Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Poslovni broj: Pp-3855/2022-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, uz sudjelovanje zapisničarke Jane Puškarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice UO, zbog djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama) pokrenutom optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, KLASA: 211-07/22-5/23920, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 5. rujna 2022., nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti okrivljenice i njezinog branitelja, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), 10. veljače 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenica UO, po nadimku U, kćer L i D rođene T, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju dipl. ekonomist, vlasnica obrta [obrt], VSS, iznos primanja oko 1.200,00 eura mjesečno, razvedena, majka jednog djeteta, neodlikovana, srednjeg imovinskog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana - prema vlastitoj izjavi, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v a j e
što je
dana 3. rujna 2022. u 00:10 sati upravljala osobnim automobilom marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka], i kretala se naseljem Meja Gaj iz smjera Hreljina u smjeru Praputnjaka, dolaskom kod autobusne stanice u naselju Meja Gaj je zaustavljena te joj je poradi sumnje na prisutnost alkohola u organizmu, budući da je izjavila da je oko 18:00 sati prethodnoga dana popila dva piva, a prilikom postupanja se osjetio zadah na alkohol, ponuđeno alkotestiranje mjernim uređajem Dräger ARHH 0276, međutim, okrivljenica nije postupala po uputama policijskog službenika, odnosno tvorničkim uputama proizvođača uređaja,
dakle, kao vozač motornog vozila se odbila podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu,
čime je počinila prekršaj iz članka 282. stavka 9. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pa se na temelju navedene zakonske odredbe okrivljenici
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka od po 220,00 eura (dvjesto dvadeset eura), s time da je prvi obrok dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, a ostalih pet obroka je dužna platiti do 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu do isplate. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenica se upozorava da će se smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena ako u roku koji je određen ovom odlukom za plaćanje kazne u obrocima uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 880,00 eura (osamsto osamdeset eura).
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 138. stavkom 2. točkama 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 33,70 eura (trideset tri eura i sedamdeset centi) u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, kao ovlašteni tužitelj, podnijela je optužni prijedlog KLASA: 211-07/22-5/23920, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 5. rujna 2022. protiv okrivljenice UO, zbog djela prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude.
1. Nakon počinjenja prekršaja Zakon o sigurnosti prometa na cestama je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 114/22.), Zakonom o povlasticama u prometu ("Narodne novine" broj 133/23.) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 145/24). Sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, utvrđeno je da se u ovom postupku ima primijeniti sada važeći propis jer je, s obzirom na propisane kazne, blaži za okrivljenicu.
2. Ispitana na glavnoj raspravi, okrivljenica je u prvom redu izjavila da se ne smatra krivom za terećeni prekršaj. U svoju obranu je iskazala da je točno da je 3. rujna 2022. u 00:10 sati upravljala automobilom marke Audi reg oznake [registarska oznaka] i kretala se naseljem Meja Gaj iz smjera Hreljina u smjeru Praputnjaka. sjeća se da je vidjela zaustavljeno policijsko vozilo na ugibalištu, s upaljenim dugačkim svjetlom, a nisu bila upaljena rotacijskim svjetla. Nastavila je vožnju i vidjela da je policijsko vozilo krenula za njom, tada s rotacijskim svjetlima, te se zaustavila na autobusnoj stanici. Navodi kako je prethodnoga dana, vraćajući se s posla na Krku, bila kod prijatelja LO u [adresa], budući da je on slavio rođendan. Na zamolbu prijatelja, budući da jedino ona u društvu nikada ne pije, išla je kupiti pive, nakon čega je jednu malu Karlovačku pivu popila, otvorili su joj i drugu, ali je od nje popila samo malo. Naglašava da se i ranije toga dana loše osjećala, mislila je da ima covid, testirala se te je test bio negativan. Naglašava da boluje od bronhijalne astme uslijed koje povremeno ima problema s kratkoćom daha. Nadalje opisuje kako je večer provela kod prijateljeve majke G te je u dogovoru sa svojim sinom trebala ići po njega, budući da je on bio na rođendanu svoje prijateljice. Navodi da je i zaspala te se probudila u 23:30 i krenula prema kući. Sudu daje kao dokaz ispis poziva navodeći da se djetetu javila u 23:54 te napominje da je po njega došla tek u 01:23 sati. Nastavno opisuje postupanje policijskih službenika navodeći da su ju tražili vozačku i prometnu dozvolu, da jedan službenik već bio nervozan, pitao ju je je li konzumirala alkoholna pića, ona mu je odgovorila kao što je ranije navela, pa ju je pitao hoće li se podvrgnuti alkotestu, na što je pristala. Međutim, prilikom puhanja u aparat nije imala dovoljno daha, da je već prilikom uzimanja zraka osjetila škakljanje u grlu koje joj je izazivalo kašalj te nije imala dovoljno daha da bi aparat reagirao. Navodi da je tri puta pokušala puhati, međutim da nije mogla na pravilan način ispuhati dovoljno zraka, da je rekla policijskim službenicima da ju vode na vađenje krvi, oni su u jednom trenutku i rekli da će ju voditi na vađenje krvi, a ne zna zašto ju nisu odveli na vađenje krvi. Policijski službenik je rekao da će navesti da je odbila testiranje pa neka na sudu dokazuje. Navodi da je policijskim službenicima rekla da ima zdravstvenih problema vezanih uz astmu i kratkoću daha, kao i da se općenito ne osjeća dobro. Službenici su joj rekli da čeka u autu, oni su napisali zapisnik i pozvali ju da izađe i potpiše. Ona je zapisnik pročitala i vidjela da u njemu nije navedeno sve kako se dogodilo te da je navedeno kako nema primjedbe, pa je takav zapisnik odbila potpisati.
2. Okrivljenica je predala sudu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o svojem zdravstvenom stanju, dijagnozama i propisanim lijekovima.
3. Nadalje okrivljenica napominje da je o postupanju policijskih službenika podnijela predstavku načelniku Postaje prometne policije Rijeka i to e-mailom i preporučenom poštanskom pošiljkom o kojoj kao dokaz predaje sudu potvrdu primitka, a e-mail prosljeđuje sudu. Ističe da nije primila odgovor na predstavku.
4. Na upit branitelja, okrivljenica odgovara da je policijskim službenicima rekla da je voljna podvrgnuti se vađenju krvi radi utvrđivanja prisutnosti alkohola. Također odgovara da je pred njima kašljala i da im je rekla da boluje od astme. Na daljnji upit branitelja okrivljenica odgovara da joj je policijski službenik rekao da je prema njegovoj evidenciji ona 2017. godine vozila pod utjecajem alkohola, međutim ona ističe da nikada nije kažnjavana za vožnju pod utjecajem nedopuštene količine alkohola te misli da je moguće došlo do greške zbog registarskih oznaka automobila.
5. Na upit o njezinim osobnim prilikama i imovinskom stanju, okrivljenica odgovara da živi s majkom i sinom u majčinoj kući, nije vlasnica nekretnina, vlasnica je automobila marke Audi iz 2005. godine te nema druge vrijedne pokretnine.
3. U dokaznom postupku je najprije pročitana dokumentacija priložena optužnom prijedlogu, pa je tako pročitana obavijest na temelju članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona od 3. rujna 2022., u kojoj je, između ostalog, navedeno da će se protiv okrivljenice podnijeti optužni prijedlog za počinjeni prekršaj iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je upravljala motornim vozilom, zaustavljena je, nije postupala po uputama policijskog službenika kako koristiti alkometar marke Drager ARHH 0276 te se odbila podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, a da je policijski službenik prilikom postupanja osjetio zadah na alkohol. Naznačeno je da je obavijest dostavljena okrivljenici u 00:37 sati, da je ona odbila potpisati primitak te da joj je obavijest dostavljena na ruke.
4. Potom je pročitan zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu UO od 3. rujna 2022. u kojem je navedeno da je ispitanica izjavila da je konzumirala dva piva prije 6 sati, navedeno je da je ispitanik upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja i upozoren da odbijanjem čini prekršaj iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da odbija ispitivanje; nije postupio po uputama policijskog službenika, odnosno tvorničkim uputama proizvođača uređaja, da je postupanje započelo 3. rujna 2022. u 00:10 sati u Hreljinu, Meja Gaj bb, a ispitivanje nije izvršeno. Naznačeno je da ispitanica nema primjedbe, da je odbila potpisati zapisnik i da joj je isti dostavljen na ruke.
6. Pročitana je i naredba od 3. rujna 2022. o određivanju mjere opreza UO kojom joj je naređena zabrana upravljanja vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje s trajanjem od 3. do 11. rujna 2022.
7. Nastavno je pročitana i razgledana dokumentacija koju je u spis predala okrivljenica, i to liječnička potvrda od 10. listopada 2025. o dijagnozama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona pacijentice UO (između ostalih J04, što označava akutnu upalu grkljana i dušnika - akutni laringitis i traheitis, te J37, što označava kroničnu upalu grkljana i dušnika - laringitis i laringotraheitis) te da povremeno uzima Ventolin i Controloc; zatim izvod iz kartona pacijenta o pregledu od 5. rujna 2022. kada joj je ustanovljeno crveno grlo te su joj propisani lijekovi Pholcodin, Ventolin i Doksiciklin; priložen popis propisanih lijekova s naznakom njihove namjene, uvjerenje o nemogućnosti korištenja sigurnosnog pojasa za vrijeme vožnje u motornom vozilu iz zdravstvenih razloga od 27. lipnja 2017., fotografije lijekova i računa za lijekove, i nalaz od 11. srpnja 2025. kada je okrivljenici dijagnosticiran J20 – akutni bronhitis i R07.3 – druga bol u prsištu.
8. U dokaznom je postupku pročitana i kasnije dostavljena medicinska dokumentacija Dječje bolnice za alergijske bolesti, Veli Lošinj i Dječje bolnice Kantrida iz 1981. i 1982. godine, koja potječe iz djetinjstva okrivljenice kada je bila na liječenju zbog respiratornih bolesti, a koju je okrivljenica priložila kao dokaz cjeloživotnog zdravstvenog problema s naznačenim dijagnozama.
9. Pročitana je i predstavka okrivljenice, upućena 3. rujna 2022. elektroničkom poštom Postaji prometne policije Rijeka, potvrda o primitku poštanske pošiljke od 5. rujna 2022., upućena načelniku Postaje prometne policije Rijeka te je izvršen uvid u izlist telefonskih poziva od 2. i 3. rujna 2022.
10. Sud je pročitao podatke Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenicu iz kojih proizlazi da okrivljenica unatrag tri godine nije prekršajno osuđivana.
11. Okrivljenica i njezin branitelj su stavili primjedbu na izvedene dokaze sadržaja koji je iznesen u obrani okrivljenice. Branitelj je predložio da se u postupku kao svjedoci ispitaju policijski službenici koji su postupali predmetne prilike, na okolnost njihovog cjelokupnog postupanja, a posebno provođenja alkotestiranja.
5. U nastavku dokaznog postupka, u prisutnosti okrivljenice i njezinog branitelja, ispitan je svjedok DO, policijski službenik u Postaji prometne policije Rijeka. Pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, svjedok je iskazao da se ne sjeća detalja predmetnog događaja, s obzirom na protek vremena od istoga, da je po spisu vidio da se radilo o redovnoj kontroli na Hreljinu, da je okrivljenici ponuđen alkotest, da joj je više puta objašnjavao kako se puše u aparat, da je dovoljno puhati 4 do 5 sekundi, da je okrivljenica više puta pokušavala puhati u aparat, ali da to nije bilo uspješno pa se po tome može samo zaključiti da ne želi postupiti po uputi policijskog službenika. Napominje da nije problem napuhati u predmetni aparat, da to može i malo dijete.
12. Na upit sutkinje sjeća li se je li okrivljenica imala nekakve probleme prilikom puhanja u alkometar, svjedok izjavljuje da se ne sjeća konkretnog slučaja, ali u pravilu, kada netko ne želi pravilno puhati u alkometar, počne puhati i nakon sekunde-dvije stane, misli da je tako bilo u predmetnom slučaju. Napominje da nije potreban neki poseban napor da se pravilno puše u alkometar, da je potrebno samo kontinuirano ispuhivati zrak 4 do 5 sekundi, nije potrebno nekakvo naprezanje, čak nije potrebno uzeti puno zraka. Na daljnji upit jeli okrivljenica kašljala prilikom pokušaja puhanja, svjedok izjavljuje da se toga ne sjeća, ali da i kašalj u pravilu ne smeta za pravilno alkotestiranje. Na upit je li okrivljenica policijskim službenicima govorila da ima zdravstvenih problema vezanih uz astmu, svjedok izjavljuje da se toga ne sjeća.
13. Na upit sutkinje je li okrivljenici ponuđeno utvrđivanje koncentracije alkohola u organizmu analizom krvi i urina, svjedok izjavljuje da nije, da to u redovnoj kontroli ne nude ispitanicima, osim ako se ne slažu s rezultatom koji pokazuje alkometar. Na daljnji upit je li okrivljenica tražila da ju vode na vađenje krvi i urina, svjedok izjavljuje da se toga ne sjeća, ali da je to tražila, da bi ju vjerojatno i odveli na Sušak, da im to ne predstavlja problem, da se ispitanika odveze na hitni prijem u KBC gdje se provede testiranje i pričekaju se rezultati.
14. Upitan sjeća li se da je na njihovo postupanje predmetne prilike bio podnese prigovor od strane okrivljenice, te sjeća li se da bi bio pozvan na očitovanje od strane nadređenih, svjedok odgovara da se toga ne sjeća.
15. Na upit branitelja okrivljenice što se kontrolira prilikom redovne prometne kontrole, svjedok odgovara da se kontrolira osoba i vozilo te nabraja što se pritom sve gleda. Na upit kontrolira li se korištenje pojasa i mobitela u vožnji, svjedok odgovara potvrdno, a na upit sjeća li se je li okrivljenica predmetne prilike bila vezana sigurnosnim pojasom, svjedok odgovara da se ne sjeća, da pretpostavlja da je bila. Na upit bi li, da nije bila vezana, postupali prema njoj i zbog toga prekršaja, svjedok odgovara da moguće da bi. Upitan sjeća li se da je okrivljenica u prometnoj dozvoli imala nekakvu medicinsku dokumentaciju, svjedok odgovara da se ne sjeća, da znaju svašta vidjeti među dokumentima koje vozači predaju, ali da to njih ne zanima, da to vrate vozaču.
16. Upitan po branitelju sjeća li se riječi koje je uputio okrivljenici prilikom ispisivanja zapisnika, odnosno prilikom uručenja istog okrivljenici, svjedok izjavljuje da se ne sjeća da bi joj nešto posebno govorio, da u tim prilikama slijedi eventualno objašnjenje za koji prekršaj će se teretiti. Na upit je li mu okrivljenica nešto prigovorila, svjedok odgovara da svaka stranka nešto prigovara ako nije suglasna s utvrđenim prekršajem, da se konkretnih prigovora ne sjeća. Nastavno odgovara da je okrivljenica odbila potpisati zapisnik o alkotestiranju i obavijest o pokretanju prekršajnog postupaka, a na upit zašto je odbila potpisati, odgovara da vjerojatno zato što nije bila suglasna s utvrđenim. Napominje da se potpisom zapravo potvrđuje da stranka prima dokument, a ne da je suglasna sa sadržajem, ali okrivljenica je u konkretnom slučaju odbila potpisati.
17. Okrivljenica je prigovorila navodu svjedoka da joj nije ponudio vađenje krvi i urina te ističe da joj je to ponudio, na što svjedok izjavljuje da se, s obzirom na protek vremena, toga doista ne sjeća.
18. Svjedok napominje da je po njegovom sjećaju okrivljenica prije postupka alkotestiranja izjavila da je konzumirala neka alkoholna pića, a osim toga, s obzirom da je na ročištu čuo da se spominje da ima problema s astmom, navodi da su i drugi ispitanici s astmom uspješno odradili alkotestiranje.
19. Na upit branitelja koliko je ispitanika s astmom uspješno alkotestirao, svjedok odgovara da se o tome ne može izjasniti, a napominje da je bilo slučajeva kada su se ljudi žalili na kašalj i doista kašljali, ali su uspjeli napuhati tih 4 do 5 sekundi.
20. Upitan po branitelju je li u Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika navedeno utvrđivanje medicinskog stanja i prosudba istog, svjedok odgovara da za to treba imati medicinsku dokumentaciju.
6. Branitelj je stavio prigovor na iskaz svjedoka ukazujući da se svjedok koristi općenitim formulacijama i generalizacijom stanja u redovnim kontrolama, a da svojim iskazom ni na koji način nije otklonio dvojbu u niti jednu spornu činjenicu koju je sporila okrivljenica. Ne sjeća se niti jednog konkretnog detalja, no navodi uobičajena postupanja koja međutim ovdje nisu primijenjena na okrivljenu. Da je zaista postupao kako sam navodi da je postupao, vidio bi medicinsku dokumentaciju koja je nesporno bila unutra, a za koju sam pak kontradiktorno navodi da bi mu bila bitna u prosudbi medicinskog stanja, dok kaže da prilikom kontrole niti ne gleda. Svaki njegov pokušaj da se sjeti okrivljene se svodi na to kako drugi postupaju, kako to "može i malo dijete", što obrana smatra apsolutno neprimjerenim, s obzirom da se isti protuzakonito i ponižavajuće, suprotno svojim ovlastima, upušta u prosudbu medicinskog stanja i posljedice takvog stanja.
7. U postupku je potom pribavljen i pročitan dopis načelnika Policijske uprave primorsko - goranske od 23. prosinca 2025., upućen načelniku Postaje prometne policije Rijeka i priložen mu odgovor stranci UO od 28. rujna 2022., povodom njezine pritužbe na rad policijskih službenika Postaje prometne policije Rijeka iz rujna 2022., te je izvršen uvid u priloženu dostavnicu s datumom primitka 6. listopada 2022., za pošiljku upućenu UO.
21. Branitelj okrivljenice, nakon pročitanih dokaza izjavljuje da u bitnom dijelu navedeni dopis potvrđuje navode iz obrane okrivljenice, a najbitnije da je dala do znanja službeniku da ima astmu te negiraju da su ponudili vađenje krvi i urina, a što je okrivljena sama istaknula, da im je uslijed svoje bolesti ponudila. Također, kako istome ne prileži pisano očitovanje navedenih policijskih službenika, da nije jasan način na koji su njihovi navodi prikupljeni i uobličeni u dopis.
8. Završno je branitelj izjavio da je na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka jasno da okrivljenicu treba osloboditi od prekršajne odgovornosti. Prije svega, da je dokazni standard da je potrebno utvrditi nečiju krivnju i odgovornost na nedvojben način, a što je ovdje osporeno i medicinskom dokumentacijom i cjelovitom obranom koja nije iznesena samo na sudu, već od prvog trenutka kada je krenulo postupanje protivno Zakonu o policijskim ovlastima policijskog službenika koji je ispitan. Da njegov formulaični i općeniti iskaz ni na koji način nije potvrdio sadržaj optužnog prijedloga, već da je potvrdio navode iz obrane i ostavio dojam generalizirajućeg i zapravo bešćutnog postupanja, koje suprotno zakonu ne uzima u obzir sve činjenice koje trebao. Da je uzeo predmetne činjenice u obzir, shvatio bi da okrivljena nije bila vezana, da je u vozačkoj dozvoli stajao razlog zašto nije trebala biti vezana, te da postoji zaista dokazana objektiva nemogućnost da okrivljena ispuše zrak u mjerni uređaj. Kako bi ispravno postupao u predmetnoj situaciji, ako već tvrdi da mu nije ponuđeno vađenje krvi, u što da ozbiljno sumnjaju, tada je bio dužan navedeno otkloniti na način da je odvede na vađenje krvi odnosno urina. Misli da je jasno zašto to nije napravio - jer je jednostavnije bilo njemu napisati zapisnik i reći okrivljenoj rješavajte to na sudu, nego da je napravio jednu jednostavnu radnju i time otklonio svaku dvojbu. S obzirom na navedeno, nije bitno možda ovdje i samo za okrivljenu, nego i za sve koji se mogu naći u istoj poziciji, policijski službenik je osoba od javnog povjerenja, međutim to povjerenje u slučaju sporenja uvijek mora proći provjeru. Stav je obrane da provjeru nije prošao, da nije dokazao svoje tvrdnje iz optužnog prijedloga, već je ostavio aljkavo i nedostatno činjenično stanje. Slijedom navedenog moli se sud da uvaži navedeno činjenično stanje te da ne nagradi podnositelja prijedloga na temelju ovako manjkavog postupanja, već da okrivljenicu oslobodi od optužbe, čime će se jedino osigurati da se u svim drugim slučajevima ispravno postupi, i ako je netko zaista kriv, provede dužni postupak da bi se to dokazalo.
22. Okrivljenica se pridružila završnoj riječi branitelja te dodala da ovakvo postupanje policijskih službenika do sada nije doživjela.
9. Prema članku 282. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, policijski službenik može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.
23. U stavku 4. istoga članka, propisano je da su osobe iz stavka 1., kao i iz stavka 2. i 3. ovoga članka, dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika.
24. A prema članku 282. stavku 9. istoga Zakona, novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana, kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.
10. Na temelju ovako provedenog postupka, razmotrivši navode obrane okrivljenice te analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog dokaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, Sud nalazi utvrđenim da je okrivljenica u naznačeno vrijeme i na navedenom mjestu kao vozač na cesti upravljala automobilom marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka], da su je policijski službenici zaustavili i ponudili joj ispitivanje prisustva alkohola u organizmu uporabom alkometra te da ona prilikom pokušaja alkotestiranja nije postupala po uputama policijskog službenika o načinu puhanja u uređaj kako bi isti pokazao rezultat mjerenja.
25. Okrivljenica niti ne poriče da je vozilom upravljala, kao i da je dan ranije konzumirala određenu količinu alkohola, ali ukazuje na svoje zdravstvene poteškoće respiratorne prirode pa ističe da je prilikom uzimanja zraka radi puhanja u alkometar osjetila škakljanje u grlu koje joj je izazivalo kašalj te nije imala dovoljno daha da bi aparat reagirao. Navodi i da je rekla policijskim službenicima da ju vode na vađenje krvi, da su i oni u jednom trenutku rekli da će ju voditi na vađenje krvi, ali da to nisu učinili, već su u zapisniku naveli da je odbila alkotest.
26. Sud smatra da izneseni navodi okrivljenicu ne oslobađaju od odgovornosti za počinjeni prekršaj. Naime, iako Sud nije posumnjao u vjerodostojnost dostavljene medicinske dokumentacije, odnosno da okrivljenica ima ranije naznačene dijagnoze, ne smatra da iste okrivljenicu sprječavaju u postupanju po uputi policijskog službenika, a radi pravilne upotrebe alkometra. Radi se o uređaju vrlo jednostavne upotrebe, u koji je potrebno samo ravnomjerno puhati zrak nekoliko sekundi, što ne izaziva poseban napor niti iziskuje uzimanje veće količine zraka. Prema dokumentaciji iz spisa, okrivljenica se nakon spornog događaja liječniku obratila nakon dva dana, kada joj je konstatirano crveno grlo, što ukazuje na činjenicu da se nije radilo o toliko teškim akutnim simptomima koji bi okrivljenicu doista onemogućili u ispuhivanju zraka kroz svega nekoliko sekundi. Stoga i sud smatra da je pravilan zaključak policijskog službenika da se, iako je prvotno prihvatila ispitivanje, svojim višekratnim faktičkim nepostupanjem po uputi policijskog službenika prilikom pokušaja provođenja mjerenja alkometrom, okrivljenica doista odbila podvrgnuti ispitivanju prisustva alkohola u organizmu.
27. Nadalje valja navesti da iz citiranih odredaba članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno proizlazi da se vozač najprije dužan podvrgnuti alkotestu i pritom postupati prema zahtjevima policijskog službenika, a tek potom, ako smatra da postoje razlozi zbog kojih rezultat mjerenja nije pravilan, može zahtijevati vađenje krvi i uzimanje urina u zdravstvenoj ustanovi.
28. Takav stav zauzima i Visoki prekršajni sud RH, primjerice u presudi Ppž-5261/2024 od 27. ožujka 2025., u kojoj navodi: „Imajući u vidu citiranu odredbu zakona i obranu okrivljenika u kojoj je potvrdio da je odbio ponuđeni alkotest, iako je okrivljenik tražio vađenje krvi i urina, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja za koji se tereti. Okrivljenik je bio obvezan testirati se ponuđenim alkotestom od strane policijskog službenika, a ukoliko bi smatrao da postoje razlozi zbog kojih rezultat tog testiranja ne bi bio pravilan, mogao je tada tražiti vađenje krvi i urina, jer je odbijanjem ponuđenog alkotesta počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a.“
29. Iskaz svjedoka, policijskog službenika koji je predmetne prilike obavljao poslove nadzora vozila i vozača u prometu na cesti, sud je ocijenio iskrenim i sukladnim njegovom sjećanju. Isti je jasno i životno uvjerljivo iskazivao o načinu svojeg redovitog postupanja u usporedivim slučajevima, budući da se detalja konkretnog događaja nije sjećao, a što je razumljivo s obzirom na protek vremena i da se radilo o njegovim rutinskim poslovima. Policijski službenik je o poduzetoj službenoj radnji sastavio zapisnik te je okrivljenici uručio obavijest o pokretanju prekršajnog postupka, čiji primitak je okrivljenica odbila potpisati. Osim toga, povodom predstavke okrivljenice, preispitano je postupanje službenih osoba predmetne prilike od strane nadređenog im službenika te pritom nije utvrđena nezakonitost njihovog postupka. Uslijed iznesenog, sud nije našao okolnosti koje bi ukazivale na nevjerodostojnost iskaza svjedoka niti je utvrđen objektivan razlog zbog kojeg bi svjedok kao službena osoba lažno teretio okrivljenicu prilikom predmetnog nadzora, pa su i spomenuti materijalni dokazi ocijenjeni valjanima i vjerodostojnima.
30. Iz svega navedenog slijedi da su navodi obrane usmjereni izbjegavanju prekršajne odgovornosti neosnovani te da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva obilježja djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je sud okrivljenicu proglasio krivom za opisani prekršaj te joj je izrekao kaznu kao u izreci presude.
11. Okrivljenica je kriva za navedeni prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba osposobljena za vozača morala biti svjesna da je njezino postupanje zabranjeno.
12. Prilikom određivanja vrste i visine kazne okrivljenici za počinjeni prekršaj, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, dakle stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenice te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.
31. Tako je na strani okrivljenice olakotnom ocijenjena okolnost da prema Sudu dostupnim podacima, okrivljenica niti prije niti nakon predmetnog događaja nije evidentirana kao počinitelj prekršaja, što ukazuje da se radilo o izoliranom incidentu u njezinom ponašanju, njezine zdravstvene poteškoće te protek vremena od počinjenja prekršaja. Otegotne okolnosti nisu utvrđene.
32. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i izostanak otegotnih, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, Sud okrivljenici nije izrekao kaznu zatvora, nego novčanu kaznu, i to u iznosu posebnog zakonskog minimuma novčane kazne propisanog za to djelo prekršaja. Sud, naime, smatra da će tako odmjerena novčana kazna na okrivljenicu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje te da će se, imajući u vidu i zahtjev generalnog preventivnog djelovanja, takvom kaznom postići svrha kažnjavanja.
33. Sud je okrivljenici omogućio obročno plaćanje novčane kazne na najveći dopušteni broj obroka, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, smatrajući da je to opravdano s obzirom na visinu novčane kazne i imovinske prilike okrivljenice.
34. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom za plaćanje kazne u obrocima.
13. Nadalje, Sud okrivljenici nije izrekao po tužitelju predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
35. Naime, u članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona, propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Svrha izricanja zaštitnih mjera općenito, prema članku 51. Prekršajnog zakona, je da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a prema načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona, zaštitna mjera se ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
36. S obzirom na sve navedeno, iako se radi o prekršaju koji spada među najteže Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisane prekršaje, Sud ne nalazi da kod okrivljenice postoje takve okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi daljnjim upravljanjem motornim vozilom ubuduće ugrožavala sigurnost prometa na cestama, niti da bi zaštitna mjera bila u razmjeru sa stupnjem njezine opasnosti. Naime, okrivljenica, izuzev prekršaja za koje joj se ovdje sudi, nije evidentirana kao počinitelj prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a niti drugih prekršaja, te se očito radilo o izoliranom incidentu. Sud ocjenjuje da je okrivljenica svjesna mogućnosti težih sankcija u slučaju ponavljanja prekršaja, pa da će izrečena novčana kazna i bez izricanja zaštitne mjere u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenicu da izbjegava počinjenje sličnih prekršaja.
14. Kako je okrivljenica proglašena krivom, Sud ju je obvezao na plaćanje zatraženog putnog troška svjedoka DO u iznosu od 3,70 eura, koji se na temelju posebnog rješenja isplaćuje iz proračunskih sredstava Suda te paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura, koji iznos je primjeren složenosti i dužini trajanja postupka te imovinskom stanju okrivljenice, tako da ukupni iznos troškova postupka iznosi 33,70 eura.
U Rijeci 10. veljače 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Jana Puškarić, v. r.
Josipa Jambrešić-Mattel, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presuda se dostavlja:
1. Okrivljenici
2. Branitelju okr.
3. Tužitelju
4. U spis