REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-305/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima HB i OBE, oboje iz [adresa], protiv ovršenika AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gordani Grubeši, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž Ovr-212/2025-7 od 29. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2871/2019-199 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka, sve to u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 – dalje: OZ)
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prvo pravno pitanje implicira da je u konkretnom slučaju pravno shvaćanje ili pravni pristup suda u pobijanoj odluci bio takav da nije omogućavao strankama sudjelovati u ovršnom postupku i očitovati se o vrijednosti nekretnine. No, takvo što ne proizlaz i iz utvrđenja nižestupanjskih odluka (a niti iz dijelova spisa dostavljenih uz prijedlog za dopuštenje revizije – čl. 387. st. 3. ZPP) pa to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
5.1. Također, ovršenik kroz cjelokupni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije navodi da je tijekom prvostupanjskog ovršnog postupka podino zahtjev za izmjenu utvrđene procijenjene u utvrđene cijene nekretnine, ali dijelove spisa koji bi to dokazivali u tom smislu ne prilaže prijedlogu (čl. 387. st. 3. ZPP) niti takva dispozicija ovršenika proizlazi iz sadržaja obrazloženja nižestupanjskih odluka. Doduše iz zadnje rečenice toč. 9. obrazloženja pobijane odluke bi proizlazilo da je ovršenik podnio „privatni“ nalaz učinjen po vještaku u pogledu vrijednosti nekretnine. Međutim, ostaje neutvrđeno (a niti ovršenik, po čl. 387. st. 3. ZPP, u tom smislu ne dostavlja dijelove spisa koji bi to razjašnjavali) je li taj dokaz podnio tek u žalbi ili tijekom prvostupanjskog postupka (i kad tijekom prvostupanjskog postupka – prije ili nakon utvrđivanja vrijednosti nekretnine po čl. 92. OZ). Dakle, time se ne dokazuje da bi ovršenik podnio zahtjev za izmjenu procijenjene cijene nekretnine i to upravo iz razloga proteka vremena i to upravo tijekom prvostupanjskog postupka i to upravo nakon sudskog određivanja vrijednosti nekretnine u smislu čl. 92. OZ – na koju okolnost se orijentira u svom prijedlogu.
5.2. Također, u dijelu tog pitanja kojim se pita je li sud mora vrijednost nekretnine utvrditi u „realnom vremenu“, to se pitanje ukazuje neodređenim. Naime, u okviru naznačenog pojma „realnog vremena“ se ne može nazrijeti koje je to konkretno i za davanje odgovora relevantno vrijeme na koje ovršenik misli da bi trebalo proteći između učinjene procjene vrijednosti i javne dražbe – a o kojem bi ovaj sud trebao izraziti pravno shvaćanja. Pojam „realno vrijeme“ je potpuno nedefinirano vremensko razdoblje, pa se ni na pitanje koje za osnovnu postavku ima takav pojam ne može dati određeni odgovor.
6. U pogledu drugog i trećeg pitanja također se upućuje na obrazloženje iz toč. 5. obrazloženja ovoga rješenja, dok je u pogledu četvrtog pravnog pitanja dodatno za uputiti i na toč. 5.1. obrazloženja ovoga rješenja.
7. Iako je, s obzirom na prethodno navedeno, irelevantno, također je za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
8. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Povredu prava na pravično suđenje ovršenik vidi u (navodnim) propustima nižestupanjskih sudova o odlučivanju o njegovom zahtjevu za promjenu vrijednosti nekretnine te je u tom smislu dovoljno uputiti na ono obrazloženo u toč. 5. i 5.1. ovoga obrazloženja.
10. Ako bi se uzelo da povredu tog prava ovršenik vidi u tome da se u rješenju o dosudi „ne spominje da će se nekretnina dosuditi kupcima koji su ponudili nižu cijenu, redom prema veličini cijene koju su ponudili, ako kupci koji su ponudili veću cijenu ne polože kupovninu u roku“, za obrazložiti je da ovaj eventualni propust nižestupanjskog suda nikako ne utječe na postojanje osobito teške postupovne povrede koja bi dovela do povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje.
11. Imajući u vidu da ovršenik ni ne tvrdi da mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku pristupom sudu, pozivima i dostavom svih relevantnih pismena, činjenica da ne bi imao „punomoćnika za zastupanje“, također nikako ne utječe na postojanje osobito teške postupovne povrede koja bi dovela do povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, pri čemu se napominje da iz sadržaja uvoda nižestupanjskih odluka proizlazi da je ovršenik bio zastupan po punomoćniku – odvjetniku, a drugačije ne proizlazi ni iz jednog priloga prijedlogu za dopuštenje revizije.
12. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima ovršeniku bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima ovrhovoditelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim odlukama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode ovršenika; njihove odluke su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da ovršenik nije imao pravičan ovršni postupak.
13. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
