REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5702/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su svi tužitelji podnijeli protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-1011/2023-2 od 24. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-908/22-12 od 17. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja i drugotužiteljice se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja i drugotužiteljice se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije trećetužiteljice i četvrtotužitelja se odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Svi su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, proizlazilo bi iz sadržaja prijedloga, protiv onog dijela drugostupanjske presude kojim je (preinačenjem prvostupanjske presude) odbijen tužbeni zahtjev.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to su se pozvali i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga trećetužiteljice i četvrtotužitelja
5. Prvenstveno je za obrazložiti da je pobijanom drugostupanjskom presudom, točkom II. izreke, djelomično preinačena prvostupanjska presuda pa je djelomično odbijen tužbeni zahtjev koji je odnosi na prvotužitelja i drugotužiteljicu, dok se tom presudom nije pravomoćno odlučivalo dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trećetužiteljicu i četvrtotužitelja.
5.1 S obzirom na to da se pobijanom presudom nije odlučivalo o pravima trećetužiteljice i četvrtotužitelja, oni nemaju pravni interes pobijati tu presudu, pa je, na temelju čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP odučeno kao u izreci, pod toč. III.
U pogledu prijedloga prvotužitelja i drugotužiteljice podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
6. Prvo i drugo postavljeno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
7. Treće postavljeno pravno pitanje se ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Nije moguće dati jasno i sveobuhvatan odgovor na pitanje koje unaprijed želi definirati konkretne posebne okolnosti slučaja koje bi bile u svim budućim predmetima potrebne da bi se dosuđivala određena visina naknade štete. To će ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja i na to pitanje se ne može dati jedinstven i sveprimjenjiv odgovor koji bi predstavljao pravni standard za buduća postupanja (što je osnovni smisao postupka koji bi se odio povodom revizije).
8. Zato je, u pogledu prijedloga prvotužitelja i drugotužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranke smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava
– valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga prvotužitelja i drugotužiteljice podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Iako bi iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazilo da se prvotužitelj i drugotužiteljica pozivaju na to da im povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, oni ne navode i ne konkretiziraju koje bi to to određeno pravo bilo, niti sadržajno obrazlažu zbog čega i na koji bi način postupovne povrede koje u prijedlogu spominju utjecale na povredu (i konkretno kojeg) temeljnog ljudskog prava.
10. Takvo neodređeno i paušalno pozivanje na povrede temeljnih ljudskih prava ovaj sud nije mogao razmatrati i zato ocjenjuje da prvotužitelj i drugotužiteljica nisu učinili vjerojatnim da je do povrede takvih prava došlo u konkretnom slučaju.
11. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije prvotužitelja i drugotužiteljice u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
