Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Diane Pavlečić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GE, radi djela prekršaja iz čl. 87. st. 1. t. 19. i st. 3. Odluke o komunalnom redu Grada Cresa (Službene novine PGŽ br. 42/20 i Službene novine Grada Cresa br. 6/22, 7/24), odlučujući o žalbi tužitelja Grada Cresa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 27. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-1736/2025-3, na sjednici vijeća održanoj 11.  veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Grada Cresa i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni GE je na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točka 19. i stavak 3. (ispravno članak 87. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 19.) Odluke o komunalnom redu Grada Cresa, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenom stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekšajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Odredbom čl. 50. st. 1. Odluke o komunalnom redu propisano je da tende i suncobrani koji se postavljaju na odobrenu javnu površinu poslovnog prostora koji se nalazi unutar registrirane povijesne cjeline naselja Cres, moraju biti od akrilnog platna tamnoplave boje, bez istaknutih reklama i natpisa, izuzev natpisa s nazivom poslovnog prostora, koji može biti ispisan na rubnom dijelu tende ili suncobrana tamnoplave boje.

5.1. Odredbom čl. 87. st. 1. t. 19. i st. 3. propisano je kažnjavanje fizičke osobe obrtnika i osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti, ako postavi tende i suncobrane na javnu površinu bez suglasnosti i u suprotnosti s čl. 50. st. 1. Odluke. Naime, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je naznačen u optužbi nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 87. st. 3. u vezi st. 1. t. 19. Odluke o komunalnom redu Grada Cresa. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okrivljeni optužuje, a na način kako je činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj.

6. Naime, okrivljenik se tereti da je imao postavljen suncobran žute boje s reklamnim natpisom "Coca – Cola" na području ulice Pod urom, točnije na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protivno Odluci o komunalnom redu Grada Cresa.

7. Takav opis djela sadržan u optužnom aktu i po ocjeni ovog suda predstavlja u bitnome samo djelomično zakonski opis prekršaja i to samo dio zakonske odredbe čl. 87. st. 3. u vezi st. 1. t. 19. Odluke o komunalnom redu Grada Cresa, bez konkretizacije odlučnih činjenica, a posebno glede obavljanja obrta.

8. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su između ostalog i konkretne radnje, odnosno propusti okrivljene moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekrša.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sve utvrđeno na temelju zakonito provedenog dokaznog postupka, jer se ispunjenje bića prekršaja razmatra u odnosu na činjenični opis optužbe, a ne u odnosu na obrazloženje optužbe. Prvostupanjski sud nije mogao u postupku utvrđivati postojanje odlučnih činjenica koje nisu uopće navedene u činjeničnom optužnog prijedloga, a koje čine biće predmetnog prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret.

10. Iz navedenog je vidljivo da djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak po propisu nije prekršaj pa je ispravno prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika za predmetno djelo oslobodio od optuže.

11. Treba navesti da prvostupanjski sud, u smislu čl 161. st. 6. Prekršajnog zakona, nije ni trebao predstavnika tužitelja pozvati da dopuni optužni prijedlog. Naime, čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, propisano je: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, koja zakonska odredba isključuje pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu. Međutim, postupanje prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da je pravilno donio odluku o oslobođenju okrivljenika optužbe na temelju čl. čl 161. st. 6. Prekršajnog, jer djelo za koje se okrivljeni optužuje po propisu nije prekršaj.

12. Slijedom iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 11.  veljače 2026.

Zapisničar : Sudac izvjestitelj: Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r. GEĆP, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.