REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-401/2025-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Iskren Rošić, odvjetnik Odvjetničkom društvu Markač-Greif & partneri, Zagreb, protiv tuženika ELEKTROPROMET d.d., Avenija Dubrovnik 6., Zagreb, OIB 11253040204, koga zastupa punomoćnik Danijel Brkan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, sudskog raskida radnog odnosa i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanje revizijskog postupka koji je završen presudom ovog suda poslovni broj: Revr-744/13-2 od 4. srpnja 2017. i odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-194/13-2 od 5. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2679/09-19 od 18. listopada 2012., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se prijedlog tužitelja i dopušta se ponavljanje postupka i ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-744/13-2 od 4. srpnja 2017., te se prihvaća revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-194/13-2 od 5. veljače 2013. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2679/09-19 od 18. listopada 2012. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka za ponavljanje postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužitelju na ime neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od 26. travnja 2008. do 29. listopada 2009. 145.329,80 kn, sudski raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. srpnja 2003. s danom 29. listopada 2009. te s osnova naknade štete isplati tužitelju 109.523,34 kn (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 32. 812,50 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, dok je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-744/13-2 od 4. srpnja 2017. odbijena revizija tužitelja.
3. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4772/2017. od 18. prosinca 2018. odbačena je ustavna tužba tužitelja.
4. Tužitelj podnosi prijedlog za ponavljanje postupka uz obrazloženje da je presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu broj: 20497/19 (ŠE protiv Hrvatske) od 1. listopada 2024., utvrđena povreda tužiteljevog prava na pošteno suđenje Zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – u daljnjem tekstu: Konvencija), odnosno pravo na obrazloženo sudsku odluku.
5. Tuženik se protivi prijedlogu za ponavljanje postupka.
6. Prijedlog je osnovan.
7. Člankom 428.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) propisano je da kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.
Stavkom 2. propisano je da se postupak iz stavka 1. tog članka provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka dok je stavkom 3. propisano da su u ponovljenom postupku sudovi dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.
8. Iz presude Europskog sud za ljudska prava u predmetu ŠE protiv Hrvatske od 1. listopada 2024., a objavljene 22. listopada 2024., proizlazi da je sud utvrdio povredu podnositeljevog prava na obrazloženu sudsku odluku, jednog aspekta prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6. Konvencije.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 421. i 428. ZPP-a prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
10. U odnosu na reviziju tužitelja;
10.1. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od 26. travnja 2008. do 29. listopada 2009. u iznosu od 145.329,80 kn, sudski raskid ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. srpnja 2003. s danom 29. listopada 2009. te naknadu štete od 109.523,34 kn.
11. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice;
- da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu dana 25. travnja 2008.,
- da je nakon primitka odluke o otkazu tužitelj prestao dolaziti na posao,
- da je tuženik 27. siječnja 2009. donio Odluku kojom se stavlja izvan snage Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
- da je nakon donošenja te odluke tužitelj povukao tužbu koju je podnio protiv odluke o otkaza ugovora o radu.
12. Prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna Odluka tuženika od 27. siječnja 2009. jer ju je potpisao ŽE koji tad više nije imao zakonske ovlasti jer su još 26. veljače 2008. za članove uprave pravovaljano imenovani VE i RE.
13. Drugostupanjski sud ističe da nije od utjecaja činjenica je li Odluku od 27. siječnja 2009. potpisala ovlaštena osoba jer tužitelj nije pobijao Odluku o izvanrednom otkazu niti je protiv nje podnio zahtjev za zaštitu prava, pa je time došlo raskida radnog odnosa.
14. Budući da je tužitelj tek u reviziji iznio da je podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu kao i tužbu radi utvrđenja da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu, to sukladno čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP) sud ove činjenice ne može razmatrati.
15. Međutim, u predmetu ŠE protiv Hrvatske ESLJP je istaknuo da pravo na obrazloženu odluku zahtijeva jasne i specifične odgovore na argumente presudne za ishod postupka. Europski sud smatra da su domaći sudovi trebali odgovoriti na podnositeljev argument da se on, postupajući u dobroj vjeri, mogao pouzdati u upis u sudskom registru da je ĆE bio ovlašten zastupati poslodavca jer je taj argument bio presudan za ishod postupka. Stoga je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku.
16. Dakle, ovaj je konkretan predmet potrebno sagledati na način da se u obzir uzme da se tužitelj postupajući u dobroj vjeri, mogao pouzdati u upis koji je u tom trenutku bio u sudskom registru, a to je da je ĆE, koji je donio odluku o opozovu otkaza, bio ovlašten zastupati poslodavca.
17. Budući da zahtjev tužitelja u ovom postupku u kojem traži novčanu isplatu ovisi o prethodnom utvrđenju postoji li odgovornost tužitelja za povlačenje tužbe kojom je tražio utvrđenje otkaza nedopuštenim ili na tužitelju nema odgovornosti jer je bio u dobroj vjeri, pouzdajući se u upis sudskog registra – to je na temelju članka 395. stavak 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku sud će donijeti novu zakonitu odluku, sukladno utvrđenju i zaključku koji donese u pogledu odgovornosti za povlačenje tužbe za utvrđenje otkaza nedopuštenim.
18. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
