REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-762/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Osječko-baranjske županije, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB: 10383308860, kojeg zastupa službena osoba OL, protiv tuženika Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212 kojeg zastupaju službene osobe HL i SL, radi utvrđene nepravilnosti, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-988-01/23-02/74, URBROJ: 538-05-3-3-2/708-24-7 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje Agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje: SAFU) povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-12-23-4828 od 26. travnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru kojeg je 19. lipnja 2020. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru Prioritetne osi 10 - Tehnička pomoć Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” za razdoblje 2014.-2020., za sufinanciranje pripreme strateških projekata regionalnog razvoja u Slavoniji, Baranji i Srijemu, broj ugovora KK. 10.1.3.05.0014. U sklopu provedbe navedenog projekta proveden je otvoreni postupak javne nabave usluge „Izrada projektno-tehničke dokumentacije u sklopu projekta Pripremna dokumentacija strateškog projekta revitalizacije brownfield područja OLT Osijek” koji je bio na dvije grupe. Sveukupna procijenjena vrijednost nabave bila je 1.175.000,00 kuna te je pojedinačna procijenjena vrijednost nabave po grupama iznosila: 1. grupa - Pripremna dokumentacija za uklanjanje objekata i zbrinjavanje otpada za područje bivše tvornice „OLT Osijek” - 375.000,00 kuna (bez PDV-a) i 2. grupa - Izrada projektne dokumentacije „Rekonstrukcija i prenamjena upravne zgrade OLTa u srednjoškolsko odgojno-obrazovnu ustanovu, učenički dom”- 800.000,00 kuna (bez PDVa). Postupak je proveden sukladno Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“ 120/16. i 114/22., dalje u tekstu ZJN 2016) te pozitivnim podzakonskim propisima.

2.1. SAFU je Odlukom od 26. travnja 2023. utvrdio nepravilnost u provođenju postupka nabave tužitelja te navodi da je tužitelj u sklopu kriterija ekonomski najpovoljnije ponude za Grupu 2. u kojima se bodovalo iskustvo stručnjaka neispravno bodovao ponudu ponuditelja Bilota inženjering d.o.o. za Grupu 2., odnosno da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice i da je direktna posljedica istog neispravan odabir ekonomski najpovoljnije ponude. Konkretno radi se o bodovanju reference (Stručnjaka za izradu arhitektonskog projekta) ML navedenu pod rednim brojem 3. Izrada projektne i tehničke dokumentacije u svrhu ishođenja Građevinske dozvole za „Cjelovita rekonstrukcija, obnova i uređenje Starog grada Slunja

2.2. Na navedenu Odluku tužitelj je pravovremeno uložio prigovor koji je odbijen kao neosnovan ovdje osporenim rješenjem tuženika.

2.3. Tuženik navodi kako se pojavila diskrepancija u dostavljenoj dokumentaciji odnosno u Građevinskoj dozvoli i Glavnom projektu s obzirom da je ML u Građevinskoj dozvoli naveden kao glavni projektant, ali ne i kao projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta, gdje je kao projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta naveden AL, dok je u Glavnom projektu odnosno dostavljenim preslikama istoga ML naveden kao projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta i kao glavni projektant te je tužitelj imao obvezu primjenjujući članak 293. ZJN 2016 otkloniti i razjasniti nejasnoće u pogledu funkcije odnosno angažmana Stručnjaka l, ML, za spornu referencu, budući da se u dostavljenim dokumentima, Građevinskoj dozvoli i Glavnom projektu, dostavljanima u svrhu dokazivanja svojstva predmetnog stručnjaka, razlikuju navodi o osobi koja je izradila projekt arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta.

2.4. Nadalje SAFU navodi da je tužitelj pogrešno bez pojašnjavanja kontradiktornih informacija poklonio vjeru podacima navedenim u Građevinskoj dozvoli kao javnopravnom dokumentu za koje je izvršenim provjerama od strane SAFU utvrđeno kako nisu ispravni, dok su ispravni podaci navedeni u Glavnom projektu kako je SAFU utvrdio kontaktirajući investitora Grad Slunj.

2.5. Zaključno, tuženik navodi kako je SAFU ispravno utvrdio da je sukladno Pravilima o financijskim korekcijama v. 5.1. tužitelj počinio nepravilnost br. 16. (Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude) za koju se primjenjuje stopa financijskog ispravka od 25% na vrijednost predmetnog ugovora o javnoj nabavi bez mogućnosti umanjenja te je u konkretnom slučaju određena financijska korekcija od 25% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa za Grupu 2 - Izrada projektne dokumentacije „Rekonstrukcija i prenamjena upravne zgrade OLTa u srednjoškolsko odgojno-obrazovnu ustanovu, učenički dom" nabave br. 6. „Izrada projektne dokumentacije”, koja se primjenjuje na vrijednost potraživanih izdataka ugovora o nabavi tijekom razdoblja provedbe.

2.6. Tužitelj osporava stav i mišljenje tuženika te smatra kako je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice i okolnosti u ovom postupku i pogrešno primijenio važeće zakonske i podzakonske propise.

2.7. Tužitelju se stavlja na teret da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice i da je direktna posljedica istog neispravan odabir ekonomski najpovoljnije ponude. Međutim, tužitelj smatra da se načela u postupcima nabave ne mogu arbitrarno tumačiti od strane tuženika, prethodno SAFU-a, odnosno da za povredu načela nisu dovoljne jednostrane pretpostavke već je potrebno dokazati da je za određeni predmet nabave postojao interes gospodarskih subjekata ili konkretnog gospodarskog subjekta koji je povrijeđen. Tužitelj ističe da sam ponuditelj Bilota inženjering d.o.o. nije konzumirao svoje pravo sukladno članku 310. ZJN 2016 tj. nije zatražio uvid u cjelokupnu dokumentaciju te ako je smatrao da reference u tabeli bodovanja koja je bila prilog Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda nisu pravilno bodovane imao mogućnost primjene instituta žalbe na objavljenu Odluku o odabiru što isti nije učinio, stoga tuženik nije dokazao da je tužitelj svojim postupanjem povrijedio prava i interese gospodarskog subjekta.

2.8. Tužitelj ističe da Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za Grupu 2. sadrži analizu valjanih ponuda prema kriteriju za odabir ponude sukladno članku 28. stavku 1. točki 22. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“ 65/17. i 75/20.) Iz pregleda komunikacije vidljiva je cjelokupna transparentnost postupanja tužitelja s ponuditeljima. Tužitelj je u sklopu kriterija za odabir ponude bodovao specifično iskustvo ključnih stručnjaka što je detaljno opisano i vidljivo iz priložene dokumentacije.

2.9. Ponuditelj Bilota inženjerig d.o.o. je u sklopu ponude dostavio Prilog 6b. - Popis referenci koje je ponuditelj Bilota inženjerig d.o.o. ispunio i dostavio u ponudi za Grupu 2. Naglašavamo da je i sam ponuditelj uz referencu (Stručnjaka za izradu arhitektonskog projekta) ML pod rednim brojem 3. Izrada projektne i tehničke dokumentacije u svrhu ishođenja Građevinske dozvole za „Cjelovita rekonstrukcija, obnova i uređenje Starog grada Slunja naveo kod funkcije stručnjaka samo da je glavni projektant, a ne da je i projektant arhitekture kao što je to naveo kod funkcije stručnjaka u ostalim referencama navedenim u Prilogu 6b. Popis referenci. Znači i sam ponuditelj koji je bio izrađivač projektno tehničke dokumentacije smatra i izjašnjava se da je ML bio jedino glavni projektant sporne reference br.3. Postupajući odgovorno i profesionalno tužitelj je primjenjujući članak 293. ZJN 2016 21. ožujka 2022. uputio ponuditelju Bilota inženjering d.o.o. zahtjev za pojašnjenjem i upotpunjavanjem ponude za Grupu 2. odnosno zahtjev za dostavom dokumenata iz kojih je nesporno vidljivo da je predloženi stručnjak stekao traženo iskustvo (rješenje, ugovor, potvrda ili drugi dokazi koji dokazuju tražene/navedene reference) sve sukladno točki 33. Dokumentacije o nabavi (dalje DoN) Nastavno na navedeni zahtjev ponuditelj Bilota inženjering d.o.o. dostavio je za spornu referencu (Stručnjaka za izradu arhitektonskog projekta) ML pod rednim brojem 3. Izrada projektne i tehničke dokumentacije u svrhu ishođenja Građevinske dozvole za „Cjelovita rekonstrukcija, obnova i uređenje Starog grada Slunja” kao dokaz traženog iskustva slijedeće dokumente: presliku građevinske dozvole, 19 stranica glavnog arhitektonskog projekta te dvije stranice izvedbenog arhitektonskog projekta. Za SAFU i tužitelja je neosporno da je ML na predmetnom projektu bio glavni projektant i projektant mape izvedbenog arhitektonskog projekta, međutim, SAFU smatra da u dostavljenoj dokumentaciji za izradu glavnog arhitektonskog projekta postoji diskrepancija jer se na naslovnici glavnog arhitektonskog projekta kao projektant navodi AL i kao glavni projektant ML, te autori, suradnici i direktor, dok se na stranici br. 2 istog projekta kao projektanti glavnog arhitektonskog projekta navode AL i ML, a u Građevinskoj dozvoli kao projektant glavnog arhitektonskog projekta navodi se AL.

2.10. SAFU smatra da je tužitelj pogrešno postupio poklonivši vjeru javnopravnom dokumentu tj. Građevinskoj dozvoli na kojoj se kao projektant glavnog arhitektonskog projekta navodi AL. Nadalje SAFU je kontaktirao i Grad Slunj oko sporne reference i uloge ML. I u samom odgovoru Investitora Grada Slunja može se uočiti da su istaknuli kako je ML bio glavni projektant što nije sporno ni tužitelju, ali ni sam investitor nije isključivo u svom odgovoru rekao i istaknuo koko je ML bio glavni i odgovorni projektant mape arhitektonskog projekta.

2.11. Naime člankom 17. stavkom 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine“ 78/15., 118/18. i 110/19.) propisano je da poslove projektiranja u svojstvu odgovorne osobe (projektanta) u okviru zadaća svoje struke može obavljati ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer. U projektiranju može sudjelovati više projektanta različitih struka i svaki od njih može projektirati isključivo u okvirima svoje struke, te je prema članku 51. Zakona o gradnji („Narodne novine“ 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) projektant fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer. Stavkom 2. istog članka propisano je kako je projektant odgovoran da projekt koji je izradio ispunjava propisane uvjete, da je građevina projektirana u skladu s lokacijskom dozvolom, odnosno uvjetima za građenje građevina propisanim prostornim planom te da ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu, zahtjeve propisane za energetska svojstva zgrada i druge propisane zahtjeve i uvjete. U članku 52. Zakona o gradnji navodi se da ako u projektiranju sudjeluje više projektanata, za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekata odgovoran je glavni projektant, te on može istodobno biti i projektant jednog od dijelova glavnog projekta. Iz svega navedenog jasno je da se razlikuje glavni projektant od projektanta glavnog projekta (uključujući projektanta arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta). Naime, glavni projekt sadrži različite mape/projekte: arhitektonski, građevinski, elektrotehnički te strojarski projekt. Nadalje sukladno članku 70. Zakona o gradnji projektant mape glavnog projekta obvezan u projektu priložiti izjavu projektanta i glavnog projektanta kojom izjavljuje da je projekt koji je izradio u svemu usklađen s prostornim planovima ili lokacijskom dozvolom, ako je ona prethodila te svim propisima koje je bio obavezan primjenjivati pri projektiranju. Zaključno, svaki od tih projekata/mapa mogu izrađivati i u pravilu izrađuju različite osobe, te zakoni i podzakonski propisi iz područja gradnje uvijek navode samo jednu osobu kao onu koja je pred zakonom odgovorna jer uz glavnog projektanta izjavu da je projekt izrađen u svemu sukladno pozitivnim zakonskim propisima daje samo jedan (glavni) projektant odnosno projektant mape glavnog arhitektonskog, građevinskog, elektrotehničkog te strojarskog projekta te uz njega Izjavu daje i glavni projektant jer je odgovoran za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekata. Znači iako je pojedinu mapu glavnog projekta (u ovom slučaju glavni arhitektonski projekt) izrađivalo više osoba tj. projektanata samo jedna osoba je glavni i pred Zakonom odgovorni projektant te mape glavnog projekta te se iz navedenih razloga odgovornosti u Građevinskoj dozvoli u popisu mapa glavnog projekta navodi ime i prezime glavnog i odgovornog projektanta svake pojedine mape glavnog projekta. Sve prethodno navedeno potvrđuje i Pravilnik o obaveznom sadržaju i opremanju projekata građevina („Narodne novine“ 118/19. i 65/20.) u odjeljku naslova Potpisivanje i odgovornosti za elektronički projekt te se u članku 12 . stavku 1. navodi da kvalificiranim elektroničkim potpisom naslovne stranice mape, projektant i glavni projektant, preuzimaju odgovornosti za izjavu projektanta, odnosno glavnog projektanta te pojedine dijelove tekstualnog, proračunskog, tabličnog i drugog tehničkog dijela projekta, odnosno svakog pojedinog grafičkog prikaza pojedine mape u propisanom dijelu, u skladu s odredbama Zakona i drugim posebnim propisima (…) te se u stavku 6. istoga članka navodi da kvalificiranim elektroničkim potpisom naslovne stranice mape koja je sastavni dio cjelovitog projekta odgovorna osoba u projektantskom uredu preuzima odgovornost u skladu s odredbama posebnih propisa.

2.12. Dakle, spomenuti Pravilnik jasno govori o jednom projektantu svake pojedine mape glavnog projekta koji kao dogovorna osoba preuzima odgovornost i o glavnom projektantu. Tužitelj još napominje i da čitav sustav izdavanja e-građevinske dozvole također dozvoljava da svaki glavni projekt ovjerava jedan projektant. Sustav funkcionira na takav način i zbog Uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji koji su obvezujući i primjenjuju se od 19. ožujka 2010. Policom osiguranja od profesionalne odgovornosti pokrivena je osiguranikova odgovornost za štetu koja bi nastala investitoru i/ili trećoj osobi uslijed događaja koji je prouzročen propustom ili pogreškom u obavljanju osiguranikovih stručnih poslova. Znači u slučaju štetnog događaja naplaćuje se polica jednom osiguraniku te samo jedna osoba profesionalno odgovorna.

2.13. Nadalje građevinska dozvola je isprava javnopravnog tijela te joj je tužitelj s punim pravom poklonio vjeru u pogledu glavne i odgovorne osobe za izradu glavnog arhitektonskog projekta, a to je AL. Naime u spomenutoj Građevinskog dozvoli vidljivo ja da je za izdavanje dozvole Investitor opunomoćio direktora tvrtke Bilota inženjering d.o.o. koja je izrađivala projektno-tehničku dokumentaciju za grad Slunj te je direktor BL koji je i sam bio izrađivač glavnog građevinskog projekta kao stručna osoba bio upoznat sa detaljima izrade projekta i osobama odgovornim za izradu pojedinih mapa glavnog projekta, pa je sukladno tome direktor u zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole naznačio da je glavni arhitektonski projekt izradio AL, te je isti potpisao i predao te ovjerio popis referenci odnosno Prilog 6b. na kojem je ML za spornu referencu naveden samo kao glavni projektant. Nadalje provjerom u Informacijskom sustavu prostornog uređenja utvrđeno je da je Građevinska dozvola KLASA: UP/1-361-03/19-01/000404, URBROJ: 2133/1-07-02/01-200020 izdana 8. rujna 2020. postala izvršna i pravomoćna 02. listopada 2020, stoga joj je tužitelj s punim pravom poklonio vjeru kao ispravi koju izdaju javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, te javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. U prilog svemu navedenom govore i uvjeti za izdavanje građevinske dozvole na službenim stranicama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

2.14. Investitor je naime sukladno članku 125. stavku 1. Zakona o gradnji mogao zatražiti izmjenu, dopunu ili ispravak pravomoćne građevinske dozvole ukoliko je smatrao da postoji pogreška u istoj. Nadalje u članku 60. stavku 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. dalje u tekstu ZUP) navedeno je: Pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali."

2.15. U članku 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) navodi se: Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili daje isprava nepravilno sastavljena. Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebala da potječe.“

2.16. Tužitelj ističe da postoji nekoliko instituta i mogućnosti po kojima se mogao tražiti ispravak ili poništenje javne isprave odnosno Građevinske dozvole ukoliko je Investitor, javnopravno tijelo ili bilo koja druga stranka smatrala to potrebnim učiniti. Stoga smatra da se s punim pravom pouzdao u podatke navedene u javnoj ispravi odnosno u pravomoćnoj i izvršnoj Građevinskoj dozvoli te u smislu zakonskih i podzakonskih građevinskih propisa i dostavljenih dokaza za tužitelja nije postojala dvojbena situacija i diskrepancija u dostavljenim dokumentima zbog koje bi trebalo tražiti pojašnjenje sporne situacije.

2.17. Tužitelj smatra da niti u jednom dijelu postupka nije postupio protivno odredbi članka 290. stavku 1. ZJN 2016 i DoNu koju je sam sačinio te su navodi SAFU-a o neispravnom bodovanju referenci i nepoštivanju kriterija za odabir gospodarskog subjekta i o povredi prava gospodarskog subjekta paušalni, neutemeljeni i neosnovani jer je postupao pravično i s jednakim tretmanom prema svim ponuditeljima te Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda sadrži sve propisane elemente sukladno članku 28. stavku 1. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave i isti su javno objavljeni u EOJN.

2.18. Cijeli je postupak proveden poštujući u cijelosti načelo transparentnosti, a što je razvidno iz svih objavljenih dokumenta te tužitelj ne može biti kažnjen za situaciju u kojoj ne postoji stvarno utvrđena nepravilnost za Grupu 2. predmeta nabave (već upravo suprotno, postoji dokaz da su svi uvjeti bili zadovoljeni u trenutku donošenja Odluke o odabiru).

2.19. Sukladno odredbama Pravila o financijskim korekcijama nepravilnost se definira kao kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova (u daljnjem tekstu: ESI fondovi) koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. U predmetnom postupku nabave tužitelj nije učinio propust na način da je odabrao ponudu koja nije trebala biti odabrana te na taj način oštetio proračun Unije neopravdanim izdatkom. Također, tužitelj posjeduje sve dokumente na temelju kojih je proveo pregled i ocjenu ponuda i čuva ih kao revizijski trag te može dokazati nekršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava. Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda sadrži sve propisane elemente, a tužitelj je zbog opsežnosti informacija Zapisnik o pregledu i ocjenu ponuda izradio na način da bude koncizan, pregledan i razumljiv te da svim ponuditeljima dostavi nužne informacije. Cijela dokumentacija postupka (od cjelokupnih ponuda, preko svih dokumenata vezanih za pojašnjenje i dopunu ponuda do same Odluke o odabiru) bila je dostupna svim ponuditeljima u roku za izjavljivanje žalbe, odnosno kontrolnim tijelima te napominje da drugorangirani ponuditelj nije konzumirao svoje pravo uvida u cjelokupnu dokumentaciju sukladno članku 310. ZJN 2016 niti se žalio na donesenu Odluku o odabiru, jer očito nije smatrao da su mu povrijeđena prava i interesi.

2.20. Dakle, ne može se zaključiti da se u postupku pregleda i ocjena ponuda nisu poštovali propisani kriteriji za odabir gospodarskog subjekta zbog koji je došlo do neispravnog odabira ponuditelja na temelju čega bi se primijenila točka 16. Priloga I. Pravilnika o financijskim korekcijama v6.0. za koju se primjenjuje stopa financijskog ispravka od 25% za Grupu 2.. Slijedom svega iznesenog i prema samoj definiciji financijske korekcije i nepravilnosti, u predmetnom postupku nabave nema osnove za primjenu financijske korekcije.

2.21. Tužitelj, na kraju ističe da tuženik ničim nije dokazao da je učinio propust koji šteti ili bi mogao naštetiti proračunu Unije tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom jer se ne može zaključiti da se u postupku pregleda i ocjena ponuda nisu poštovali propisani kriteriji za odabir gospodarskog subjekta zbog koji je došlo do neispravnog odabira ponuditelja, a na temelju čega bi se pak primijenila točka 16. Priloga I. Pravilnika o financijskim korekcijama v6.0. za koju se primjenjuje stopa financijskog ispravka od 25% za Grupu 2. Svi dokumenti na temelju kojih je donesena Odluka o odabiru za Grupu 2. postoje kao revizijski trag i opravdavaju donošenje Odluke o odabiru. Stoga predlaže Sudu poništi osporeno rješenje te predmet vrati tuženiku na ponovno postupanje.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ponavlja da je Odlukom utvrđeno postojanje nepravilnosti broj 16. opisane kao nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog kojih dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude, Priloga I, Pravila o financijskim korekcijama v.5.1. i određena je primjena stope financijskog ispravka od 25% vrijednosti ugovorenog iznosa za Grupu 2 predmeta nabave. Predmetni postupak nabave bio je podijeljen na dvije grupe, a nepravilnost je utvrđena o odnosu na Grupu 2 - “Izrada projektne dokumentacije “Rekonstrukcija i prenamjena upravne zgrade OLTa u srednjoškolsko odgojno – obrazovnu ustanovu, učenički dom” procijenjene vrijednosti 800.000,00 HRK bez PDV-a. DoN u dijelu VI., točki 33. Kriteriji za odabir ponude, za Grupu 2 propisano je da su kriteriji za odabir ekonomski najpovoljnije ponude: 1.) cijena s relativnim ponderom 40% i 2.) iskustvo stručnjaka (IS) s relativnim ponderom 60%. U odnosu na iskustvo stručnjaka propisano je, između ostaloga, Stručnjak 1. - Stručnjak za izradu arhitektonskog projekta, specifično iskustvo stručnjaka: Iskustvo na izradi glavnog i izvedbenog arhitektonskog projekta za građevine javne i društvene namjene. Predviđeno je bodovanje na način da je za iskustvo na jednom projektu moguće ostvariti 4 boda, na dva projekta 8 bodova, na tri projekta 12 bodova, na 4 projekta 16 bodova, a na 5 i više projekata 20 bodova. Dalje je propisano da je za potrebe utvrđivanja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude potrebno dostaviti popunjeni obrazac, prilog 6b DoN-a te dostaviti dokaze iz kojih je nesporno vidljivo da je predloženi stručnjak stekao traženo iskustvo, a kao dokazi navedeni su rješenje, ugovor, potvrda ili drugi dokazi koji dokazuju tražene/navedene reference. Iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda razvidno je upotpunjavanje ponude ponuditelja Bilota inženjering d.o.o. u kojem se isti poziva na dostavu dokaza sukladno točki 33. DoNa iz kojih je nesporno vidljivo da je predloženi stručnjak ML dipl.ing.arh. sudjelovao u izradi glavnog i izvedbenog (arhitektonskog, građevinskog, elektrotehničkog i strojarskog) projekta za gradnju nove ili rekonstrukciju postojeće građevine javne i društvene namjene. Ponuditelj Bilota inženjering d.o.o. dostavio je tražene dokaze za predloženog stručnjaka ML, dipl.ing.arh., međutim, kao sporna pokazala se referenca pod rednim brojem 3. Izrada projektne i tehničke dokumentacije u svrhu ishođenja Građevinske dozvole za “Cjelovita rekonstrukcija, obnova i uređenje Starog grada Slunja” koja je ocijenjena s nula bodova jer je tužitelj uvidom u jedan od dostavljenih dokaza (Građevinsku dozvolu od 8. rujna 2020., KLASA: UP/I-361-03/19-01/000404, URBROJ: 2133/1-07-02/01-20- 0020) utvrdio istu neodgovarajućom u odnosu na traženo DoNom. Korisnik, sada tužitelj nije koristio mogućnost predviđenu člankom 293. ZJN 2016 i pojasnio kontradiktornost u dostavljenim dokazima već je predmetnu referencu bodovao s nula bodova pozivajući se na gore navedenu Građevinsku dozvolu. U prigovoru tužitelj nije iznio nikakve nove dokaze stoga je tuženik osporenim rješenjem odbio prigovor korisnika, sada tužitelja.

3.1. Tužitelj u tužbi naglašava kako je cjelokupni postupak javne nabave proveden transparentno te da je za utvrđenje nepravilnosti potrebno utvrditi da je povrijeđen interes određenog gospodarskog subjekta. Tuženik ističe da transparentnost postupka nije bila predmet odlučivanja povodom prigovora niti je za utvrđivanje nepravilnosti od utjecaja činjenica da drugorangirani ponuditelj nije uložio žalbu na odluku o odabiru ili izvršio uvid u dokumentaciju postupka javne nabave. Konkretno ovdje, ostvarenje elemenata utvrđene nepravilnosti ogleda se samo u činjenici da je tužitelj DoNom propisao kriterije po kojima će se bodovati ponude, a da je jedan od kriterija specifično iskustvo stručnjaka koje se moralo dokazati na DoNom predviđeni način. Ponuditelj je na zahtjev korisnika, sada tužitelja, dostavio dokaze kojima je trebao potvrditi reference na kojima je predloženi stručnjak ML stekao traženo specifično iskustvo. Međutim, u dostavljenim dokazima kojima se trebalo potvrditi specifično iskustvo ML utvrdila se diskrepancija jer se nije nedvojbeno moglo utvrditi je li predloženi stručnjak na projektu predloženom kao referenca bio projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta. Isti je u dostavljenoj Građevinskoj dozvoli naveden kao glavni projektant, ali ne i kao projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta, dok je u Glavnom projektu naveden kao projektant arhitektonskog projekta (mape) glavnog projekta i ujedno i kao glavni projektant. Tužitelj nije iskoristio mogućnost predviđenu člankom 293. ZJN-a i pojasnio diskrepanciju u dostavljenim dokazima već je odlučio pokloniti vjeru jednom od dostavljenih dokaza i dodijeliti predloženoj referenci nula bodova. Za grupu 2. predmeta nabave zaprimljene su tri ponude od kojih su dvije ocijenjene valjanima i to ponuda ponuditelja Bilota inženjering d.o.o. s cijenom 680.000,00 HRK s PDV-om i ponuda odabranog ponuditelja Dimidium projekt d.o.o. s cijenom 731.250,00 HRK s PDV-om. Po provedenom postupku bodovanja nefinancijskog dijela ponuda ponuditelja Bilota inženjering d.o.o. ostvarila je 96 bodova, dok je ponuda odabranog ponuditelja Dimidium projekt d.o.o. ostvarila 97,20 bodova. Slijedom navedenog, tužitelj je bio obvezan pojasniti diskrepanciju u dostavljenim dokazima i tek potom pristupiti bodovanju ponude drugorangiranog ponuditelja jer je u konkretnom slučaju priznavanje sporne reference moglo dovesti do drugačijeg odabira ponuditelja u konačnici. U prilog navedenom govori i presuda Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsII-90/21-7 od 9. travnja 2021. koja je analogno primjenjiva na konkretnu situaciju, a iz koje proizlazi da ukoliko naručitelj raspolaže s dokazima koji su međusobno kontradiktorni, isti ima obvezu razjasniti kontradiktornost dokaza kojima raspolaže na način da pozove ponuditelja na pojašnjenje konktradiktornih dokaza.

3.2 U odnosu na navod tužitelja vezan uz definiciju “nepravilnosti” i njegov stav kako nije učinio propust koji bi doveo do odabira ponude koja nije trebala biti odabrana i na taj način oštetio proračun Europske unije neopravdanim izdatkom tuženik navodi kako je Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2003 (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 1303/2013) u članku 2. točki 36. definirana je „nepravilnost“ kao svako kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s primjenom prava Unije koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Nadalje, odredbom članka 74. stavka 3. propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove pri čemu su opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom pa, slijedom navedenog, valja istaknuti kako je u konkretnom predmetu tuženik u postupku povodom rješavanja po prigovoru na Odluku o nepravilnosti ispitivao je li tijelo koje je utvrdilo počinjenu nepravilnost, odnosno tijelo u sustavu upravljanja i kontrole u obavljanju svojih funkcija pravilno primijenilo utvrđene procedure. Sukladno navedenom, tuženik ističe kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u direktnom utjecaju na proračun Unije već činjenici da je tužitelj/korisnik nepoštivanjem propisanih tehničkih specifikacija potencijalno doveo do neispravnog odabira što je moglo imati utjecaja na sam proračun. Pritom tuženik upućuje i na presudu Suda Europske unije C406/14 od 14. srpnja 2016. u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. U prilog navedenoj tvrdnji, tuženik ukazuje i na presudu Suda Europske unije, oznake C-408/16 od 6. prosinca 2017. kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u članku 2. točki 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja „nepravilnost“ u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga je sud presudio da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Ono što je ključno za istaknuti jest činjenica da Sud navodi kako ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te ukazuje na prethodno spomenutu presudu Suda Europske unije C406/14 od 14. srpnja 2016. Stoga se zaključuje kako povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost u smislu članka 2. točke Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Uzgred rečeno, tuženik dodaje kako je predmetna Uredba br. 1083/2006 stavljena izvan snage Uredbom (EU) br. 1303/2013, a prethodno je već u ovom odgovoru na tužbu navedena definicija nepravilnosti iz članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.3. Zaključno, tuženik ističe kako ostaje pri svojim navodima iznesenim u osporenom rješenju od 20. ožujka 2024. te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika, sve u skladu s člankom 89. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26., dalje u tekstu ZUS). Na raspravi su stranke ostale kod svojih prijašnjih očitovanja i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i dostavljenom spisu upravnog postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz opširnih navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da su među strankama sporna slijedeća pitanja: a) postoji li u ovom slučaju obveza primjene članka 293. ZJN 2016 zbog proturječja u dokumentaciji o referenci, b) do koje razine seže dokazna snaga i vjerodostojnost građevinske dozvole kao javne isprave u postupcima javne nabave i c) je li tuženik dokazao da je tužitelj učinio propust koji šteti ili bi mogao štetiti proračunu Unije tako da ga optereti neopravdanim izdatkom.

7. U odnosu na prvo pitanje je li tužitelj bio dužan tražiti pojašnjenje od ponuditelja Bilota inženjering d.o.o. zbog kontradiktornih podataka o ulozi stručnjaka ML u referentnom projektu „Stari grad Slunj“ odnosno može li naručitelj samostalno odabrati kojem će dokumentu pokloniti vjeru ili mora razjasniti nejasnoću s ponuditeljem. Tužitelj smatra da nije bilo osnove za traženje pojašnjenja jer je Građevinska dozvola javna isprava kojoj se s punim pravom poklanja vjera. Ističe da je i sam ponuditelj u popisu referenci naveo stručnjaka samo kao glavnog projektanta, što potvrđuje nalaz iz dozvole. Tuženik tvrdi da je postojala očit nesklad između Građevinske dozvole i Glavnog projekta te je tužitelj, sukladno članku 293. ZJN 2016 i praksi Visokog upravnog suda, bio obvezan pozvati ponuditelja na pojašnjenje prije bodovanja reference s nula bodova.

7.1. Postupak javne nabave u Republici Hrvatskoj temelji se na načelima transparentnosti, jednakog postupanja, uzajamnog priznavanja, razmjernosti i tržišnog natjecanja. ZJN 2016 svojim odredbama uređuje pripremu dokumentacije o nabavi, dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti, obveze provjere podataka te mehanizam pojašnjenja i upotpunjavanja ponuda. Prvobitno, sukladno članku 200. stavku 1. ZJN 2016, propisano je da dokumentacija o nabavi mora biti jasna, precizna i nedvojbena kako bi se omogućilo podnošenje usporedivih ponuda te osiguralo poštivanje načela jednakog postupanja i transparentnosti. Kada naručitelj postavlja zahtjeve u pogledu tehničke i stručne sposobnosti gospodarskih subjekata, on sukladno članku 259. stavku 1. ZJN 2016 zahtijeva dokaze (reference, popise ugovora, obrazovnu i stručnu kvalifikaciju) s ciljem osiguravanja da gospodarski subjekt posjeduje potrebne ljudske i tehničke resurse te iskustvo potrebno za izvršenje ugovora o javnoj nabavi na odgovarajućoj razini kvalitete. Ovdje sporni članak 293. stavak 1. ZJN 2016, normira postupak u slučaju kada su dostavljeni dokumenti ili informacije nepotpuni, pogrešni, ili se takvima čine, ili ako nedostaju određeni dokumenti. U takvim situacijama javni naručitelj može (a pod određenim uvjetima i mora) zahtijevati od gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u roku koji ne smije biti kraći od pet dana. Zakonodavac je ovim institutom nastojao izbjeći pretjerani formalizam i omogućiti utvrđivanje stvarne sposobnosti ponuditelja, pod uvjetom da se time ne povrijede načela jednakog postupanja i transparentnosti. Nadalje, članak 293. stavak 5. ZJN 2016 postavlja izričito pravilo prema kojem, ako naručitelj odluči ne primijeniti mogućnost pojašnjenja ili upotpunjavanja iz stavka 1. toga članka, on je obvezan detaljno i precizno obrazložiti razloge za takvo postupanje u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda. Ova odredba ukazuje na to da diskrecijska ocjena naručitelja nije arbitrarna, već podliježe strogoj obvezi obrazlaganja, osobito u situacijama kada bi propust traženja pojašnjenja izravno doveo do gubitka bodova ili isključenja ponuditelja. Kada se u postupku ocjene ponuda pojavi sumnja ili kontradikcija, ulogu ima i članak 285. stavak 3. ZJN 2016. Navedenom je odredbom propisano da naručitelj mora odrediti kriterije za odabir ponude koji omogućuju učinkovitu provjeru informacija koje su dostavili ponuditelji, a u slučaju dvojbe, naručitelj je dužan "učinkovito provjeriti točnost dostavljenih podataka i dokaza u ponudi". Ova zakonska obveza eliminira mogućnost pasivnog ili formalističkog pristupa naručitelja koji bi se očitovao u pukom ignoriranju kontradiktornih dokumenata bez poduzimanja aktivnih koraka za utvrđivanje materijalne istine. U svrhu provođenja takve provjere, naručitelju stoji na raspolaganju i mehanizam iz članka 264. stavka 4. ZJN 2016, prema kojem javni naručitelj može dostavljene podatke i dokaze provjeriti izravno kod izdavatelja dokumenta, nadležnog tijela ili treće strane koja ima saznanja o relevantnim činjenicama. Ovaj se članak izravno povezuje s obvezom učinkovite provjere i služi kao zakoniti alat za rješavanje činjeničnih nejasnoća izvan same komunikacije s ponuditeljem, čime se pridonosi objektivizaciji postupka ocjene ponuda.

7.2. Ponuditelj Bilota inženjering d.o.o. dostavio je dva ključna dokumenta kao dokaz iskustva za stručnjaka ML: Građevinsku dozvolu od 8. rujna 2020. i Glavni projekt. Unutar tih dokumenata identificirana je jasna proturječnost. Naime, u Građevinskoj dozvoli od 8. rujna 2020. (koja predstavlja javnu ispravu) ML naveden je kao glavni projektant, dok je AL naveden kao projektant arhitektonske mape. Na stranici br. 2 Glavnog projekta (koji je tehnički dokument i sastavni dio projektne dokumentacije) ML naveden je u dvostrukoj ulozi: i kao projektant arhitektonske mape i kao glavni projektant. Tužitelj je, uočivši ovu razliku, odlučio spornu referencu br. 3 ocijeniti s 0 bodova primjenom kriterija iskustva stručnjaka, odbijajući priznati ulogu projektanta arhitektonske mape ML. Tužitelj temelji svoje stajalište na nekoliko argumenata. Ističe da je Građevinska dozvola javna isprava izdana od nadležnog tijela državne uprave, kojoj se sukladno općim pravnim načelima s punim pravom poklanja vjera u pogledu istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje. Budući da se u Građevinskoj dozvoli AL navodi kao projektant arhitektonske mape, tužitelj smatra da je ta činjenica pravno nesporna. Osim toga, tužitelj navodi da je sam ponuditelj Bilota inženjering d.o.o. u svom popisu referenci naveo stručnjaka ML isključivo kao glavnog projektanta, što je u skladu s nalazom iz Građevinske dozvole, te da stoga nije bilo osnove za sumnju ili potrebe za pojašnjenjem.

7.3. Međutim, s aspekta načela javne nabave, ovi argumenti imaju značajne pravne nedostatke. Iako je građevinska dozvola javna isprava, ona se u postupku javne nabave ne smije promatrati izolirano od ostatka ponudbene dokumentacije. Glavni projekt je također službeni dokument, ovjeren i predan nadležnim tijelima radi ishođenja te iste Građevinske dozvole. Dakle, postojanje različitih podataka na stranici br. 2 Glavnog projekta stvara objektivno stanje "pogrešne informacije ili informacije koja se takvom čini" u smislu članka 293. stavka 1. ZJN 2016.

7.4. Također, činjenica da je ponuditelj u popisu referenci naveo stručnjaka samo kao "glavnog projektanta" ne eliminira kontradikciju ako je u svrhu dokazivanja tog iskustva priložio Glavni projekt koji implicira širu ili drugačiju ulogu stručnjaka. Upravo ta nedosljednost predstavlja uobičajen primjer nejasnoće koju je naručitelj dužan razjasniti sukladno načelu transparentnosti.

7.5. Stoga tuženik pravilno tvrdi da je postojala očita „diskrepancija“ između dva priložena dokumenta te tužitelj nije mogao samostalno zanemariti (eliminirati) referencu bez primjene mehanizma pojašnjenja. Naime, članak 285. stavak 3. ZJN 2016 imperativno nalaže da u slučaju dvojbe naručitelj mora učinkovito provjeriti točnost dostavljenih podataka. Pojašnjenje uloge stručnjaka ML na temelju već dostavljenih dokumenata (Građevinske dozvole i Glavnog projekta) ne predstavlja izmjenu ponude niti uvođenje novog stručnjaka. Radi se o čistom razjašnjenju postojeće reference za stručnjaka koji je od početka bio nominiran u ponudi. Kažnjavanje ponuditelja dodjelom nula bodova zbog administrativne ili tehničke neusklađenosti u dokumentaciji, koja je lako provjerljiva u suprotnosti je s načelom razmjernosti u javnoj nabavi.

8. U odnosu na drugo sporno pitanje odnosno do koje razine seže dokazna snaga i vjerodostojnost građevinske dozvole kao javne isprave, tužitelj navodi da takva dozvola, sukladno ZUP-u i ZPP-u, kao javna isprava dokazuje istinitost onoga što potvrđuje dok se ne dokaže suprotno u propisanom postupku. Smatra da naručitelj u javnoj nabavi nema ovlast preispitivati sadržaj pravomoćne građevinske dozvole. S druge strane, tuženik smatra da javna isprava ne oslobađa naručitelja obveze da uoči i razjasni kontradiktornosti s drugim dostavljenim dokazima unutar iste ponude. Naglašava da su provjere SAFU-a pokazale da podaci u dozvoli u pogledu imena projektanta mape nisu bili ispravni.

8.1. Pravni status javne isprave prvenstveno je definiran odredbama ZPPa i ZUPa. Sukladno članku 230. stavku 1. ZPPa, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javne ovlasti koja joj je povjerena zakonom, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, iznimno je važna odredba stavka 3. istog članka, koja izričito propisuje da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Time zakonodavac jasno utvrđuje da javna isprava ne uživa apsolutnu, već oborivu presumpciju točnosti. Nadalje, članak 60. stavak 1. ZUPa definira da javne isprave koje su izdala nadležna javnopravna tijela u propisanom obliku dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje, ali zakonodavac u stavku 3. istog članka propisuje dužnost službene osobe: ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke provjeriti njezinu vjerodostojnost kod javnopravnog tijela koje ju je izdalo. Ova odredba izravno korelira s načelom materijalne istine i obvezom potpunog i pravilnog utvrđivanja svih činjenica koje su važne za donošenje zakonitog rješenja. Prema članku 58. stavku 2. ZUPa, iako nije potrebno dokazivati činjenice o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, ta odredba ne sprječava preispitivanje točnosti upisanih podataka ako se pojavi opravdana sumnja ili dokaz o njihovoj netočnosti.

8.2. U pogledu tehničkog i upravnog karaktera akata o gradnji, važno je istaknuti da je Glavni projekt (ili Idejni projekt) sastavni dio Građevinske dozvole, što službena osoba tijela graditeljstva potvrđuje ovjerom tog projekta. Na taj način uspostavlja se neodvojiva pravna i tehnička veze između teksta Građevinske dozvole i priloženog Glavnog projekta. Građevinska se dozvola ne može tumačiti izolirano od Glavnog projekta koji joj čini osnovu na temelju koje je izdana.

8.3. Stajalište tužitelja je, po svemu sudeći, u suprotnosti s temeljnim načelima javne nabave i upravnog postupka. Naime, točno je da naručitelj ne može mijenjati ili poništiti Građevinsku dozvolu, ali on je istodobno ovlašten i dužan – u svrhu bodovanja ponude

– utvrditi točnost referenci i stručnosti ponuđenih stručnjaka. Oslanjanje isključivo na tekstualni dio Građevinske dozvole, uz zanemarivanje Glavnog projekta (koji je sastavni dio te iste dozvole), predstavlja povredu članka 60. stavka 3. ZUP-a i načela materijalne istine.

8.4. Dakle, tuženik pravilno ističe da status javne isprave ne oslobađa naručitelja obveze da uoči i razjasni kontradiktornosti unutar iste ponude. Budući da su u ponudi postojali proturječni podaci (pogrešno ime u dozvoli nasuprot ispravnog imena i ovjere u Glavnom projektu), tužitelj je bio dužan primijeniti institute pojašnjenja i provjere vjerodostojnosti. Pravilna primjena prava zahtijevala je od naručitelja da provjeri podatke kod tijela koje je izdalo dozvolu ili da zatraži pojašnjenje od ponuditelja jer u suprotnom dolazi do bodovanja na temelju administrativne pogreške u ispravi. Okolnost da investitor Grad Slunj nije pokrenuo postupak ispravka ne mijenja činjenicu da su podaci u dozvoli bili netočni, niti opravdava naručiteljevo propuštanje primjene članaka 60. stavka 3. ZUP-a i provođenja postupka pojašnjenja ponude.

9. U odnosu na treće sporno pitanje tužitelj tvrdi da nije učinio nikakav propust niti je oštetio proračun EU jer je odabrana ponuda bila valjana, a drugorangirani ponuditelj se nije žalio. Smatra da tuženik nije dokazao postojanje stvarne štete ili kršenja prava Unije. Tuženik se poziva na Uredbu (EU) br. 1303/2013 i sudsku praksu (predmeti C- 406/14 i C-408/16) prema kojima nepravilnost postoji ako se ne može isključiti mogućnost utjecaja na proračun. Tvrdi da je pogrešno bodovanje potencijalno dovelo do neispravnog odabira ponuditelja.

9.1. Uvidom u činjenično stanje ovog spora, nesporno je da je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava broj KK.10.1.3.05.0014 potpisan 19. lipnja 2020. Tijekom provedbe projekta, nadležno kontrolno tijelo utvrdilo je nepravilnost pod rednim brojem 16 iz Priloga I. Pravila o financijskim korekcijama v.5.1., koja se odnosi na propuste u pregledu i ocjeni ponuda, te je posljedično odredilo fiksnu stopu financijske korekcije od 25% na vrijednost ugovora za Grupu 2.

9.2. Pri tome valja naglasiti kako nadležna tijela u sustavu upravljanja i kontrole EU fondova imaju neovisnu ulogu u zaštiti financijskih interesa Unije, koja postoji paralelno s pravom ponuditelja na pravnu zaštitu. Dakle, valjanost odabrane ponude sama po sebi ne znači da je postupak evaluacije i bodovanja proveden zakonito. Daljnji argument tužitelja o nedostatku dokaza o stvarnoj šteti suprotan je definiciji iz članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i čvrstoj sudskoj praksi SEU-a prema kojoj se stvarna šteta ne mora dokazivati jer je dovoljan samo utjecaj nepravilnosti na razini "potencijalne štete", odnosno da se mogućnost utjecaja povrede na proračun ne može isključiti. U ovom predmetu, postojanje tog mogućeg ili potencijalnog utjecaja i rizika za proračun proizlazi upravo iz činjenice iznimno male razlike u bodovima između prvoplasiranog i drugoplasiranog ponuditelja (1,2 boda), a osporena referenca nosila je presudnih 4 boda, što izravno utječe na odabir ponuditelja u konkretnom slučaju.

9.3. Stoga je pravno utemeljeno stajalište tuženika u pogledu postojanja same nepravilnosti i kršenja pravila koje je potencijalno naštetilo proračunu Unije.

10. Slijedom navedenog, ovom Sudu nije preostalo drugo nego potvrditi zakonitost rješenja tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude na temelju članka 116. stavka 1. ZUS.a

U Osijeku 10. veljače 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis