Poslovni broj: Usž-3129/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Slobodan Drača, odvjetnik iz Pule, Ulica sv. Teodora 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1925/2023-6 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1925/2023-6 od 20. veljače 2025
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/317, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-4 od 23. kolovoza 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18-06/2584, URBROJ: 2163-18-06/9-23-29 od 19. lipnja 2023., a kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu nezavršenu manje zahtjevnu zgradu stambene namjene i nezakonito izgrađenu nezavršenu pomoćnu zgradu, obje izvedene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, drži netočnim navode suda da sadašnje zgrade nisu vidljive na DOF5/2011 jer ne odgovaraju zgradama po obliku, veličini/ukupnom vanjskom gabaritu, već su zgrade koje su postojale 2011. rekonstruirane ili uklonjene te iznova izgrađene. To stoga jer su, upravo suprotno, postojeće zgrade identične onima vidljivima na DOF5/2011, dok je sve drugo proizvoljno tumačenje osoba koje su vodile postupak. Prvostupanjsko tijelo ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, kojeg je samo angažiralo, a radilo se o najuglednijem (sada pok.) sudskom vještaku građevinske struke na tom području, velikog iskustva i integriteta, zbog čega je i angažiran od strane upravnog tijela, a ne tužitelja. U navedenom vještačkom nalazu, vještak je različiti prikaz građevina na DOF5/2011, DOF5/2014 – 2016 i ostalih DOF5, precizno i jasno obrazložio smjerom i dužinom sjena prema azimutu sunca i visini sunca i u dijelu u kojem navodi da je korišteni građevinski materijal bio dostupan prije 2011., kao i da su zgrade čije se ozakonjenje traži jednake onima koje su tamo bile sagrađene 2011., međutim, nakon neobjašnjenog neprihvaćanja njegovog nalaza, sud (ranije i upravna tijela) ne pozivaju vještaka da svoj nalaz i mišljenje obrazloži, niti traži drugo vještačenje, već arbitrarno donosi odluku protivno vještačenju i uvjerenju Državne geodetske uprave. Ponavlja da je u konkretnom slučaju nesporno da je sadašnji objekt u potpunosti identičan onima vidljivima na DOF5/2011 glede gabarita, izgrađenosti i visine, a sve drugo su subjektivna mišljenja i tumačenja referenta, pa tako i drugih osoba koje su vodile predmetni postupak ozakonjenja. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo moralo prihvatiti stručno mišljenje jedine za to ovlaštene osobe u svim upravnim i sudskim postupcima, a to je mišljenje sudskog vještaka pa, kako tako nije postupilo, to je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu u cijelosti.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, osporena presuda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, ispravnom primjenom odredbe članka 2. stavka 1. i stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ), osnovano zaključio da predmetne zgrade (nezavršena stambena i nezavršena pomoćna zgrada) ne odgovaraju onima prikazanim na DOF5/2011, a što čini zapreku zatraženom ozakonjenju.
7. Pritom prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je ocijenio pravilnim i zakonitim utvrđenja tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da predmetne zgrade nisu vidljive na DOF5/2011 (vidljivi su objekti koji su kasnije uklonjeni i na istom mjestu izvedeni novi), a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na ispravnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.
8. Slijedom izloženog, tužitelj neosnovano upire na vještački nalaz, pogrešno smatrajući da se radi o dokazu na kojem je trebalo utemeljiti odluku u ovoj stvari. Naime, a sukladno dosljednoj sudskoj praksi izraženoj u nizu presuda ovoga Suda (pravilnost koje je potvrđena i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske), u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada činjenice o vidljivosti zgrade ne mogu se dokazivati drugim dokaznim sredstvima osim onih propisanih odredbom članka 2. ZPNIZ-a, zbog čega pozivanje na navedeni vještački nalaz nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
9. Nije pravno odlučno ni pozivanje tužitelja na uvjerenje Državne geodetske uprave (od 16. prosinca 2019.), jer vidljivost zgrada na način opisan tim uvjerenjem ne znači samo po sebi da se radi o istim zgradama koje su predmet ozakonjenja. Ovo osobito u konkretnom slučaju u kojem je, uvidom u DOF5/2011, te kasnije ortofoto iz 2016., 2021. i 2022., usporedbom utvrđeno da su zgrade čije se ozakonjenje traži izgrađene tijekom 2018., a do kojeg utvrđenja su upravna tijela došla pravilnom ocjenom upravo onih dokaza koji su propisani mjerodavnim odredbama ZPNIZ-a.
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
