REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž -1429/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanE po punomoćnicima Dejanu Režiću i Željki Žugaj Studenac, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1257/2022 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1257/2022 od 31. srpnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi: Nalaže se tuženiku CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 56.156,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose navedene izrijekom i to od 11. studenog 2018. pa do 11. listopada 2022., sve u roku od 15 dana. " Točkom II. naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u suposjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]- [adresa], površine 928 m2, dvorište površine 779 m2, garaža površine 36 m2, kuća površine 113 m2, sveukupne ukupne površine 928 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica]-[adresa] površine 410 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina], slobodne od osoba, sve u roku od 15 dana. Točkom III. naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Tužiteljici je nadalje naloženo da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. srpnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Pobijanim rješenjem sadržanim u presudi i rješenju prvostupanjskog suda odlučeno je da se dopušta preinaka tužbe iz podneska od 14. travnja 2025.

Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da joj je presudom povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva iz čl. 48. st.1. Ustava RH kao i Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje uključuje pravo na mirno uživanje vlasništva.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplata iznosa od 26.156,19 eura koji je tuženik ostvario neosnovano od korištenja njezinog suvlasničkog dijela na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina], i to za raspolaganje predmetnih nekretnina u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2022., uz zahtjev za predaju u suposjed navedenih nekretnina.

7. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio relevantne činjenice (čl. 8. ZPP):

- da su stranke u postupku suvlasnici svako u ½ dijela nekretnine k.č.br. [katastarska čestica]- dvorište površine 779 m2, garaža površine 36 m2, kuća površine 113 m2, sveukupne ukupne površine 928 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica]-[adresa] površine 410 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina], koji se odnose na obiteljsku kuću i okućnice u [adresa];

- da se zgrada sastoji od tri etaže i to od prizemlja, gdje je ulaz, garaža, hodnik, kupaonica,veliki dnevni boravak s kuhinjskom nišom, izba, unutarnje stepenice za prilaz katu i vanjskoj terasi, djelomično natkrite terasom prvog kata, sve u korisnoj površini od 115,05 m2, na prvom katu unutarnje stepenice za prilaz stambenom potkrovlju, hodnik, kupaonica, vc- a, dvije sobe, dnevni boravak s kuhinjskom nišom i vanjska natkrita terasa površine 11,55 m2, te stambeno potkrovlje koje se sastoji od podesta, unutarnjih stepenica, hodnika, kupaonice, tri sobe, spremišta i dva balkona, u površini od 66,68 m2, uz pomoćnu građevinu na dijelu okućnice bruto površine od 21,20 m2;

- da je rješenjem istog suda poslovni broj R1-144/2019 od 2. ožujka 2021. utvrđeno da se predmetna nekretnina ne može geometrijski podijeliti na dvije samostalne i uporabne cjeline, sukladno suvlasničkim dijelovima, svakog u ½ dijela, te je time određeno da se razvrgava suvlasnička zajednica civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način,

- da je tužiteljica, kao najmodavac sa SR i MR, kao najmoprimcima, 11. rujna 2018. zaključila Ugovor o najmu, kojim je dan najmoprimcima u najam dio kuće koji se nalazi na adresi u [adresa], a koji se sastoji od svih prostorija na prvom katu, uključujući spavaću sobu s bračnim krevetom, kao i spavaću sobu s bračnim krevetom na drugom katu, te da najmoprimci imaju pravo koristiti sve kućanske aparate koji se nalaze u predmetu najma, kao i koristiti terasu, vanjski roštilj i jedno garažno mjesto u garaži;

- da je između tuženika, kao najmodavca i ĆR i GR kao najmoprimca, zaključen Ugovor o najmu 1. listopada 2018. kojim je najmodavac kao suvlasnik ½ dijela nekretnine k.č.br. [katastarska čestica]- garaža, dvorište i kuća, u obiteljskoj kući u [adresa], dao u najam na II. katu obiteljske kuće sobu broj 2 ĆR, a GR sobu nazvanu kabinet, tako da oba najmoprimca imaju pravo zajedničkog korištenja na II. katu kupaonice, hodnika i balkona, kao i na I. katu obiteljske kuće korištenja dnevnog boravka s kuhinjom, blagavaonicom, hodnikom, terasom i vjetrobranom, a u prizemlju dijela garaže, vc-a gdje se nalazi i perilica rublja i hodnik;

- da je između tuženika kao najmodavca i UR i GR kao najmoprimca, 29. rujna 2019. Ugovor o najmu, kojim je najmodavac kao suvlasnik ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dao na korištenje UR na II. katu sobu broj 1, a GR sobu broj 2, uz pravo zajedničkog korištenja na II. katu kupaone, hodnika i balkona, kao i pravo korištenja dnevnog boravka na prvom katu, sa kuhinjom blagavaonicom, hodnikom, terasom i vjetrobranom, a u prizemlju kuće korištenje dijela garaže, WC-a gdje se nalazi perilica rublja i hodnik, te su najmoprimci upoznati da je obiteljska kuća u suvlasništvu i postoji mogućnost da drugi suvlasnik iznajmi svoj dio;

- da je i zaključen Ugovor o najmu 2. srpnja 2020. između tuženika, kao najmodavca i PR, kao najmoprimca, kojim je utvrđeno da je najmodavac suvlasnik ½ dijela nekretnine k.č.br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da će najmoprimac koristiti na II. katu sobu broj 1., i sobu broj 2, s pripadajućom kupaonicom, hodnikom i balkonom, kao i pravo korištenja dnevnog boravka na prvom katu, sa kuhinjom blagavaonicom, hodnikom, terasom i vjetrobranom, te u prizemlju kuće korištenje dijela garaže , WC-a gdje se nalazi perilica rublja, ulaz, dio hodnika i stubišta, time da je upoznat da je obiteljska kuća u suvlasništvu i postoji mogućnost da drugi vlasnik iznajmi svoj dio;

- da je tuženik zaključio Ugovor o najmu 20. kolovoza 2021. kao najmodavac sa FR, RR i ĐR, kao najmoprimaca, kao suvlasnik 1/2 dijela nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da će FR koristiti na II . katu obiteljske kuće sobu broj 1., RR sobu broj 2., a ĐR kabinet-sobu, uz pravo sve troje najmoprimaca zajedničkog korištenja korištenja na II. katu kupaonice, hodnika i balkona, kao i pravo korištenja dnevnog boravka na prvom katu, sa kuhinjom blagavaonicom, hodnikom, terasom i vjetrobranom, a u prizemlju kuće korištenje vc-a gdje se nalazi perilica rublja, ulaz, dio hodnika i dio stubišta, te su najmoprimci upoznati da je obiteljska kuća u suvlasništvu i postoji mogućnost da drugi suvlasnik iznajmi svoj dio;

- da je i osnovom Ugovoru o najmu stana od 21. rujna 2022. isti sklopljen između tuženika kao najmodavca i FR, JR i ĐR, kao najmoprimaca, proizlazi da je najmodavac suvlasnik ½ dijela nekretnine k.č.br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],te da će najmoprimac FR koristiti na II. katu sobu broj 1., ĐR sobu broj 2., a JR kabinet-sobu, uz pravo sve troje najmoprimaca zajedničkog korištenja korištenja na II. katu kupaonice, hodnika i balkona, kao i pravo korištenja dnevnog boravka na prvom katu, sa kuhinjom blagavaonicom, hodnikom, terasom i vjetrobranom, te u prizemlju kuće korištenje WC-a gdje se nalazi perilica rublja, ulaz, dio hodnika i stubišta, te su najmoprimci upoznati da je obiteljska kuća u suvlasništvu i postoji mogućnost da drugi suvlasnik iznajmi svoj dio;

- nije sporno da su stranke prvotno zajednički iznajmljivale nekretninu i dijelile prihode osnovom zaključenih Ugovora o najmu, od 31. svibnja 2017. na 6 mjeseci, koji je produžen za 6 mjeseci;

- nije sporno da su saslušani svi svjedoci, pa tako i svjedok PR, koji je naveo da je u predmetnu nekretninu došao preko tuženika i da mu je tuženik rekao da koristi točno određeni dio kuće i da su počeli dolaziti 2019. a završili 2022.kao i da mu tuženik rekao da njegova sestra može doći u kuću bilo kada, u svoj dio kuće, i da to njemu nije smetalo, jer je kuća ogromna, te da će o tome razgovarati ako do toga i dođe;

- svjedok ČR je naveo da je bio u fazi traženja stana, obzirom je sa tuženikom prijatelj i kum, da mu je isti predložio da bude u toj kući dok si ne nađe stan, s time da ukoliko on ili sestra nađu najmoprimca da će on morati izaći iz te kuće, a da je u kući boravio cca 2 mjeseca i da mu tuženik nije naplatio sto stanovanje;

- svjedok JR je navela da joj je tuženik objasnio o čemu se radi, da je kuća u suvlasništvu, i koje dijelove kuće mogu koristiti, a što je definirano Ugovorom o najmu;

- svjedok NR koju je predložila tužiteljica, iskazuje da je njezin sin određeno vrijeme tražio smještaj, da je u razgovoru s tužiteljicom došla do njezine ponude da mu može iznajmiti dio kuće za neki manji iznos, time da će on održavati okućnicu i pokositi što je potrebno, te da je to bilo negdje prije 5 i pol godina,a kada se njezin sin useljavao da su bili na licu mjesta on, ona, tužiteljica, tuženik i njegova supruga, te je tužiteljica njezinom sinu pokazala koju će sobu koristiti, dnevni boravak, kuhinju i kupaonu, kao i da je plaćanje najma bilo dogovoreno samo s tužiteljicom.

8. Prvostupanjski je sud na tako utvrđeno činjenično stanje zaključio da zahtjev tužiteljice nije osnovan, primjenom odredbe čl. 161. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (("Narodne novine" broj 91/1996., 68/98., 137/99., 22/00., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZV) kao i uz čl. 164. ZV i prihvaćajući iskaz tuženika da je tužiteljica nakon ostavinske rasprave dobila Master ključ, šifru od alarma, da su klizna vrata koje je on zaključao jer su bili studenti u kući, a u tim su se prostorijama nalazile neke vrijedne stvari i nije želio da najmoprimci ulaze u te prostore, te da je o svom trošku napravio ključ od tih kliznih vrata, i rekao tužiteljici da slobodno napravi taj isti ključ, međutim, kada je ona rekla da želi da se ta vrata otključaju, da je on to napravio i da su ta vrata od 2019. otključana i nisu cijelo vrijeme bila zaključana,već samo kada su bili ti prvi studenti, a kasnije da su ta klizna vrata bila otključana i ne sprječavaju da se uđe u ostali dio kuće.

8.1. Cijeneći i svjedočenje JR koja je navela da su u kući njih tri studentice, i prvi dan da je došla tužiteljica i rekla da ne može ući u kuću, da nema ključ i da nije u posjedu, a drugi dan da je ona čula korake u boravku, otvorila vrata i vidjela tužiteljicu i dva policajca kako pričaju na stubištu ispred dnevnog boravka, te da je dala ugovor o najmu i potvrdu o prebivalištu, kao i da je tužiteljica drugi dan morala otvoriti kapiju i dvoja vrata da bi ušla u kuću jer to se bez ključa ne može otvoriti, a to posebice jer je i sama tužiteljica u svom iskazu navela da ima jedan ključ s kojim je mogla otvoriti vanjska vrat, zatim ulazna vrata od kuće i još nekih drugih prostorija u kući. Iz toga evidentno proizlazi da tuženik nije tužiteljici oduzeo suposjed predmetne nekretnine, te da je tužiteljica u posjedu iste.

8.3. Uz to, stav je prvostupanjskog suda da se da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 230 ZOO-a, slijedom čega bi potraživanje tužiteljice u razdoblju od 11. studenog 2018. do 11. rujna 2019., bilo u zastari s obzirom da je tužba podnesena dana 26. rujna 2022.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a i na koje ukazuje tužiteljica.

10. Pobijana presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, izreka nije nerazumljiva niti proturječna razlozima kao što presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski je sud i proveo dokaze koje je smatrao važnima radi utvrđenja bitnih činjenica te je iste analizirao i nastavno pravilno je i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ovaj spor, te je u bitnome i pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da nisu saslušani svi predloženi svjedoci, obzirom je saslušano 13. svjedoka, a predložena kao svjedok majka stranaka, stara 82 godine, nije saslušana obzirom je to i sama zatražila, da je se ne saslušava, dok predloženi svjedok VR, nije saslušana, obzirom na njezinu obavijest da radi i živi u [adresa], te joj poslodavac ne odobrava izostanak, dok je predloženi svjedok BR preminuo.

12. U odnosu na iskaz NR, da bi tuženik dolazio u te prostorije koje su njima bile iznajmljene, pio vodu, proizlazi i iz iskaza tuženika da nije smetao najmoprimce tužiteljice, već je i u to vrijeme farbao ogradu ispred kuće i imao radove u kući, pa da je znao otići po čašu vode, kao i da je vidio da koriste njegov frižider i ukazao im da imaju drugi hladnjak.

13. Iskazom PR ne proizlazi da je najam bio za više osoba, obzirom da je naveo da su u kući bili on, supruga i sin, a u posjetu su znali doći mama, baka i prijatelji kojih ima puno u [adresa]. Iz njegova iskaza proizlazi da mu je tuženik rekao da koristi točno određeni dio kuće, i to dvije sobe na II. katu, te kuhinju i dnevni boravak na I. katu, a njegova sestra – tužiteljica da može doći bilo kada u svoj dio kuće i da to njemu nije smetalo.

13.1 Stoga cijeneći navedene iskaze prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se valjaju primijeniti odredbe ZV-a, a ne Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05). Odredbom čl. 42. st.1. ZV-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a čl. 46. st.1. ZV-a, propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Time svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari i suvlasnik ima pravo zahtijevati da mu nepošteni suvlasnik, koji je isključivo posjedovao stvar, naknadi koristi koje je imao u vrijeme posjedovanja u visini suvlasničkog dijela.

14. Za odluku o osnovanosti osnove predmetnog zahtjeva za isplatu, odlučno je činjenično stanje da li tuženik koji je u predmetnoj kući suvlasnik, po osnovi svog suvlasničkog prava u ½ dijela, ima pravo na suposjed stana sa tužiteljicom, kao suvlasnicom kuće, u dijelu od ½, te da li koristi cijelu kuću i onemogućuje tužiteljicu u izvršavanju njezinog suvlasničkog prava na suposjed. Obzirom i na nesporno utvrđenu činjenicu da je tužiteljica cijelo vrijeme dok su najmoprimci bili u stanu imala ključ od kuće, da tuženik nije mijenjao bravu, kao i činjenica da je tužiteljica bila u toj kući, i da je ona prethodno iznajmila navedenu kuću u odnosu na dio koji smatra svojim suvlasništvom, te da je nakon toga tuženik iznajmio druge prostorije i time nije onemogućavao tužiteljicu u izvršavanju suposjeda, ne postoji obveza tuženika da plati tužiteljici naknadu za korištenje kuće u utuženom iznosu.

15. Dakle, ne radi se o isplati tražene koristi prema odredbi čl. 1120. ZOO, kojom je propisano da kada netko tuđu stvar uporabi u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist, koju je imao od uporabe, jer je pogrešno da je tuženik koristio predmetnu kuću izvan granica ovlaštenja, kada je u okviru svog suvlasničkog dijela i koristio taj dio koji je i davao u najam i koje ovlaštenje mu pripada osnovom odredbe čl. 42. ZV-a, slijedom čega i nije uporabio suvlasnički dio tužiteljice i na taj način ostvario korist koju bi bio dužan naknaditi, kako to i pravilno smatra sud prvog stupnja.

16. Uporaba tuđe stvari u svoju korist poseban je oblik stjecanja bez osnove, pa isplata koristi dolazi u obzir samo u slučaju kada stvar nije moguće vratiti jer po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti je, a ako to nije moguće, npr. ako je stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, naknaditi vrijednost postignute koristi.

17. Time je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 164. ZV i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-188/09-7 održane 26. listopada 2009. i broj Su-IV-127/13 održane 14. studenog 2013. Time je i pravilno zaključeno da je tuženik pošteni posjednik i sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a, kao pošteni posjednik tuđe stvari koji nemaju pravo posjedovati, moraju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao, i od nje imao koristi, primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno, pa stoga nije dužan tužiteljici isplatiti traženu naknadu jer tužiteljicu nije niti isključio iz posjeda, odnosno suposjeda predmetne kuće.

18. Tuženik, kao suvlasnik ½ dijela kuće i kao takav zakonit posjednik, nije dužan platiti tužiteljici naknadu za korištenje toga dijela, a sve i prema odredbi čl. 164. ZV.

19. Time je i pravilno zaključeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici u ½ dijela predmetne kuće, prema ostavini iza njihovog pok. oca, kao i da tuženik provedenim dokazima nije davao u najam dio suvlasništva na koje je i tužiteljica polagala svoje pravo, koje proizlazi iz njezinog zaključenog ugovora o najmu, pa tuženik nije onemogućavao ulazak u kuću niti je protupravno isključivao tužiteljicu iz posjeda, odnosno suposjeda, već svoje pravo suposjeda tužiteljica – svojom voljom i nije posebno izvršavala.

20. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

21. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka, sukladno čl. 166. ZPP.

U Puli-Pola 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić