Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-798/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MS, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-326/2025-20 od 7. studenog 2025. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženom MS na temelju članka 69. stavka 1. i 3. KZ/11 izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi koja može trajati najduže tri godine, a izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava.
II Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženi MS se upozorava da mu se izrečena uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.
III U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog MS, zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te ga je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a uz primjenu članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi MS je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora i izrekne sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalbe državnog odvjetnika djelomično je osnovana.
4. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni ističući da je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti i to činjenicu da je optuženik u više navrata osuđivan, pa smatra da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, odnosno ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.
4.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.2. Nasuprot tvrdnji državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti i ispravno ih je cijenio prilikom određivanja vrste i mjere kazne. Optuženiku je kao olakotno cijenjeno da je priznao počinjenje kaznenog djela, da je izrazio kajanje, zatim da su se odnosi između njega i oštećenice u međuvremenu popravili i da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je višestruko osuđivan. Imajući na umu da je optuženik u dva navrata osuđivan zbog kaznenog djela krađe, dakle ne radi se o istovrsnom kaznenom djelu, kao i da je prekršajno kažnjavan u tri navrata, ali samo jedanput zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo mjerom i vrstom kazne kako je optuženik osuđen od strane prvostupanjskog suda, kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci uz dulji rok vremena provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine, ispuniti će se svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno tako izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utjecati će kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
4.3. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri iz članka 69. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je u činjeničnom opisu trebalo biti navedeno da je kazneno djelo počinio pod utjecajem alkohola i droge, pa da bi tek onda, uz odgovarajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra bili ispunjeni uvjetni za izricanje navedene sigurnosne mjere. Međutim, prvostupanjski sud treba imati na umu da činjenični opis kaznenog djela treba sadržavati sva zakonska obilježja određenog kaznenog djela, a činjenica je li optuženik djelo počinio pod utjecajem alkohola ili droge nije obilježje kaznenog djela već se, ako se radi o ubrojivom počinitelju, razmatra prilikom odluke o kazni i jesu li ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere. U konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. dr. sc. Željka Marinića proizlazi da su ti uvjeti ispunjeni jer je optuženik djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola i droge marihuane pa je tempore ciriminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno i postoji opasnost da će zbog te ovisnosti, ako se ne podvrgne liječenju, počiniti i teže kazneno djelo. Slijedom navedenog prvostupanjska presuda je preinačena na način da je optuženiku, na temelju članka 69. stavka 1. i 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi koja može trajati najduže tri godine, a izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženi MS je upozoren da mu se izrečena uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.
4.4. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
4.5. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
4.6. Shodno svemu naprijed navedenom djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP, preinačena u odnosu na odluku o sigurnosnoj mjeri, dok je u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, na temelju članka 482. ZKP, potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 10. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
