REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3737/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Šimunov, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa posebni skrbnik GČ, diplomirani pravnik Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković, radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ob-20/2025-2 od 27. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-94/2023-60 od 11. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž Ob-20/2025-2 od 27. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob- 94/2023-60 od 11. ožujka 2025., u točkama IV. i V. izreke, zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i prava na poštovanje obiteljskog života.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-20/2025-2 od 27. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-94/2023-60 od 11. ožujka 2025. u dijelu točka IV. i V. izreke. Predlagatelj nalazi opravdanim dopustiti mu podnošenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, zatim prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zabrane diskriminacije te jednakosti pred zakonom i pred sudovima i državnim tijelima.

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije ocijenivši ga neosnovanim te ga je predložila odbiti.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavka 2. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije predlagatelju, kako je navedeno u izreci, jer sadržaj prijedloga i njegovih priloga upućuju na vjerojatnost da su pobijanim rješenjem povrijeđena temeljna ljudska prava predlagatelja na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i prava na poštovanje obiteljskog života.

4. Pobijane odluke su donesene u bračnom sporu radi razvoda braka s maloljetnim djetetom u kojem je pravomoćno razveden braka stranaka te je presuđeno da će njihovo zajedničko maloljetno dijete IČ, rođen **.**.2020., stanovati s tužiteljicom kao majkom u [adresa], na adresu [adresa], dok će roditelji sporazumno i zajednički ostvarivati roditeljsku skrb. U pogledu održavanja osobnih odnosa između tuženika kao oca s maloljetnim djetetom stranaka, određeno je da će se oni ostvarivati na sljedeći način:

- posljednji puni tjedan u mjesecu: siječnju, veljači, ožujku, svibnju, lipnju, pretposljednji puni tjedan u rujnu, posljednji puni tjedan u listopadu, u studenom, počevši od subote u 12,00 sati do sljedeće nedjelje u 15,00 sati-kontinuirano osam dana,

- od 26. prosinca do 6. siječnja svake neparne godine, te od 23. prosinca do 6. siječnja svake parne godine,

- zadnji puni tjedan u mjesecu srpnju počevši od subote u 12,00 sati pa kontinuirano do 15. kolovoza u 15,00 sati,

- uskršnje blagdane od uskršnjeg četvrtka do ponedjeljka dijete će parne godine provoditi sa ocem, a neparne godine s majkom, s tim da će se u travnju osobni odnosi oca s maloljetnim djetetom održavati svaki puni posljednji tjedan u tom mjesecu,

- za državne praznike i vjerske blagdane u Republici Hrvatskoj ako oni padaju dan prije preuzimanja djeteta od strane oca (petak), ili nakon dana predaje djeteta (ponedjeljak), dok je određeno da se osobni susreti oca i djeteta neće odgađati zbog zdravstvenih poteškoća ili bolesti djeteta koja ne utječe na mogućnost putovanja, a u slučaju da maloljetno dijete ne može ostvariti susret s ocem zbog zdravstvenih poteškoća ili bolesti, susreti u trajanju od osam dana u kontinuitetu koji su se trebali ostvariti taj mjesec odgađaju se do ozdravljenja djeteta, te će se održati odmah nakon što dijete ozdravi i zdravstvene poteškoće prestanu, što nije od utjecaja na termine narednih susreta. Također je određeno da će otac s maloljetnim djetetom svakodnevno održavati komunikaciju putem sredstava komunikacije na daljinu, video pozivima i ostalim prikladnim oblicima komunikacije na daljinu za vrijeme dok dijete boravi s majkom, kao i da će maloljetno dijete na isti način održavati komunikaciju s majkom za vrijeme dok boravi s ocem, prema dogovoru roditelja.

4.1. Osporavanim je odlukama dijelom odlučeno o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi na način da je obvezan tuženik HČ kao otac, o svom trošku, prvog dana susreta i druženja, preuzimati maloljetno dijete u [adresa], na adresi [adresa], te ga zadnjeg dana susreta i druženja o trošku tužiteljice kao majke vraćati u [adresa], na adresu [adresa] (točka IV. izreke prvostupanjske presude). Ujedno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika HČ u dijelu kojim je traženo dati suglasnost tuženiku da maloljetno dijete upiše u adekvatnu odgojno-obrazovanu ustanovu, odnosno vrtić ili sličnu ovlaštenu ustanovu radi skraćenog boravka djeteta u trajanju od 8,00 do 11,00 sati, svaki radni dan djetetovog boravka kod oca u [adresa].

5. Sadržaj prijedloga i njegovih priloga ukazuje na vjerojatnost da su naprijed navedenim pobijanim odlukama povrijeđena podnositeljeva prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i pravo na poštovanje obiteljskog života.

6. U odnosu na pitanje ostvarivanja osobnih odnosa u vezi s načinom povratka maloljetnog djeteta iz [adresa] u [adresa], stranke nisu uspjele postići sporazum, pa se o tom pitanju, osim što su stranke saslušane, izjasnio i Hrvatski zavod za socijalni rad , Područni ured Metković koji je u svom stručnom mišljenju od 30. listopada 2024. ocijenio kako putne troškove prijevoza djeteta roditelji trebaju dijeliti na način da preuzimaju/vraćaju dijete na pola puta ili u jednom smjeru jedan roditelj, a u drugom smjeru drugi roditelj odnosno da u jednakom dijelu sudjeluju u troškovima vožnje djeteta. Kako je majka tijekom postupka tvrdila da, iako je položila vozački ispit, vozi samo na kraćim relacijama, dok se na duljim relacijama kao vozačica u vožnji ne osjeća sigurno, posebno kada vozi dijete. No, HZSR je izrazio mišljenje prema kojem, ukoliko majka do sada nije unaprijedila svoje vozačke vještine, tada je potrebno da ona osigura siguran prijevoz djeteta. Sudovi su u takvim okolnostima ocijenili da, ukoliko majka do sada nije unaprijedila svoje vozačke sposobnosti, da je u interesu maloljetnog djeteta da otac (koji inače dolazi po dijete iz [adresa] u [adresa]) bude i onaj roditelj koji će dijete vraćati iz [adresa] u [adresa] (relacija duljine od 265 km, u jednom smjeru).

7. U ovakvom zaključku sudovi su očito bili vođeni odredbom članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Službeni list SFRJ broj 15/90, „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98 i 5/02 - dalje: Konvencija o pravima djeteta) prema kojoj u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost“, odnosno člankom 5. stavkom 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) prema kojem sudovi u svim postupcima u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Međutim, svoj zaključak o tome da je spomenuta odluka u skladu s najboljim interesom maloljetnog djeteta nisu opravdali uvjerljivim, relevantnim i dostatnim razlozima jer u nižestupanjskim odlukama nije navedeno koje su sve elemente sudovi uzeli u obzir prilikom procjenjivanja najboljeg interesa maloljetnog djeteta u vezi sa spornim pitanjima. U odnosu na prvo naznačeno pitanje, tako nisu uzeti u obzir svi objektivno mogući načine osiguranja sigurnog prijevoza djeteta od strane majke, već samo oni na koje je ukazala tužiteljica kao majka.

7.1. Treba imati na umu i da standarde tumačenja Konvencije o pravima djeteta pruža Odbor Ujedinjenih naroda za prava djeteta (dalje: Odbor), kao neovisno stručno tijelo koje ima ključnu interpretativnu ulogu u razumijevanju i primjeni spomenute Konvencije i njezinih fakultativnih protokola te inače prati provedbu Konvencije, a ti se standardi razvijaju i u praksi tijela koja odlučuju o pravima djece. Prema Općem komentaru Odbora broj 14. (2013.) o pravu djeteta da njegovi ili njeni najbolji interesi moraju imati prednost prilikom procjenjivanja najboljeg interesa djeteta, potrebno je uzeti u obzir više elemenata pri čemu je taj postupak (utvrđivanja najboljeg interesa djeteta) potrebno započeti procjenom konkretnih okolnosti koje dijete čine jedinstvenim. To znači da nije nužno da u svakoj pojedinoj procjeni bude upotrijebljen svaki od elemenata jer nisu svi elementi relevantni u svakom pojedinačnom slučaju, a različiti elementi se mogu upotrijebiti na različite načine u pojedinačnim slučajevima. Elementi koje je potrebno uzeti u obzir pri procjenjivanju najboljeg interesa djeteta su prema komentaru Odbora: mišljenje djeteta, identitet djeteta, očuvanje obiteljske sredine i održavanje odnosa, skrb, zaštita i sigurnost djeteta, ranjive situacije, pravo djeteta na zdravlje, pravo djeteta na obrazovanje. Međutim, riječ je o tzv. djelomičnom popisu elemenata koje donositelji odluka u postupcima utvrđivanja najboljeg interesa mogu uključiti u procjenu najboljeg interesa, a djelomičnost elemenata se ogleda u tome što je uvijek moguće dodati nove stavke i razmatrati i druge relevantne čimbenike, sve u skladu s određenim okolnostima pojedinog djeteta ili skupine djece.

8. Neki od ovih elemenata sadržani su i u odredbi članka 416. ObZ, a o njima se sudovi nisu izjasnili u dostatnom opsegu. S tim u vezi, posebno se ukazuje da sudovi nisu naveli na temelju čega su izveli zaključak o neosnovanosti zahtjeva tuženika kao oca za donošenje odluke koja će zamijeniti suglasnost majke za upis djeteta u odgojno - obrazovnu ustanovu (vrtić ili slično) radi skraćenog boravka djeteta dok ono boravi kod oca. To posebno stoga što iz pobijane odluke nije razvidno da je o tom pitanju maloljetnom djetetu odnosno njegovu posebnom skrbniku pružena mogućnost izražavanja mišljenja ili makar nije obrazloženo zbog kojih razloga mišljenje djeteta nije pribavljeno (članak 416. stavak 1. točka 1. ObZ). Nadalje, u okolnostima nepostojanja sporazuma roditelja o ovom pitanju, izostali su razlozi o tome zbog čega o tome u postupku nije zatraženo mišljenje HZSR ili odgovarajućeg vještaka , a i to u smislu naprijed spomenute zakonske odredbe.

9. Kako, dakle pobijana odluka nije obuhvatila sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili i trebali biti od utjecaja na njezino donošenje, nije uzela u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, to ona ne udovoljava kriterijima relevantnosti i dostatnosti po oba sporna pitanja, pa s pravom predlagatelj ukazuje na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, kao i na poštovanje obiteljskog života.

10. Stoga je predlagatelju valjalo dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil