Poslovni broj: Usž-174/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, Mihe Klaića 6 te tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. Zadar, sa sjedištem u Zadru, Plemića Borelli 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, odlučujući o žalbi tužitelja SZ ŽZ i VZ protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1319/2025-11 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1319/2025-11 od 25. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, djelomično su usvojeni tužbeni zahtjevi tako što je poništena točka VIII. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 371-01/24-13/1523, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 30. travnja 2025., dok su u odnosu na preostali dio rješenja tuženika (točke I. - VII. i točka IX. izreke) tužbeni zahtjevi odbijeni. Točkom II. izreke presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spora.
2. Rješenjem tuženika ukinuto je privremeno rješenje, KLASA: UP/I-371-01/24- 13/1523, URBROJ: 531-01-25-5 od 14. veljače 2025. (točka I. izreke), određeno da je 1.siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo je novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac (ovdje tužitelj RZ), dužan vlasniku plaćati 50% iznosa prosječne najamnine određen točkom III. tog rješenja, a Republike Hrvatska preostalih 50% određen točkom IV. tog rješenja (točka II. izreke), određen je i iznos, način te rokovi plaćanja prosječne najamnine koju su zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni plaćati ovdje žaliteljima kao suvlasnicima stana – najmoprimcima za stan u prizemlju, površine 76,25 m2 na adresi [adresa] (točke III., IV. i V. izreke), uz daljnja popratna utvrđenja (točke VI., VII. i IX. izreke), dok je točkom VIII. izreke osporenog rješenja tuženika odbačen zahtjev zaštićenog najmoprimca ZZ od 25. ožujka 2025. jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka.
3. Tužitelji SZ, ŽZ i VZ (dalje: žalitelji) podnijeli su žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navode da su prvostupanjski upravni sud i tuženik pogrešno utvrdili da je RZ na predmetnom stanu stekao stanarsko pravo koje je osnov za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova. Pozivaju se na presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br.: P-812/12, kojom je utvrđeno da je isti obveznik povrata/predaje stana u posjed dužan trpjeti brisanje upisanog prava vlasništva predmetnog stana. Žalitelji su u zakonom propisanom roku podnijeli zahtjev za povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Ukazuju da, iako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, posl.br.: P-2324/01 od 30. rujna 2009., utvrđen ništavim Ugovor broj 2162 o prodaji stanja na kojem postoji stanarsko pravo od 28. prosinca 1993., tuženik pogrešno drži da je RZ i dalje nositelj stanarskog prava na temelju rješenja od 5. rujna 1972. godine. Navode da imenovani nije podnio zahtjev za otkup predmetnog stana i da u vlasništvu ima drugu nekretninu. Slijedom naprijed navedenog, nejasno je na temelju kojih dokaza je utvrđeno da je RZ stekao stanarsko pravo, odnosno da postoji kontinuitet u stjecanju navedenog prava, a time posljedično i stjecanja statusa zaštićenog najmoprimca. Imajući u vidu navedene žalbene razloge, predlažu da se žalba usvoji i presuda prvostupanjskog suda ukine u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (točke I.- VII. i točka IX. izreke osporenog rješenja) te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik i tužitelj RZ, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
7. Presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika kojim se utvrđuje prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma i započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te utvrđuje obveza plaćanja iznosa prosječne najamnine za stan u [adresa], površine 76,25 m2.
8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u primjeni odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: Zakon), kojom je propisano da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 %.
9. Odredbom članka 15. stavka 3. Zakona propisano je da se, iznimno od stavka 1. ovog članka, a nakon što se u Registar stanova unesu potrebni podaci, u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka (sporovi radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenja, predaje u posjed, donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, postupci povrata oduzete imovine, sporovi oko vlasništva nad stanom i sl.), stanu se dodjeljuje privremeni registarski broj, a stalni registarski broj se dodjeljuje i potvrda iz stavka 2. ovoga članka se sastavlja i dostavlja strankama nakon što se donese pravomoćna sudska odluka te se podaci uneseni u Registar usklade s njezinom izrekom, osim ako iz sudske odluke ne proizlazi obveza brisanja stana iz Registra.
9.1. Odredbom članka 18. stavka 9. Zakona propisano je da se na stanove iz članka 15. stavka 3. Zakona primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine, ali da će Republika Hrvatska od najmoprimca regresivno potraživati uplaćena sredstva ako se u sudskom postupku utvrdi da osoba kojoj je najamnina subvencionirana nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su žalitelji za predmetni stan podnijeli zahtjev za povrat/naknadu sukladno propisima o naknadi za imovinu oduzetu od strane bivše države, koji postupak je u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan. Iz navedenog razloga, predmetni stan je, temeljem odredbe članka 15. Zakona, upisan u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci pod privremenim registarskim brojem: 023-5, kako to proizlazi iz spisu priložene potvrde tuženika, KLASA: UP/I-371- 01/24-13/1523, URBROJ: 531-01-25-4 od 14. veljače 2025. godine.
11. Iz tako u postupku i sporu utvrđenih činjenica koje su odlučne za rješavanje ove upravne stvari, a koje žalitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju, proizlazi da se ovdje radi o iznimci propisanoj odredbom članka 15. stavka 3. Zakona, odnosno o stanu glede kojeg je u tijeku postupak povrata oduzete imovine te da se za takav stan, temeljem članka 18. stavka 1. Zakona, određuje prosječna najamnina tijekom provedbe Programa mjera, što je i učinjeno osporenim rješenjem tuženika.
12. Imajući u vidu naprijed izloženo, ovaj Sud nalazi da je osnovano prvostupanjski upravni sud postupio kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika (točke I.-VII. i točku IX. izreke), obzirom da je u postupku pravilno utvrđeno da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni Zakonom propisani uvjeti za njegovo donošenje.
13. Kako je rješenje tuženika doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica i pravilnom primjenom mjerodavnog prava, a u žalbi se ne iznose pravno relevantni prigovori koji bi utjecali na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Stoga je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
