaj sud nije našao uvjeta za preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanje blaže kazne, budući da je ista već ublažena, smatrajući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati da se ubuduće klone ovakvih i sličnih prekršaja

21. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u pobijanom a ne preinačenom dijelu.

22. Nadalje, kako je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika pod točkom 1) i 2), sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.

23. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.