REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-165/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Perutnina Ptuj reja perutnine, proizvodnja krmil, perutninskega mesa in izdelkov, trgovina in storitve d.d., OIB 09449056210, Ptuj, Potrčeva cesta 10, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika KIG podjetje za proizvodnju in upravljanje družb d.d. Ig pri Ljubljani, Ig 233/A, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Stupavsky-Stella & Škarda u Umagu, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1049/2022-2 od 8. veljače 2023. kojom je preinačena presuda i točka V. izreke rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-78/2018-53 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Tuženikova revizija se odbija.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva.
2. Točkom V. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i rješenje u dijelu pod točkom V. izreke te je utvrđeno da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine, da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2329/2023-2 od 3. srpnja 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Je li za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige primjenom pravnih pravila iz bivšeg Općeg građanskog zakonika, dovoljno postojanje valjanog pravnog posla kao pravne osnove za stjecanje vlasništva i bez utvrđenja da je pravni posao izvršen?“.
5. Tuženik je na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja u odnosu na dopušteno pravno pitanje.
6. Tužitelj u odgovoru na reviziju ističe da je tuženik pribavio dvije presude zbog ogluhe za dva stana u istoj zgradi na temelju istog kupoprodajnog ugovora kojim je kupio jedan stan. Predlaže tuženikovu reviziju odbiti. Traži trošak odgovora na reviziju.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva te trpljenja upisa prava vlasništva u zemljišne knjige.
9. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske, u povodu revizije, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
10. Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla primjenom pravnih pravila, koja su vrijedila, za vrijeme važenja Općeg građanskog zakona potrebno je postojanje valjanog pravnog posla te da je pravni posao izvršen.
11. Međutim, bez obzira na postavljeno pravno pitanje i odgovor na postavljeno pravno pitanje, to nije odlučno u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a, kao društveno poduzeće nije mogao steći pravo vlasništva kupnjom bilo koje nekretnine, pa tako niti predmetnog stana, već je mogao steći samo pravo korištenja.
12. Sud drugog stupnja utvrdio je da je tuženik na temelju istog ugovora kojim je kupio jedan stan ishodio dvije presude zbog ogluhe u odnosu na dva različita stana u istoj zgradi. Naime, tuženik je u jednom parničnom postupku prezentirao osnovni ugovor i prvi aneks ugovora, a u drugom postupku je osim osnovnog ugovora i prvog aneksa ugovora prezentirao i drugi aneks ugovora o kupoprodaji stana od 14. lipnja 2007. (str. 42 spisa) iz kojeg je vidljivo da je prednik tuženika stvarno kupio dvosobni stan u potkrovlju zgrade, a ne predmetni jednosobni stan u prizemlju zgrade.
13. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari se ne radi o utvrđenju prava vlasništva, već o utvrđenju postojanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva.
14. Sud drugog stupnja utvrdio je da upravo tužitelj, a ne tuženik ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za predmetni stan na temelju valjano sklopljenog pravnog posla.
15. S obzirom da odgovor na postavljeno pravno pitanje ne utječe na odluku u sporu, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i rješenja.
16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
